Upravo danas se obilježava godišnjica ruske invazije na Ukrajinu, događaja koji je svijet okrenuo naglavačke te promijenio geopolitičke odnose na način koji nije viđen barem već 33 godine od pada Željezne zavjese.
Završetak rata se ne nazire, a obje strane najavljuju “proljetne ofenzive’’ koje bi postojeće brojke od nekoliko stotina tisuća poginulih i ozlijeđenih, te milijune izbjeglih, mogle dodatno povećati. Svaki rat, pa tako i ovaj, morat će biti okončan mirovnim pregovorima, no pitanje je kada i tko će diktirati uvjete.
Za sada su obje strane, Rusija s jedne te Ukrajina i njezini Zapadni saveznici s druge, nepokolebljivi. Ukrajina i Ukrajinci će u svakom slučaju biti najveće žrtve ovog rata, a hoće li se sve intenzivnija vojna pomoć Zapada preotvoriti u otvoreni sukob NATO-a s Rusijom, teško je reći. Nuklearne strategije supersila kažu da je takav sukob nezamisliv jer bi došlo do obostranog totalnog uništenja. No, može li realnost pokazati nešto drugo? Vidjet ćemo.
Trenutno se posebno ističe jedinstvo političkog Zapada koji je gotovo jednoglasno zauzeo stav prema Rusiji. Ako se sjetimo situacije od prije samo 2-3 godine i NATO summita 2019. i 2020. godine kada je američki predsjednik Donald Trump ozbiljno doveo u pitanje stoljetni Transatlantski pakt, a europski čelnici počeli razmišljati o stvaranju EU vojske, jasno je da je došlo do kopernikanskog obrta. Štoviše, ne da se više ne propituje smisao NATO-a, nego su u red za članstvo stale i zemlje za koje se do prije dvije godine tako nešto nije moglo ni zamisliti.
Računao na konfuzni Zapad
Švedska i Finska su podnijele službene zahtjeve za učlanjenjem, a u Švicarskoj se o takvom potezu počelo ozbiljno raspravljati na svim razinama. Švedska je neutralna od 1814. i izbjegla je sve sukobe koji su potresli Europu i svijet u proteklih dva stoljeća. No, u novonastalim okolnostima nepredvidivosti Rusije po pitanju njihove nove politike prema Zapadu, Šveđani su gotovo konsenzusom odlučili ući u NATO.
Finska je bila neutralna od 1945. iz razloga neizazivanja Rusije s kojom je sredinom 20. stoljeća ratovala. U konačnici i Švicarska, koja je podalje od Rusije, ozbiljno razmišlja o priključenju NATO-u zato što je neutralnost ozbiljno počela nagrizati njihovo gospodarstvo.
Na konfuzni Zapad od prije tri godine, obilježen krizom EU zbog migrantske krize te Brexita, a na drugoj strani poljuljani NATO zbog rezolutnog stava Trumpa da je prošlo vrijeme u kojem je SAD “besplatno” pružao sigurnosni kišobran “neodgovornim i bogatim” europskim zemljama koje su troškove za obranu smanjile do neozbiljnosti, računao je i ruski predsjednik Vladimir Putin kod odluke da 24. veljače 2022. napadne Ukrajinu.
Usprkos nekim specifičnim interesima i stavovima zapadnih zemalja oko rata u Ukrajini, Zapad je zbio svoje redove i ovakva jedinstvenost nije viđena od 1990. Činjenica koju nitko ne spori je da dinamiku krize u Ukrajini, i odnosa Zapada prema Rusiji, diktira SAD.
Administracija predsjednika Joe Bidena je predana izdašnoj vojnoj i ekonomskoj pomoći Ukrajini koja se dosad procjenjuje na 45 milijardi dolara, od ukupno 62 milijarde koliko je ta zemlja primila pomoći. No, već se čuju glasovi u SAD-u koji preispituju razloge da Amerika bude toliko angažirana na, za njih podosta dalekom i strateški manje bitnom, istoku Europe, a umjesto da se više pozornosti posveti domaćim problemima te rastućem gospodarskom, političkom i vojnom utjecaju Kine.
Guverner Floride i izvjesni budući predsjednički kandidat i lider Republikanske strane Ron DeSantis je upravo o tome govorio prije koji dan. Republikanci su preuzeli Kongres, a bez obzira bude li im predsjednički kandidat Trump ili DeSantis, njihovi geopolitički pogledi su identični i u njima Europa, pa ni sadašnja Rusija, nemaju neki primat. Za sada nitko ne želi na Zapadu razmišljati što će se dogoditi ako se SAD “povuče” iz Ukrajine na način kako su se nedavno naprasito povukli iz Afganistana.
EU je vojni ‘mrav’
Europa je ekonomski div, politički patuljak, a vojni mrav. To je činjenica poznata svima, a i ovih dana dolazi na vidjelo. Iako bi EU izvjesno željela pomoći Ukrajini i puno više, činjenica je da nema čime, osim eurima. Vojna skladišta europskih zemalja su uglavnom prazna, a vojni potencijali na minimumu.
