Problem nedostatka radne snage ne zaobilazi ni djelatnost sakupljanja i proizvodnje ljekovitog bilja u Srbiji.

Skupljača je svake godine sve manje, a rješenje za nedovoljne količine ubranog i proizvedenog bilja se sve češće pronalazi u uvozu. Iako bi se u Srbiji moglo nabrati ili proizvesti dovoljno mene, kamilice, bosiljka i ostalih ljekovitih i začinskih biljaka, posljednjih godina se povećava količina koja se nabavlja iz uvoza, prenosi portal Euronews.rs. Prije pet godina u Institutu “Josif Pančić” uvozili su trećinu potrebnih količina koje koriste u proizvodnji, dok posljednje tri godine polovicu biljaka kupuju u inostranstvu.

Uvoz sirovina

Direktor Instituta dr. Milan Lukić kaže kako najveća količina sirovina dolazi iz Albanije, koja je i najveći izvoznik biljnih sirovina na svijetu. Bilje kupuju i iz BiH, Crne Gore, Makedonije, Bugarske, a prije početka rata i iz Ukrajine.

On napominje da Srbija ima ogroman potencijal - veliki biodiverzitet i dobru tradiciju, kada je u pitanju sakupljanje samoniklog bilja, ali ističe da je on očigledno nedovoljno iskorišten.

“Neke biljne sirovine se moraju uvoziti, pa se tako širom Mediterana kupuje žalfiju, ružmarin, smilje, maslina. Neke biljne vrste su s pravom zabranjene za skupljanje u Srbiji kao ugrožene, poput lincure. Mnoge vrste se i kod nas u prirodi mogu naći u ogromnim količinama, ali se ipak pribjegava uvozu – breza, hajdučica, kantarion, maslačak, zečji trn, jagorčevina, kopriva budući da se ne skupe ni blizu dovoljne količine za naše potrebe”, smatra Lukić. Viši savjetnik u Udruženju za biljnu proizvodnju Privredne komore Srbije, Slavica Stevanetić navodi da je Srbija lani iz EU uvezla ljekovito bilje vrijedno 2,5 milijuna eura od čega najviše iz Španjolske, Mađarske i iz Njemačke.

Stevanetić ističe i da proizvodnja ljekovitog, začinskog i aromatičnog bilja donosi veći, brži i lakši profit od drugih poljoprivrednih proizvoda.

“Ljekovito bilje u Srbiji se plantažno najviše uzgaja u Vojvodini, gdje se nalazi četvrtina ukupnih zasijanih površina. Najveće plantaže su u selu Bavaništu, na jugu Banata gdje se uzgaja kamilica, menta, bosiljak i matičnjak”, kaže Stevanetić.

Zasijane površine pod ljekovitim, aromatičnim i začinskim biljem u 2020. godini su iznosile 2.207 hektara ili jedan posto obradivih površina.

Eterična ulja

Slavica Stevanetić ističe da se povećanjem sirovinske baze i razvojem plantažnog uzgoja nameće potreba i za podizanjem različitih pogona i postrojenja za obradu, sušenje, destilaciju eteričnih ulja i ostalih vidova finalizacije, što povećava potrebu za zapošljavanjem, a kroz izvoz finalnih proizvoda donosi daleko veće financijske efekte. Postoji potencijal da se proizvodnja eteričnih ulja udesetostruči.

U PKS kažu da je ovaj vid proizvodnje isplativ. Troškovi za proizvodnju kamilice iznose oko 600 eura po hektaru, a čista dobit je oko 900 eura. Oko 700 eura potrebno je uložiti u proizvodnju anisa, dok je dobit 1.250 eura. Ulaganje u uzgoj bosiljka iznosi oko 850 eura, a dobit je 1.100 eura.