Norveška i rad iza šanka jedine su stvari koje su prije nekoliko godina bile zajedničke Zadraninu Šimi i Šveđaninu Simonu. No bile su dovoljne da pokrenu startup Stockifi koji je njihov svijet okrenuo naopačke.

Prije 15 mjeseci još su miješali koktele, a danas vode kompaniju s 27 zaposlenih. Tajna je u softveru koji automatizira upravljanje zalihama u ugostiteljstvu – proizvodu koji je rezultat njihove frustracije alatima koje su imali na raspolaganju, a koji im nisu olakšavali posao.

Šime i Simon to su odlučili promijeniti, a tržište je proizvod očigledno prihvatilo jer su u dvije godine uspjeli privući 110 klijenata. Danas najavljuju širenje na druga europska tržišta, a krenut će s osvajanjima onih iz kojih potječu – hrvatskog i švedskog. U Hrvatskoj bi uskoro trebali otvoriti i razvojni ured.

Iskustvo iz prve ruke
Šime Buzeca, izvršni direktor i suosnivač Stockifija, dolazi iz ugostiteljske obitelji i dobro je upoznat s tim poslom jer je svako ljeto radio u tatinom kafiću. Kafić je bio i presudan u njegovom preseljenju u Norvešku jer je u njemu upoznao Norvežane koji su ga pozvali da dođe u goste u Fredrikstad.

“Odlučio sam da ću preseliti kada završim fakultet”, ističe Buzeca. Nakon nekoliko seljenja i promjene gradova, zaposlio se u ugostiteljskom objektu u Oslu gdje je upoznao Šveđanina Simona Burmana, danas suosnivača i glavnog operativnog direktora Stockifija. Simon je u Norvešku preselio odmah nakon srednje škole.

Kao barmeni su, pričaju nam, bili zaduženi za upravljanje zalihama, za što su koristili više softverskih alata, od kojih nijedan nije imao sve potrebne značajke. “Te alate uglavnom osmišljavaju oni koji nikada nisu radili iza šanka i nisu dobro upoznati sa specifičnostima posla”, ističe Buzeca koji je prije odlaska u Norvešku završio fakultet informacijskih tehnologija u Rijeci.

Znao je da bi upravljanje zalihama moglo biti jednostavnije. No i nakon pomnog istraživanja europskog tržišta takvo rješenje nisu pronašli, pa su odlučili razviti vlastito.

“Nije bilo jednostavno. Preko dana smo radili i bilježili sve nedostatke softvera koje smo koristili, da bismo nakon smjene programirali”, prisjeća se Buzeca koji je s prijateljem iz Zadra Ivanom Antonićem, napisao prvi kod softvera Stockifi. Nakon što su na tržište izbacili MVP (minimum viable product) razvoj kompanije strelovito se, kažu, ubrzao. U samo dva tjedna dobili su prvog pilot korisnika.

“Shvatili smo da je interes tržišta velik pa smo u prosincu 2020. odlučili osnovati kompaniju”, priča izvršni direktor. Mjesec dana kasnije prijavili su projekt na sufinanciranje Innovation Norway fondu te ubrzo dobili prvih 10.000 eura.

S novcem koji su iskoristili, kaže Simon Burman, za razvoj softvera, stigli su i prvi klijenti, ali i nove investicije, ponovo od Innovation Norwaya te obitelji i prijatelja. Prema procjenama posljednje evaluacije s kraja prošle godine Stockifi vrijedi 6,5 milijuna eura.

U konačnici su razvili proizvod koji u potpunosti automatizira upravljanje zalihama te tako ugostiteljima uvelike olakšava život. Pomoću Stockifija u svakom trenutku imaju uvid u stanje zaliha, u količine, cijene, prodaju i trošak nabave.

Softver je usto, objašnjavaju Šime i Simon, integriran s blagajnom, svim dobavljačima te računovodstvom pa ugostitelj uvijek može dobiti i izvješće o profitabilnosti. Ima konstantan uvid u cijene proizvoda što mu omogućuje bolju kontrolu troškova, ali i mogućih pogrešaka u nabavi. Više se, dakle, ne mora gubiti vrijeme na iscrpne izračune već se može posvetiti stvaranju dodane vrijednosti za gosta.

Sve te prednosti prepoznalo je dosad više od 110 klijenata. Suosnivači sad kreću u osvajanje hrvatskog i švedskog tržišta. I dok za proboj na švedsko neće mora raditi značajne promjene u softveru, jer je stupanj digitalizacije otprilike na istoj razini, za hrvatsko će tržište ipak morati znatnije intervenirati.

“U skandinavskim je zemljama sve, od narudžbe do plaćanja, digitalizirano, što nije slučaj u Hrvatskoj”, kaže Buzeca. Da bi mogli ući u hrvatski ugostiteljski sektor morali su napraviti određene adaptacije na Stockifiju kako bi istu razinu rješenja i usluge mogli pružiti i u okruženju koje nije toliko digitalizirano. Adaptiranu verziju softvera već testiraju u dva restorana u Hrvatskoj, u Morita Bar&kitchenu u Zadru te Basta Gourmet Baru u Splitu, nakon čega bi trebali krenuti u jaču ekspanziju.

Mjesečne pretplate
“Već imamo listu zainteresiranih klijenata u Hrvatskoj”, otkriva Buzeca dodajući da bi jače širenje na domaćem tržištu trebala početi za nekoliko mjeseci. Širenje je na švedskom tržište već počelo. Poslovni su model posložili tako da uslugu koju pružaju naplaćuju pretplatama na mjesečnoj razini, a ovisno o stupnju digitaliziranosti određenog društva, tu uslugu bez problema mogu pružati online putem.

Ipak, u Hrvatskoj, odnosno u Zadru, kaže Buzeca, u travnju planiraju otvoriti ured, odnosno razvojni centar koji bi trebao zapošljavati nekoliko IT inženjera.

Za Stockifi radi još troje Hrvata – Ivan Antonić, Frane Meštrović, zadužen za financije te Zvonimir Dujmić. Dujmić, inženjer specijaliziran za strojno učenje, radio je u Nizozemskoj, ali zbog posla u Stockifiju vratio se Zadar i posao trenutno odrađuje na daljinu. Tako radi većina njihovih inženjera jer je većina sa Filipina. Za Filipince su se odlučili, kažu, zbog nedostatak radne snage u Europi te zato što su dobro obrazovani. U planu im je, osim u Hrvatskoj, otvoriti ured i na Filipinima.