Era fintecha dubinski je prodrmala tradicionalne financije – i ne staje. Transformacija tradicionalnih banaka, digitalne valute, blockchain i kripto, regulacija, alati protiv ‘scamova’ te ključni trendovi za budućnost, samo su neke od tema rasprodanog Money Motiona, prve regionalne fintech konferencije s s globalnim potpisom, koja će u Zagrebu održati 9. i 10. ožujka.

’Cool’ tehnologija, brzina i potpuna digitalizacija nisu dovoljne pokazala je pandemijska kriza, nužna je suradnja fintecha i tradicionalnih igrača, kaže suosnivač FTSGroup.eu-a Matteo Rizzi, veteran industrije, ulagač i jedan od glavnih govornika na Money Motionu. Zašto ga ne zanima kripto, ali budno prati blockchain, zašto smatra da će vjetrovi promjena puhati iz Afrike, a u investiranju se vodi ‘pizza pravilom’, otkriva u intervjuu Poslovnom dnevniku.

Što će biti fokus vašeg predavanja na konferenciji?

Imao sam priliku živjeti u eri fintecha od samog početka. Radio sam 13 godina za Swift, strateškog igrača u industriji financijskih usluga i svjedočio samom početku fintecha 2008. Tada smo počeli stvarati jedan od prvih globalnih fintech brendova – Innotribe, pionirski globalni startup izazov čiji je prvi pobjednik bio Transferwise. Uslijedilo je mnogo više jednoroga, poput Revoluta ili Currency Clouda…

Jedna od stvari kojih ću se dotaknuti je kako se u proteklom desetljeću, u gotovo 15 godina, promijenila perspektiva industrije. Financijske institucije u početku su bile vrlo skeptične prema o startupima, a u konačnici danas s njima vrlo usko surađuju. U nekim ih slučajevima kupuju i uglavnom – više ne boje.

Druga stvar o kojoj ću govoriti je kultura. Kultura inovacija u financijskim uslugama, budući da još nisu u potpunosti disruptirane i trebaju posebne talente da dosegnu tu disrupciju. Napisao sam knjigu ‘Talenti i buntovnici’; to je moja druga knjiga u kojoj pišem o tome kako određene vrste talenata, koje nazivam ‘buntovnici u industriji’, stoje iza najvećih disrupcija. I vrlo često, napetost koju ova vrsta talenata stvara unutar kopmanije toliko je jaka da ih tvrtka mora odbaciti. Ali, kada ih prihvati, tu dolazi do prave inovacije. Vjerujem da financijska industrija treba ovu vrstu inovacije, disruptivne inovacije naspram onih inkrementalnih, koje se tiču proizvoda i procesa za poboljšanje stvari koje svaka kompanija ionako radi.

Jedno od ključnih pitanja posljednjih 10 godina je kako premostiti jaz između tradicionalnog bankarstva i novih disruptivnih tehnologija. Hoće li one ostati zauvijek neprijatelji ili predviđate sinergiju u budućnosti?

One više nisu neprijatelji. Povijest fintecha od početka je pokazala da je suradnja najbolji način da disruptori i tržišni lideri zajedno funkcioniraju. Suradnja je popularna riječ, na svakom koraku se čuje, no ima vrlo konkretno značenje. U početku su disruptori mislili da mogu samostalno opstati samo zato što su imali ‘cool’ tehnologiju, bili brži i potpuno digitalizirani. Mislili su da će moći rasti, natjecati se i pobijediti tržište i postojeće kompanije bez potrebe za interakcijom s njima. Financijska kriza i pandemija pokazale su da vam je potrebna likvidnost, značajan tržišni udio i čvrst odnos s klijentima. To je svima pokazalo da je najbolji način povezati startupe i njihove tehnologije s dosegom, snagom i likvidnošću postojećih kompanija. Samo zajednički mogu ostvariti pravu inovaciju koja će zadovoljiti postojeće potrebe industrije.

Možete li istaknuti primjere dobre suradnje startupa i tradicionalnih bankarskih institucija?

Pogledajte prve zajmodavce, primjerice Kabbage ili Funding Circle. U većini slučajeva potom su ih kupili veliki igrači. Kabbage je želio posuđivati novac malim poduzetnicima, a kasnije ga je kupio American Express, ‘igrač’ s puno većom financijskom snagom. Potpisali su ugovor s kompanijom koja ima 10 puta više klijenata i suradnja ih je učinila snažnijim. To nije slučaj s ostalima.

