Moramo se suočiti s neugodnom istinom i postupati u skladu s njom. Utjecaj ljudskih aktivnosti na Zemljinu geologiju i ekosustave ugrožava temelje života na našem planetu i desetljeća napretka u ljudskom razvoju.

Postupamo u suprotnosti s ciljevima Programa Ujedinjenih naroda za održivi razvoj do 2030. – budućnosti koja jamči pristojan život za sve. Naš opstanak i nastavak prosperiteta zahtijevaju strukturne promjene i hitnu akciju.

Dioničarska ‘koalicija voljnih’
Globalni izazovi produbljuju ekonomsku nejednakost među zemljama i unutar njih te pogoršavaju socijalnu isključenost. Time se ne samo prkosi načelu Programa održivog razvoja da se nikoga ne napušta; također se ometa smanjenje siromaštva koje proizlazi iz uključivog gospodarskog rasta, potkopava društveni ugovor, kako u bogatim, tako i u siromašnim zemljama i ugrožava globalna sigurnost. Dok su sustavi koji ispravno funkcioniraju u stanju upravljati rizicima i prihvaćati ih, naš trenutni sustav čini suprotno.

Svijetu je potreban globalni sustav koji izaziva sigurnost, promiče održivost i prihvaća šokove. Kako bi to postigla, međunarodna zajednica mogla bi započeti s pregršt praktičnih promjena ove godine, počevši od proljetnih sastanaka Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke.

Prvo, kao dio “evolucije” Svjetske banke (na koju su dioničari pozvali u listopadu 2022.), moramo modernizirati njezinu misiju podizanjem održivosti i otpornosti kao temeljnih institucionalnih ciljeva te jačanjem njezinih analiza i operacija za rješavanje novih prekograničnih izazova.

Znamo da se za svaki dolar uložen u održivost i otpornost uštedi 4-7 američkih dolara. Međutim, kako bismo uveli novu paradigmu otpornosti i održivosti, ta načela moramo uključiti u operativne modele, modele kreditiranja i održivosti duga s odgovarajućim poticajima i računovodstvenim standardima.

Mnoge reforme i ulaganja mogu imati pozitivna prekogranična prelijevanja. Međutim, trebat će nam novi i snažniji analitički i financijski poticaji za promicanje nacionalnih ulaganja u globalna javna dobra i za potporu zemljama u njihovim naporima oko očuvanja.

Valja istražiti sve svoje mogućnosti za jačanje financijskih kapaciteta multilateralnih razvojnih banaka. Ovdje je ključno iskoristiti postojeći kapital uz očuvanje rejtinga AAA tih institucija i kontracikličke kreditne sposobnosti. Kao što je pokazao pregled adekvatnosti kapitala skupine G20, multilateralne razvojne banke mogu povećati svoju sklonost riziku i povećati obujam financiranja smanjenjem minimalnih omjera vlasničkog kapitala.

Slično tome, pozdravljamo prijedloge kojima se poziva na izdavanje hibridnog kapitala bez prava glasa kako bi se potaknulo kreditiranje po još nižim koncesijskim stopama, koje treba osigurati ili dioničarska “koalicija voljnih” ili prodajom privatnim ulagačima.

Jeftiniji zeleni kapital
Također moramo istražiti naše mogućnosti za preusmjeravanje posebnih prava vučenja (SDR-ovi, pričuvna imovina MMF-a) kako bismo povećali osnovni kapital međunarodnih financijskih institucija. MMF-ova nova Zaklada za otpornost i održivost temelji se na toj premisi i predstavlja obećavajući prvi korak prema maksimiziranju učinkovitosti dodijeljenih sredstava za posebna prava vučenja.

Ali, s obzirom na izazove, veličina zaklade trenutno je premala. Također pozivamo međunarodne razvojne banke i institucije za financiranje razvoja da predlože dodatne mogućnosti, što su Afrička i Međuamerička razvojna banka već počele činiti. U svakom slučaju, međunarodne razvojne banke moraju učiniti znatno više kako bi iskoristile svoje bilance uz pomoć financijske poluge.

Odvojeno, međunarodne razvojne banke također moraju koristiti svoje bilance kako bi katalizirale privatna ulaganja u prijelaz na proizvodnju energije, prijevoz i poljoprivredu s niskim emisijama ugljika u svim zemljama u razvoju. Bez napora da se smanje troškovi kapitala tih ulaganja u dovoljnom opsegu, globalno zatopljenje premašit će 1,5 ° Celzija, što će izazvati kaskadne učinke.

Naposljetku, pozivamo sve zajmodavce i zajmoprimce, uključujući razvojne banke i vjerovnike iz privatnog sektora, da u financijske instrumente uključe ili prihvate klauzule o prirodnim katastrofama i pandemiji. Te su odredbe sada neto neutralne i pružaju vrijednu potporu zemljama, omogućujući im da osiguraju dovoljnu likvidnost kada im je najpotrebnija.

Znanstveni konsenzus o klimatskim promjenama i gubitku biološke raznolikosti golem je. Međutim, to razumijevanje hitno moramo pretočiti u novu ekonomsku paradigmu u međunarodnim financijskim institucijama.

Na ovogodišnjim proljetnim sastancima Svjetska banka i njezini dioničari moraju prepoznati da je pružanje globalnih javnih dobara ključno za borbu protiv siromaštva na široj razini. Uslijed egzistencijalne klimatske krize s kojom smo suočeni, jedini put naprijed je u smjeru održivosti i otpornosti. Sukladno tome, moramo modernizirati naše institucije.

© Project Syndicate 2023.

* Koautorica članka je Svenja Schulze, ministrica je za gospodarsku suradnju i razvoj Njemačke