Toaletni papir neočekivan je “i potencijalno velik” izvor kemikalija PFAS, koje nazivaju i “vječnim zagađivačima” štetnima po ljudsko zdravlje i koje ulaze u otpadne vode i tlo, pokazuje studija.

Perfluoralkilne i polifluoralkilne tvari (PFAS) velika su skupina tisuća sintetičkih kemikalija stvaranih od 40-ih godina, a naziv “vječne” dobile su zato što je njihov životni ciklus jako, jako dug.

Prisutne su u brojnim predmetima svakodnevnog života (kozmetici, nepropusnoj odjeći, kuhinjskom priboru koji sprječava prianjanje…) a povezuju se s više tipova raka, kardiovaskularnih bolesti, tegoba s plodnošću i poremećaja ponašanja u djece.

Znanstvenici koji su proveli studiju objavljenu u srijedu u časopisu Environmental Science & Technology Letters, prikupili su od studenoga 2021. i kolovoza 2022. role toaletnog papira koje se prodaju u Sjevernoj Americi, Latinskoj Americi, Africi i zapadnoj Europi. Prikupili su i uzorke otpadnih voda iz stanica za pročišćavanje voda u Sjedinjenim Državama.

Otkrili su prisutnost “fosfata diPAP (Polyfuoroalkyl Phosphoric Acid Diesters), spojeva koji se mogu pretvoriti u stabilnije PFAS kao što je potencijalno kancerogena perfluoroktanoična kiselina (upotrebljava se u proizvodnji teflona).

Ovo otkriće PFAS-a u higijenskom papiru može se tumačiti činjenicom da neki proizvođači dodaju kemijske tvari pri preradi drva u papirnu kašu, a tragovi tih kemijskih tvari ostaju u finalnom proizvodu.

I reciklirani toaletni papir može također biti proizveden iz vlakana koja potječu iz materijala koji sadrže PFAS, navodi studija.

Mjerenja su zatim bila uspoređena s podacima iz drugih studija o PFAS-u u otpadnim vodama i s podacima o korištenju toaletnog papira po stanovniku u više zemalja.

Studija pokazuje da iz toaletnog papira dolazi oko 4 posto diPAP-a otkrivenog u Sjedinjenim Državama i Kanadi, oko 35 posto diPAP-a pronađenog u otpadnim vodama u Švedskoj te do 89 posto u Francuskoj.

Razlike od zemlje do zemlje, a posebno u Sjevernoj Americi proizlaze iz činjenice da drugi kemijski proizvodi kao što su kozmetika, tekstil te ambalaža za prehrambene proizvode čine udio u PFAS-u u otpadnim vodama.

Znanstvenici ističu da je “bitno” smanjiti njihovu prisutnost u otpadnim vodama koje se “često ponovno koriste za navodnjavanje” zbog čega su PFAS -u dugoročnoizloženi ljudi i okoliš.

Europska agencija za kemijske proizvode (ECHA), kojoj se obratilo pet zemalja članica Europske unije sredinom siječnja, treba odlučiti da se PFAS zabrani do 2026. godine.