Poskupljenja u protekla tri mjeseca su ostavila pustoš na bankovnim računima građana: već svaki sedmi korisnik bankovnih računa u Njemačkoj je u tom razdoblju dospio u minus, odnosno svoje tekuće troškove plaća dispokreditom svoje banke, piše Deutsche Welle. To je nalaz njemačkih centrala za zaštitu potrošača, a u ispitivanju korisnika je utvrđeno kako oko polovice upitanih kao razlog navodi poskupljenje troškova života i prije svega veće troškove za energente.

Njih 9% od 1000 upitanih je svjesno i da njihovi prihodi više ne mogu pokriti izdatke i da jedini izlaz vide u kreditu. No zaštitnici potrošača i ovom prilikom – kao i bezbroj puta do sada – upozoravaju kako “minus” na računu doduše jest pozajmica koje banke u pravilu daju svima koji imaju i redovite prihode, ali i kako je to pozajmica upravo zelenaških kamata.

Čelnica njemačke udruge centrala za zaštitu potrošača Ramona Pop za postaju SWR upozorava kako “minus” na računu ima smisla samo kod nekog jednokratnog i iznenadnog izdatka, ali takvog koji si korisnik može i priuštiti. Drugim riječima, možda za novu perilicu ako je stara odjednom ispustila dušu, ali nipošto ne da bi se uopće plaćala stanarina ili račun za struju: “Zato sa zabrinutošću promatramo ovo povećanje životnih troškova kod energenata i živežnih namirnica. Ljude to tjera u pozajmice jer im normalni prihodi više nisu dovoljni.”

Banke se zapravo raduju vašem minusu

“Minus” je doduše praktična stvar: ništa se ne mora tražiti i potpisivati, nego ga banke u pravilu široke ruke nude svima onima koji imaju tekući račun. Ta “velikodušnost” se lako može razumjeti jer i banke na tim “minusima” odlično zarađuju: u pravilu su kamate na dispokredit najmanje dvostruko veće čak i od nenamjenskog potrošačkog kredita.

“Ovakve kamate na dispokredite su protivne dobroj poslovnoj praksi i nisu ni na koji način opravdane”, smatra glasnogovornik stranke Ljevice u parlamentu za pitanja financija, Christian Görke. Njegova frakcija traži od vlade da ograniči kamate “na minus” da budu najviše 5% iznad eskontne stope Europske središnje banke, dakle cijene novca koju plaćaju same banke. “Već i to je puno, ali to onda nije 11, 12 ili 13%”.

No koliko god će se za taj zahtjev stranke koja je jedva ušla u Bundestag teško ikad naći u programu vlade, niti zaštitari potrošača u tom koraku ne vide rješenje za problem “dužničke krize” u koju upadaju građani Njemačke gdje su im prihodi trajno manji od izdataka. “U mnogim bankama je granica dispokredita negdje kod dva ili tri prosječna mjesečna prihoda. Ali kad se onda duboko upadne u taj dug, onda više nema šanse da se iz tog duga izađe”, smatra Pop.

Granice minusa

Ona bi mogla živjeti i s drugim rješenjem: bankama zabraniti da “automatski” nude kredit na prekoračenje u računu, nego da su dužne i u tom slučaju provjeriti, može li korisnik uopće vratiti dug. To je zapravo i na tragu razmišljanja u čitavoj Europskoj uniji: tu se raspravlja da se svi potrošački krediti – dakle i dispokrediti smiju davati jedino ako korisnik pokaže odgovarajući bonitet. Ali niti u EU se ne razmišlja o nekakvim granicama za “minuse” na računu.

No predsjednica udruge zaštitnika potrošača upozorava: ako sami ne izlazite na kraj sa svojim “minusom”, potražite stručnu pomoć. Stopa inflacije, odnosno poskupljenja u zoni eura su se ipak nešto umirila, ali jednostavno se ne može živjeti da se troši više nego što se zarađuje. Pogotovo ako je jedna bitna stavka izdatka i kamata na vaš “minus” u banci.