Suočeni smo s energetskom krizom i inflacijom, a rijetko tko od nas promišlja da svojim odlukama možemo istovremeno utjecati na smanjenje vlastitog ugljičnog otiska i pri tome uštedjeti.

Ako mislite da kao pojedinac ne možete puno utjecati na globalnu klimu, djelomično ste u pravu, no da bismo spasili planet ključ je suradnja svih dionika u procesu – od pojedinaca pa do velikih korporacija i država.

Osvijestite odluke

Hrvatska ima relativno mali udio od 0,05% u ukupnim godišnjim globalnim emisijama stakleničkih plinova. Procjena ukupnih emisija stakleničkih plinova za svakog Hrvata je 4,36 tone po proizvodnji, no po potrošnji (efekt trgovine) iznosi 5,5 tone CO2e. Besplatni kalkulatori za izračun ugljičnog otiska dostupni su na internetu, a pomoći će nam da osvijestimo kako našim odlukama možemo povoljno djelovati ne samo na klimu, nego i na kućni budžet i zdravlje.

Jedan od bitnih faktora je konzumacija mesa i ostalih životinjskih proizvoda, jer se procjenjuje da doprinosi 14% ukupnim globalnim emisijama. Odluka povoljna za planet nije nužno da svi postanemo vegetarijanci, već da smanjimo tjednu konzumaciju mesa. Drugi važan faktor je udio lokalno proizvedene hrane na našem stolu.

S obzirom da transport hrane uvelike pridonosi ugljičnom otisku, konzumacija lokalno proizvedene hrane smanjuje naš ugljični otisak. Mjesto stanovanja i energetska efikasnost stambene jedinice uvelike doprinosi ugljičnom otisku pojedinca, a procjenjuje se da je oko 36% ugljičnog otiska u Europi posljedica cjeloživotnih emisija kuća u kojima živimo. Na žalost, velik broj Hrvata živi u energetski neučinkovitim stambenim objektima, s velikim gubitkom topline zimi i moguće bržim zagrijavanjem ljeti.

Postavljanje solarnih panela na krov ili vrt kuće dodatno će smanjiti ugljični otisak, ali to je manje realna opcija za višestambene jedinice, iako i tu postoje rješenja. Smanjivanje ugljičnog otiska vlastitog doma zahtijeva ulaganja koja većini Hrvata nisu u prvom planu, ali dugoročno su isplativa i moguće je osigurati dio sredstava kroz EU fondove i povoljne kredite.

Prosječan Hrvat generira 418 kg komunalnog otpada godišnje, značajno manje od europskog prosjeka koje iznosi 505 kg. No samo 29,5% komunalnog otpada se reciklira, i tu smo među lošijima u Europi. Recikliranje nije samo dobro za planet, već je i profitabilno, a otpad se može iskoristiti za proizvodnju energije.

Najveći problem nije nužno volja pojedinca, nego nedostatak infrastrukture. Uvođenje novog sustava u Zagrebu pokazalo je koliko je izuzetno skupo za svakog pojedinca u Zagrebu ne odvajanje otpada, a uštede koje se mogu postići pravilnim odvajanjem su značajne. Problem je što infrastruktura prikupljanja i obrade još kaska za novim režimom. Otvorena odlagališta veliki su problem za okoliš, a proizvodnja metana ima 34 puta veći negativni učinak na klimu od ugljičnog dioksida.

Čak 7,5% stakleničkih plinova u Hrvatskoj direktna je posljedica sektora gospodarenja otpadom. Otpad ne nastaje sam po sebi, nego je izravna posljedica naših potrošačkih navika. Kupovina fast fashion artikla ili svih mogućih elektronskih gadgeta značajno doprinosi našem ugljičnom otisku. Jedne traperice doprinesu stvaranju oko 33 kg CO2e stakleničkih plinova i pri proizvodnji potroše 10.000 litara vode. Kupovinom u second hand shopu i boljem čuvanju postojeće odjeće, značajno ćemo uštedjeti i za planet i za kućni budžet.

Najveći utjecaj od prijevoza

Naposljetku, na godišnjoj razini prijevoz ima najveći utjecaj za ugljični otisak svakog pojedinca. Većina Hrvata koristi vlastiti automobil svakodnevno za prijevoz “od vrata do vrata” od kuće do posla, te za prijevoz djece u školu i vrtić. Korištenje javnog prijevoza uvelike bi smanjilo ugljični otisak pojedinca.

Dodatne opcije su korištenje energetski efikasnijih vozila novijeg datuma, hibrida, kupovina električnog vozila ili dijeljenja automobila. Radi informativnog karaktera i sama sam izračunala svoj ugljični otisak ostvaren u prošloj godini. Moje velike uštede ostvarene su u svakodnevnom prijevozu. Na posao idem biciklom, a za putovanja koristim električni automobil.

No šok i nevjerica uslijedili su kada sam spoznala da je svako od tri moja interkontinentalna putovanja avionom u prošloj godini rezultiralo emisijama stakleničkih plinova od 4 tone CO2e, odnosno ekvivalentu godišnjih emisija stakleničkih plinova prosječnog Hrvata. Promatrali smo s nevjericom dolazak Grete Thunberg, klimatske aktivistice, na skupštinu UN prekooceanskim brodom, no sada shvaćamo razloge.

* Autorica je direktorica VentureXchange, i predsjednica, Hrvatske Private Equity i Venture Capital Asocijacije (CVCA)