Kreditiranje je, povijesno gledano, posao u kojem banke zarađuju. Kupnjom ili suradnjom sa startupom koji koristi pametniju tehnologiju i potpuno je digitaliziran ili spreman za mobilne uređaje, dobivaju najbolje od oba svijeta: postojeću klijentelu, značajniju dostupnost kapitala te manji utrošak vremena i novca. Mnogo je takvih primjera. U praktički svakoj zemlji sa snažnim kreditiranjem imate jednu ili više banaka koje surađuju sa startupima.

Drugi primjer je osiguranje. Tvrtke poput Allianza ili Generalija ulagale su u mnoge fintech startupe jer im je digitalno osiguranje bilo puno bolje od razvoja njihovih proizvoda. Primjerice, Generali je uložio u Yolo koji je postao njihov digitalni ogranak u digitalnom osiguranju.

Koji su ključni trendovi u industriji?

Mnogo ih je, a brojni su dospjeli i na naslovnice. Svi pričaju o kriptovalutama i webu 3.0. Jedan od trendova koji mi se jako sviđa je orkestracija plaćanja koju su razvile uspješne tvrtke kao što su PPRO, Payoneer ili Thunes. Ti dečki su kreirali alternativne puteve za povezivanje financijskih institucija i klijenata u obradi plaćanja na način na koji se Swift bavi plaćanjima visoke vrijednosti i koji je počeo raditi odnedavno. Primjerice, kada ste poslodavac koji radi diljem svijeta, trebate plaćati zaposlenike mjesečno u 20 različitih zemalja u 20 stranih valuta, pri čemu neki imaju e-novčanike, a drugi bankovne račune. Ti kanali za plaćanje nisu postojali; ako i jesu, bili su skupi. Swift može doći do bilo kojeg klijenta na planetu, ali postaje skupo ako morate izvršiti swift za svako plaćanje, čak i za malu vrijednost.

Drugi trend je način na koji se promijenilo tržište rada i kako radimo. Sve je digitalnije, (potencijalno) udaljenije, poduzetnije i manje. Gledajte to kao ekonomiju kreatora; u novom gospodarskom prostoru bit će 100 milijuna novih radnika. Govorim o kreatorima digitalnog sadržaja, poslovanju putem Instagrama i YouTuberima, tipovima koji ulaze na platforme kao što je Feverr. Pretpostavimo da kreirate sadržaj na tržištima koja se tek razvijaju, ali prodajete i drugdje. U tom slučaju morate moći obraditi plaćanje počevši od nekoliko dolara čak i ako ste u Indiji, Bangladešu ili Africi. Ta vrsta platnih kanala također ne postoji. Dakle, taj trend kreatorske i gig ekonomije (Uber vozači, kuriri) postao je ekonomija za sebe i traži nove financijske usluge. Zato su se pojavile ‘super aplikacije’; poput supermarketa financijskih usluga gdje možete vršiti plaćanja i ulaganja te kupiti osiguranje ili mirovinu. Sve u jednoj aplikaciji.

I osobno investirate. Iz perspektive ulagača, kakve vas kompanije zanimaju?

Ulažem u ljude koji mi se svide. Naravno, moraju imati ideju. Ako uložim u posao, bit ću vrlo blizak s osnivačima. To mora biti posao koji volim i razumijem, a mora ga voditi poduzetnik kojem vjerujem. Mora proći ‘pizza test’: bih li proveo večer ili otišao na ručak s tim poduzetnikom posjesti pizzu i pritom se zabaviti? Odgovor ‘da’ je preduvjet za moje ulaganje. Ima vrlo hladnokrvnih ulagača; ako je posao dobar, oni ulažu novac, no ja tako ne radim. Volim misliti da u posao unosim iskustvo, viziju i ideje.

Uložio sam u tvrtku za plaćanja u Singapuru, blockchain poslovanje s nekretninama u SAD-u i tvrtku koja prodaje B2B softver… Volim pomagati poduzetnicima da budu poduzetnici, savjetnik sam za nekoliko startupova, kao npr. ‘agritech fintech’ u Africi. Ne mogu otkriti vrijednost portfelja, ali moje je ulaganje još u ‘seed’ fazi. Osim toga, surađujem investitorima rizičnog kapitala jer su svi oni dio ekosustava, a ta se ulaganja kreću od nekoliko stotina tisuća do nekoliko milijuna. Sklopio sam više od 30 poslova u fintechu otkad sam počeo ulagati prije gotovo 10 godina.

Kažete da volite ulagati u biznis koji razumijete. Mnogo ljudi ulaže u kripto, no malo ih razumije kako funkcionira. Kako vidite budućnost kriptovaluta, posebice u okolnostima jačanja regulacije?

Ne zanima me budućnost kriptovaluta koliko tehnologije na kojoj se temelji. Mimo filozofskog aspekta, tj. činjenice da mnogi podržavaju bitcoin jer ga vide kao potpuno decentraliziran i da ga kontrolirati građani, kripto je vrlo spekulativno investicijsko tržište. Istina je da svi špekuliraju. Kripto je nekolicinu učinio bogatima, a mnoge je osiromašio.

