Za Hrvatsku i njenu prvu godinu u eurozoni ključni okidači za rast plaća u sferi su veće produktivnosti i rasta gospodarstva. Naime, prve prognoze oko kretanja plaća u realnom sektoru uvelike se uvjetovane problematikom manjka radne snage i u cjelini prilikama na tržištu rada, ali i u novim uvjetima poslovanja jer pod globalnim diktatom inflacije troškovi poduzetnicima rastu.

“Mi smo u euro područje ušli u drugačijim uvjetima nego Slovenija”, primjećuje ekonomist Vlado Brkanić jer kaže tada je gospodarstvo bilo stabilno uz godišnju inflaciju od 1 do 2%, dok zbog inflacije od 10 i više posto mnogi su prisiljeni povisiti cijene ili će morati isporuke prekinuti kako ne bi radili s gubicima.

Gašenje starih postrojenja
Globalna inflacija i ekonomsko okruženje s raznim faktorima nestabilnosti diktira uvjete poslovanja s rastom rashoda u čemu sudjeluju i troškovi rada koji su u proteklom razdoblju rasli pa je, prema Brkaniću, rast plaća u realnom sektoru moguć ovisno o razvoju poslovanja tvrtki najranije u drugom dijelu godine.

“Manjak radne snage bit će glavni okidač rasta plaća, u uslužnim djelatnostima već se najavljuje povećanje plaća, dok taj trend još ne vidimo u proizvodnim tvrtkama”, kaže direktor Confida Hrvatska Frane Garma ukazujući pritom da još nisu iskorištene sve mogućnosti koje je država stavila poslodavcima na raspolaganje kroz neoporezive primitke, u čemu vidi velik potencijal za rast plaća.

“Rast plaća po definiciji ne može biti povezan s monetarnim operacijama, pa tako ni i s našim ulaskom u euro područje”, konstatira ekonomist Damir Novotny koji smatra da će ove godine plaće biti oštećene inflacijom, no zadnjih 10 godina rast plaća bio je viši od inflacije, s iznimkom 2022.

U drugom polugodištu Novotny očekuje ponovo trend povećanja plaća u odnosu na rast inflacije, osobito u uslužnom sektoru gdje je mobilnost radne snage veća. Zbog integracije u eurozonu i Schengenski prostor očekuje ubrzavanje konvergencije te posljedično promjene na tržištu rada koje će imati učinak na rast plaća, među ostalim jer će se olakšati dnevna migracija.

“Bude li jačala potražnja za radnicima u servisnom sektoru u cjelini, pri čemu vi ne morate nužno živjeti u Grazu da biste tamo radili, tada će plaće rasti u uslužnom sektoru jer će biti manjka ljudi, a isto se pokazalo i u slučaju ulaska Slovenije u eurozonu”

Novotny usto ukazuje i na slovenske učinke na planu povećanja produktivnosti jer su se gasila stara industrijska postrojenja, a nastajala nova, neusporedivo produktivnija radna mjesta. Kao primjer investicija s učincima na naše tržište rada navodi japansku tvornicu robota u Kočevju, Yaskawin prvi centar za europsko tržište gdje rade ljudi iz Karlovca, a zatim i gradnju velike tvornice mikroprocesora u okolici Graza investicijom njemačkog proizvođača poluvodiča Infineona.

“No, rast plaća ovisit će o produktivnosti pojedinog sektora, ali uz nastavak diferencijacije plaća unutar sektora. Ne postoji opća formula za povećavanje plaća, ali trend je da će u postojećoj situaciji na tržištu rada biti manjka radne snage koji će generirati rast plaća u uslužnom, pa i u industrijom sektoru”, kaže Novotny dodajući da ne možete dobiti vozača na sjeverozapadu Hrvatske bez 2.000 eura plaće.

Trajno pažljivije s potrošnjom
Ekonomist Danijel Nestić smatra da bi, ako kretanja koja utječu na razinu inflacije od 13% budu išla kako se očekuje, rast plaća trebao u drugoj polovici ove godine pobijediti inflaciju. Sada smo, navodi, u minusu od oko 4% realno, no ako se krene inflacija smanjivati, plaće bi trebale nastaviti rasti zbog manjka radnika prije svega, odnosno kako navodi “postoje veliki pritisci, i manjak radnika rješava se rastom plaća”.

Hoće li pak rast plaća nakon rasta cijena energenata i goriva te zatim viših maloprodajnih cijena hrane i pića, biti novi generator inflacije u narednom razdoblju, nova je tema koja se otvara, no generalno Novotny poručuje da je vrijeme bez inflacije iza nas.

“Dok je tržište rada robusno – Nemačkoj primjerice nedostaje oko milijun radnika – moramo računati na inflaciju, a troškovi poslovanja bit će veći, i potrošači će se morati naviknuti na više cijene. Morat ćemo trajno pažljivije razmišljati o potrošnji.