Ulaganja za obranu toliko su reducirana da neka namjenska industrija koja bi u kratkom vremenu mogla proizvesti značajnu količinu metaka, granata, topova ili pak tenkova, zapravo ne postoji. Po pitanju ratnog zrakoplovstva, Europa već duže vrijeme gotovo u potpunosti ovisi o SAD-u i o njegovim “F-ovima”.
Sankcije koje je EU uvela Rusiji su donijele vrlo ograničene efekte. Mnogi bi rekli da su nanijeli puno više štete samim zemljama EU-a nego Rusiji. S druge strane, Rusija je uglavnom izvozila energiju te sirovine, što je i prije ove krize činilo više od 80 posto njihova ukupnog izvoza. Dio energije EU i dalje dobavlja od Rusije, a najveći dio ruske nafte i plina je našao nova tržišta u Kini i Indiji koje te energente same koriste ili ih pak “prepakirane” preprodaju na Zapad.
Da se Rusija dobro pripremila za mogućnost sankcija, govore i upravo objavljeni podaci da je BDP te zemlje lani pao za svega 2,1 posto. Pojedinci, poput francuskog predsjednika Emanuela Macrona dovode u pitanje te brojke te smatraju ih friziranim i da je gospodarski pad Rusije puno veći, no ostaje činjenica da najstrože sankcije koje je EU ikad ikome uvela nisu dale gotovo nikakve rezultate, ili u najboljem slučaju, vrlo ograničene.
Crno-bijela politička agenda Zapada, u kojoj su svi naši ili njihovi te nema mjesta za neutralnost, dovela je do dalekosežnih geopolitičkih tektonskih poremećaja koji će do pravog izražaja tek doći u narednom razdoblju. Glasanje u UN-u je pokazalo da većina zemalja svijeta nema namjeru osuditi Rusiju ili joj uvoditi sankcije.
Gotovo čitava Južna Amerika i Afrika te dobar dio Azije su u toj skupini. Zemlje poput Kine i Irana, koje su i do sada bili svojevrsni izopćenici postojećeg međunarodnog poretka, sada su postali otvoreni politički, gospodarski i vojni saveznici Rusije, a što samo po sebi znači i potencijalni protivnici po svim ovim kriterijima Zapadu.
Eskalacija krize na Pacifiku
Rusija je dugo oklijevala, prvenstveno zbog odnosa s Izraelom, isporučiti Iranu suvremeno raketno naoružanje i zrakoplove. Zadnjih mjeseci svjedočimo da je Iran među prvima uskočio Rusiji sa svojom razvijenom tehnologijom dronova, a zauzvrat kreće isporuka suvremenih zrakoplova i raketa prema Teheranu.
Iako Kina i Rusija imaju puno međusobnih geopolitičkih izazova, već dugo pokušavaju povećati gospodarsku suradnju. Sankcije Zapada Rusiji su tu napravile kopernikanski obrt te je u 2022. međusobna trgovina Rusije i Kine porasla za 30 posto na 190 milijardi dolara.
Daleko je to još od trgovine Kine i SAD koja vrijedi 690 milijardi dolara. No, Kina je lani uvezla 45 posto više ruske nafte u vrijednosti od 50,6 milijardi dolara, a uvoz ugljena je porastao za 54 posto na 10 milijardi. Uvoz plina je porastao 155 posto na gotovo 10 milijardi.
Na drugoj strani, Rusija je, nakon sankcija i povlačenja zapadnih tvrtki iz zemlje, znatno povećala uvoz kineskih strojeva, elektronike, vozila te druge opreme iz Kine. SAD već duže optužuju Kinu da pomaže Rusiji isporukom vojne tehnologije te oružja i municije. Istovremeno, SAD okružuje Kinu s novim vojnim bazama. Činjenica je da vjerojatnost za eskalaciju krize na relaciji SAD-Kina rapidno rastu, a što pak nužno znači jačanje odnosa, pa i vojnih, Kine i Rusije.
No, ono što ovdje posebno bode oči je činjenica da su Kina i Rusija međusobno prestale trgovati u dolarima. Yury Denisov, direktor Moskovske burze, nedavno je izjavio da je udio kineskog juana na ruskom tržištu valuta skočio s jedan posto početkom 2022. na čak 48 posto u studenom iste godine.
Isti model Rusija i Kina primjenjuju i u trgovini s drugim zemljama, ponajprije Indijom, a što znači da se stvara sve moćnije alternativno tržište koje će biti gotovo potpuno neovisno o postojećim, uglavnom zapadnim, principima poslovanja i financija koji su se bazirala i dolaru te SWIFT bankarskom sustavu transakcija.
Važna obavijest:
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Poslovni.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Poslovni.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.Uključite se u raspravu