Na svom Facebook zidu imam ljude iz škole za koje znam da nemaju veze s financijskom industrijom, siguran sam da ne razumiju tehnologiju. I svejedno su uskočili u kripto jer su vidjeli da raste. Odjednom nema njihovih komentara jer su ulagali kad je cijena bila 40 tisuća, a sad je 20 tisuća. Gubitak 50 posto, oko 1000 eura, za njih predstavlja gotovo mjesečnu plaću. Tisuće su ljudi u sličnoj situaciji. Oni koji si mogu priuštiti gubitak na kriptovalutama bez da trepnu okom su oni koji su uložili vrlo rano.

S druge strane, potpuno vjerujem u blockchain jer će financijske usluge učiniti jeftinijima, inkluzivnijima i prisutnijima. Poznajem poduzetnike u Londonu koji svojoj baki u nekom selu u Africi mogu izravno platiti na njezin mobitel. Ili, baka može s kodom ili QR kodom otići u bilo koju banku, na bankomat ili mobilni novčanik i podići novac. To je nešto što samo blockchain tehnologija može učiniti dostupnim. No, to nema veze s kriptom.

Kakav će efekt na fintech industriju imati energetska kriza, rat u Ukrajini i globalno preslagivanje? Jesu li to prijetnje ili prilike?

Znam da je nakon tri mjeseca rata kripto bio jedini način na koji su Ukrajinci mogli financirati svoje obitelji. No, ulazimo u krizu nakon pandemije. Istina je da mnogi ne znaju što znači biti poduzetnik. Kad pogledate kako razmišljaju investitori rizičnog kapitala, nužan vam je mnogo solidniji poslovni model ili poslovna povijest nego ranije jer besplatnog novca iz vremena pandemije više nema. To je za bilo koju tvrtku prva izravna posljedica, uključujući i financijske usluge jer svi moramo razumjeti da danas većina biznisa ima fintech aspekt. Osiguranje, agritech, mobilnost ili fintech – uvijek postoji (globalno) plaćanje na kraju.

Naravno da globalna politička kriza utječe na fintech industriju. Kad ste usredotočeni na to hoćete li jesti ili ne na kraju dana, nemate vremena biti kreativni. Mnogi danas primarno razmišljaju o preživljavanju. Jedna od velikih posljedica krize je da su ‘fintechs for good’, usmjereni na pomoć ljudima da budu financijski stabilniji, došli do siromašnih ljudi kako bi radili na financijskoj uključenosti.

Gubi li Europa bitku u inovacija? Gdje biste vi, kao ulagač, ranije investirali – u Europu, SAD ili Kinu?

To je više pitanje za ekonomiste nego za investitore. Nitko ne pobjeđuje ni gubi; svako veće ekonomsko područje svijeta dobro je u nečemu, a loše u nečem drugom. Mogu li odgovoriti da ni na jednom od ovih mjesta, nego u Africi? Ulagao sam u Europu 12 godina, ali stvari se sada pomiču prema tržištima u razvoju. Vjerujem da će iduće velike prilike i fintech jednorozi doći s afričkog kontinenta. Europa će trebati milijune ‘data’ znanstvenika u sljedećih deset godina. Oni se ne mogu formirati u Europi već moraju doći s nekog drugog mjesta, a pogodite koja populacija raste brže, afrička. Iz tog smjera pušu vjetrovi promjene. Usput rečeno, Afrika je svijetu pokazala iskustva s mobilnim novčanicima i digitalnim plaćanjem prije fintecha.

Gdje vidite fintech industriju u narednih pet godina?

Ovisi o tome na koji aspekt fintech industrije se fokusirate. Općenito, mislim da će doći do konsolidacije. Financijske institucije s jačim temeljima, a puno ih je, nastavit će jačati partnersku suradnju i kupovati uspješne startupe kako bi svoje ‘utvrde’ još osnažile. Ne predviđam scenarij u kojem banke razvijaju svoju tehnologiju. Mislim da će u idućih pet godina pomno promatrati startupove i nove tehnologije s kojima bi mogli surađivati. Također mislim da će područja poput klimatskih tehnologija, ESG-a ili održivosti ojačati veze s fintech industrijom jer, na kraju dana, kada bolje razmislite, fintech komponenta postoji kod svih.

Svi se fokusiraju na kako planet učiniti održivim; pitanje je više kada, nego kako. Vjerujem da će bliskost fintecha s ESG poslovanjem diktirati mnoga nova partnerstva u godinama koje dolaze.