Poljoprivredni obrt s godinama su koncipirali po modelu od polja do stola, uspješno rade, plaćaju sve namete, zapošljavaju više od 20 ljudi iz lokalne zajednice.

Za koji mjesec istječe im ugovor o zakupu državnog zemljišta, a u natječaju prema novim pravilima ostat će bez 60-ak posto površine prema kojoj su “posložili” mehanizaciju i ukupne kapacitete.

Dodjelu zemljišta sad determinira površinski maksimum čije je (ne)određivanje “po novom” prepušteno jedinicama lokalne samouprave, a njihova općina odredila ga je na 30 hektara po poljoprivrednom gospodarstvu. Ukratko, model im postaje neodrživ; proizvodnja koja se bazira npr. na površini od 100 teško može funkcionirati na 40, 30 ili 20.

Mnogo je priča sličnih tom primjeru iz Slavonije. Među urednim posjednicima sa solidnim proizvodnim pokazateljima koji su suočeni s višestrukim problemom zemljišta nemali je broj OPG-ova i obrta.

No, s obzirom na udjele u ukupnoj poljoprivrednoj proizvodnji problemi oko zakupa imaju specifičnu težinu kad su posrijedi pravni subjekti odnosno veliki agro sustavi. Iako, u cjelini gledano, gospodare s tek 15,6 posto od ukupno 1.150.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u Hrvatskoj, oni su glavni nosioci kvalitete, tehnološkog i razvoja struke, kao i zapošljivosti, i to različitih stručnih profila, što je važno za ostanak i zapošljavanje mladih u ruralnim područjima. Usto, i velik broj OPG-ova, fizičkih osoba i manjih tvrtki svoje poslovanje kroz kooperaciju naslanja upravo na veće uspješne proizvođače radi sigurnosti otkupa proizvoda, ili kroz kreditiranje proizvodnje.

Tridesetak pravnih subjekata, čija se proizvodnja odvija na više od 1000 hektara, nosi 57-58 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje Hrvatske, reći će Vlado Čondić, predsjednik Udruženja poljoprivrede pri HGK-u. Njegove članice su većinom uspješna poljoprivredna poduzeća, čija budućnost je sad de facto stavljena u ruke čelnicima lokalnih samouprava.

Iz Hrvatske poljoprivredne komore nedavno su, uz problem pravnog vakuuma zbog isteka mnogih privremenih ugovora i stanja s raspisivanjem natječaja po novim pravilima, iznijeli alarmantnu procjenu da bi zbog problema oko zakupa moglo ostati neobrađeno i 15-ak posto poljoprivrednog zemljišta.

Na poziv da im se jave svi koji su pogođeni primjenom lani izmijenjenog Zakona, koji je HPK uputila članovima po naputku resorne ministrice Marije Vučković, u samo 48 sati javilo se s nizom primjedaba stotinu proizvođača iz svih krajeva Hrvatske, kaže predsjednik HPK Mladen Jakopović.

Od toga da neke JLS još nemaju odobrene ni programe raspolaganja na temelju kojih se raspisuju natječaji (a koji traju 6 do 9 mjeseci), pa do pitanja površinskog maksimuma i netransparentnih natječaja.

”Sad općinski načelnici zapravo mogu odrediti sudbinu proizvođača, a to znači da će biti i dijeljenja zemlje među vijećnicima ili članovima obitelji”, ciničan je jedan dugogodišnji proizvođač.

Sve u svemu, problem “pravnog vakuuma”, samo je najžurniji, iako je itekako važan, među ostalim, i s aspekta prijava za poticaje, pa i korištenja EU fondova.

Mladen Jakopović, predsjednik HPK koja je sve pogođene novim pravilima pozvala da im se jave/E. Elveđi/PIXSELL

Ministrica Vučković za prošlomjesečnih razgovora s HPK-om i udruženjima pri HGK-u i HUP-u najavila je da će se do kraja prosinca u suradnji s DORH-om donijeti naputak kojim bi se u međuvremenu zaštitili proizvođači u posjedu. U udruženjima kažu kako uputu još nisu dobili.

Na upit Ministarstvu što predviđa privremeno rješenje i kad se ono očekuje do zaključenja ovog izdanja nismo dobili odgovor. Usput nismo saznali ni za koliko su JLS-a dosad odobreni programi raspolaganja državnim zemljištem potrebni za raspisivanje novih natječaja te je li u planu preispitivanje zakonskih odredbi vezanih uz određivanje maksimuma površine zakupa po jednom PG-u od strane lokalnih jedinca.

