Jedan od glavnih alata za veću financijsku pismenost mladih je džeparac. S novcem bolje raspolažu oni koji se kroz džeparac kontinuirano odnose prema novcu u skladu sa svojim prioritetima pri kupnji.

Smatra to direktorica HUB-a Tamara Perko, a potvrđuje to i istraživanje financijske pismenosti tinejdžera u Hrvatskoj koje su proveli HUB i Štedopis, Institut za financijsko obrazovanje.

Napredak od 2015.
Razina financijskog znanja učenika u dobi od 13 do 19 godina porasla je za čak 14% u odnosu na 2020. Tinejdžeri pokazuju i sve veću odgovornost pri upravljanju novcem u obliku štednje – 76% ispitanika štedi (+5%). Raste i njihova financijska uključenost tako da 53% ima otvoren račun u banci od kojih se 50% koristi mobilnim bankarstvom (+17%).

Dobivanje džeparca u tinejdžerskoj dobi vrlo je važno, istaknula je Marina Ralašić iz Štedopisa, jer djeca i mladi koji dobivaju određen iznos novca na raspolaganje za određeno vrijeme bolje upravljaju svojim novcem i stječu ispravnije financijsko ponašanje i navike. Zabrinjavajuće je što oni koji ga ne dobivaju (34%) nemaju pojma koliko novca troše. Zato savjet glasi – dati džeparac kako bi mladi bili odgovorni u potrošnji.

Roditelji su prve osobe kojima tinejdžeri vjeruju kad je u pitanju novac, no zabrinjavajući su i stavovi jer oko 63% tinejdžera smatra da je novac tu da bi se trošio. Slično razmišljaju i stariji, pa kako bi se trend preokrenuo prema voditeljici Službe za financijsku pismenost Ministarstva financija Zvjezdani Kidrić, edukacija od ranije dobi je prva preporuka.

”Odnos prema novcu može se kod mladih promijeniti, a najbolji put su konkretni primjeri i praksa koja se čak u dječjim vrtićima ponegdje razvija”, kaže Kidrić dodajući da se napredak bilježi od 2015. u sklopu aktivnosti temeljem Nacionalnog strateškog okvira financijske pismenosti potrošača pri MF-u.

Iako se međupredmetne teme teško probijaju kroz opsežni kurikulum, prema profesorici Martini Primorac Krmpotić iz Hotelsko-turističke škole u Zagrebu, dobra metoda je npr. dnevnik troškova.

”Učenici padnu u nesvijest kad vide koliko novca procuri, a da toga nisu bili svjesni. Ovo je banalni primjer koji stvara prekretnicu da počinju razmišljati. Kako bi se dobilo povjerenje učenika bitno je da im se financijska pismenost približi kroz projektnu nastavu, npr. istraživanja koja sami rade kako bi vidjeli da im je to korisno za dobrobit u životu”, navodi Primorac Krmpotić.

No, obvezan predmet ekonomske i financijske pismenosti može promijeniti puno zbog educiranih potrošača, mišljenje je i učiteljice OŠ Kajzerica Andreje Bosanac koja je već sudjelovala na HUB-ovom natječaju za najbolje obrazovne programe u području financijske pismenosti.

Rasprava na okruglom stolu na temu kako unaprijediti razinu financijske pismenosti mladih težište je stavila na edukaciju/M. Lukunić/PIXSELL

Početi što ranije
”S djecom u redovnom programu treba što ranije početi raditi. Mi smo krenuli od eseja o štednji, da bismo došli do ideje kako što više učinaka i javnosti privući pa smo napravili stranicu Štedograd, a uključili su se i kolege iz informatike i matematike i krenuli smo s raznim igrama i kvizovima”.

Udruga Financijski klub želi obići što više srednjih škola. Prema predsjedniku Sanjinu Tomljanoviću, to je već više od 50 predavanja u akademskoj godini. “Završio sam opću gimnaziju, a u 12 godina obrazovanja nismo imali nijedno predavanje o financijama. Zato djelujemo na povećanju pismenosti srednjih škola.

Interaktivna predavanja te sadržaji iz područja ekonomije i financija izazvali su velik interes, no potrebno je puno rada kako bi se sustavno provodila edukacija”, kaže Tomljanović koji ističe da škole i institucije ipak ne mogu zamijeniti roditelje, pa je bitna i medijska uloga.