Studentica poslovne ekonomije na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu Danijela Vidas za projekt Iskustvo zlata vrijedi saznala je preko mailing liste udruge Zamisli preko koje dobiva sve važne informacije koje se tiču osoba s invaliditetom i studiranja općenito. Prijavila se i dobila mogućnost obavljanja prakse u Atlantic Grupi.

Podupiru mlade
“Na praksi sam bila četiri radna tjedna. Kao uvodni zadatak upoznala sam se s portalom Okusi, jedinstvenim informativnim hubom za zaposlenike Atlantica o benefitima, prilikama i praksama koje su im na raspolaganju. Osim što sam prošla sadržaj portala, radila sam na njegovom unapređenju kroz ažuriranje sugestija kako se može unaprijediti.

Nakon toga su uslijedila dva zadatka koje sam sama inicirala. Prvi se odnosio na unapređenje procesa selekcije mladih talenata, a drugi je obuhvatio izradu kompleksnog poslovnog plana za novi proizvod u portfelju jednog od najpopularnijih Atlanticovih brendova – Cedevite.

O kakvom je proizvodu riječ ne smijem otkriti jer tko zna, možda jednog dana ugleda i svjetlost dana”, kazala je Danijela i nadodala kako joj se sviđa mogućnost hibridnog rada te da zaposlenike koje tako radu u Atlanticu zovu “mixeri”.

“Drago mi je što raznim internim programima potiču edukacije, razvoj, inovativnost i napredak zaposlenika i njihovih karijera. Posebice me se dojmilo sve što rade u segmentu razvoja mladih jer moram priznati da imam dojam kako to mnoge organizacije ne bi napravile jer veliki dio poslodavaca još uvijek ne vjeruje u osobe koje nemaju radno iskustvo osim nekog studentskog posla. Većina tvrtki ima strah investirati u početnike, a sve to zato što danas ljudi u želji za napretkom lako napuštaju organizaciju u kojoj rade”, smatra Danijela i napominje kako joj se na praksi dopalo što je i sama ponekad mogla iznijeti prijedlog što bi mogla napraviti kao zadatak.

Tina Miličić, starija specijalistica za brend poslodavca i kulturu u Atlantic Grupi/PD

U razgovoru s mentoricom saznala je da ona nikad prije nije imala osobu oštećena vida na praksi pa ju se dojmilo to što je Atlantic pristao da bude njihova praktikantica. “To bih iskustvo zasigurno ponovila. Sretna sam što je još nekoliko novih ljudi bez invaliditeta imalo priliku naučiti kako se odnositi prema osobi s invaliditetom.

To iz šale zovem nešto kao njihovom integracijom u naš svijet”, kazala je Danijela. Tina Miličić, starija specijalistica za brend poslodavca i kulturu u Atlantic Grupi i Danijelina mentorica već dugi niz godina uživa u dijeljenju svog znanja s mladima koji dolaze u tvrtku na prva radna iskustva.

“Rad s Danijelom za mene je bilo jedno potpuno novo iskustvo. Danijela se s pravom ponosi time da kroz svoje djelovanje i rad pridonosi integraciji ljudi u “njen” svijet. I reći ću da mislim da se u ovom odnosu snašla čak i bolje od mene kojoj je ovo bilo prvo iskustvo te vrste. Svidjelo mi se kod Danijele što je u startu pokazala inicijativu da me nauči kako da se snalazim u svijetu promatranom kroz njenu vizuru. Kasnije je to izrazila i kroz posao gdje je sama predložila projekte na kojima je vjerovala da može najviše pridonijeti.

Kad podvučem crtu našeg zajedničkog rada, vidim da je Danijela proširila naše horizonte u najmanju ruku jednako onoliko koliko je to iskustvo u Atlanticu učinilo za nju”, kazala je Tina Miličić. Danijela je istaknula kako je Atlantic velika i veoma ozbiljna kompanija koja posluje na području cijele regije, a da ona dolazi s fakulteta koji je također ozbiljan i velik. Kad kaže velik onda misli na prostor, ali i program koji je opsežan i puno stvari treba brzo usvojiti.

Treba educirati poslodavce
“Ako bi morala reći bih li se mogla zamisliti u Atlanticu, mislim da bih. Zapravo je to organizacija koja je vrlo slična meni. Otvorena sam za nove ideje i strastvena prema svemu što radim, marim za ljude kojima sam okružena i volim njegovati odnose. Kako privatne, tako i poslovne. Istina, kad bih stvarno postala Atlanticova zaposlenica prvo što bih morala naučiti je kako se kretati po prostoru da bih kroz radni dan bila što samostalnija.

Zato sve u svoje vrijeme, još me malo dijeli do kraja studija pa ću tad vjerojatno moći reći više o tome što kako i kud dalje”, kazuje Danijela kojoj praksa na fakultetu nije obvezna pa do sada još nije imala priliku stjecati radno iskustvo.

Nema iskustva oko traženja posla, ali često sudjeluje na mnogim projektima koje provode različite udruge koje rade s mladima i za mlade s i bez invaliditeta pa ponekad dobije honorar. Voli raditi volonterski jer se tako umrežuje s puno ljudi i ‘ide kući’ s još jednim novim iskustvom.

“Problem pri zapošljavanju je što mnogi poslodavci nisu previše educirani o osobama s invaliditetom pa će radije plaćati kaznene penale nego li će zaposliti osobu s invaliditetom. To je ogroman problem, ali zato smo mi tu da se borimo za sebe i educiramo sve oko sebe.

Nedavno mi je jedan pametan čovjek rekao: “Stalno si negdje, neka. Moraš se događati da bi ti se nešto moglo i događati u životu.” Eto, tako je i sa zapošljavanjem”, rekla je Danijela i zaključila da ne voli previše unaprijed planirati jer joj takve stvari mogu stvoriti stres. “Spontana sam, a primjećujem da mi se tad najbolje stvari i dogode.”