Neki veći proizvođači podsjetit će kako zapravo prvi put od 1990. u zakonskoj regulativi prioritet na natječaju za zakup nema dosadašnji zakupac koji je prethodnih godina investirao u razvoj proizvodnje, zaposlio ljude i ispunio sve uvjete iz Ugovora o zakupu.

Delikatan scenarij
“Istekom Ugovora poljoprivredni proizvođači sigurno gube tu zemlju – i zbog kriterija odabira i zbog maksimalne površine. Mnoge investicije koje su u tijeku ili su planirane, bit će zaustavljene.

U konačnici će zbog gubitka zemljišta doći do smanjenja ili ukupnog gubitka prihoda, a posljedično će se promijeniti i politike banaka u odnosu na te proizvođače. Prepoznajući rizik, mogle bi tražiti npr. prijevremeni povrat sredstava, što bi pojedine proizvođače dovelo na rub opstanka”, upozorava Marko Rašić, voditelj financija u Agro Invest Grupi (AIG).

Osim toga, dodaje, otvara se pitanje kako će se država pobrinuti za one koji su investirali, zaposlili ljude, uredno plaćali svoje obveze, ispunili sve uvjete iz ugovora, a sada zbog gubitka zemljišta moraju otpustiti ljude, rasprodati mehanizaciju, farme, skladišta i slično. “Tko želi kupiti hidroelektranu koja više nema svoju rijeku”, slikovito opisuje taj scenarij.

Usto, u slučaju neproduživanja ugovora po njihovu isteku dodatno se pojavljuju neki otegotni “tehnički” problemi. Primjerice, ako se u imovini proizvođača nalazi knjižena neamortizirana vrijednost ulaganja na tuđoj imovini kao rezultat izvršenih investicija, na ostatak vrijednosti proizvođači moraju platiti PDV, a otpis takve imovine je porezno nepriznat rashod pa će isti još morati platiti porez na dobit (kod većih 18 posto), objašnjava taj financijaš.

Umjesto pravne sigurnosti i poduzetničke slobode urednim zakupnicima, JLS-ima se omogućuje da po svakom natječaju posebno odrede maksimalne površine koju u zakup može dobiti pojedina fizička ili pravna osoba, uključujući i njezina povezana društva.

Pritom je različitim kombiniranjima maksimalne površine u okviru javnog natječaja, bez jasnih kriterija i pravila, moguće arbitrarno utjecati na (ne)dostupnost zemljišta pojedinim kategorijama poljoprivrednika, tvrdi Rašić.

Suprotan efekt
Ostane li tako, kaže, izglednije je da će se dogoditi sve suprotno od deklariranih ciljeva. Postojeća poljoprivredna proizvodnja će se smanjiti, započeta ulaganja zaustaviti, nova obeshrabriti, a broj zaposlenih pasti.

Ukazujući na ogroman problem s natječajima za državno poljoprivredno zemljište temeljem novog Zakona o poljoprivrednom zemljištu (s izmjenama iz svibnja 2022. te pratećim pravilnicima donesenim jesenas), u HPK-u su podsjetili kako brojne općine i gradovi godinama nisu provodili natječaje za zakup.

Za nove pojedine JLS “vrlo hrabro ograničavaju veličinu poljoprivrednog posjeda za 30 ha pa čak i manje”. Zapitali su se rade li to na temelju kvalitetnih analiza i strateških ciljeva ili iz drugih razloga, npr. političkih. U svakom slučaju, to bi ponovno vodilo većoj rascjepkanosti PG-a, a to sigurno ne pridonosi poboljšanju produktivnosti, po čemu je Hrvatska danas tek na trećini prosjeka EU.

“Opstanak i razvoj proizvodnje nije moguć na malim, rascjepkanim, nepovezanim i neuređenim površinama, kakva se očito sada žele ponovo stvarati”, poručio je Antun Golubović, predsjednik Odbora za svinjogojstvo HPK.

To je suprotno od ciljeva zakonskog okvira. Cilj Zakona trebao bi biti podrška dosadašnjim uspješnim poljoprivrednim proizvođačima bez obzira na njihovu veličinu; motivacija i napredak mladih i manje uspješnih proizvođača; zaštita dosadašnjih investicija i stvaranje preduvjeta za buduće; otvaranje novih radnih mjesta, sprječavanja iseljavanja mladih, poručuju iz agro tvrtki. Ukratko, to vodi prema rastu i razvoju poljoprivredne proizvodnje, a u ovom trenutku, kažu, poljoprivreda je doista ugrožena gospodarska grana.