Boris Vujčić, 2012. –

Služila nas je jako dobro, bila je to stabilna valuta i zapamtit ćemo je samo po dobru. Tim je riječima u novogodišnjoj noći kunu u povijesti ispratio guverner Boris Vujčić, koji će preostalih godinu i pol mandata biti i punopravni član Upravnog vijeća ECB-a. Zatvaranje sustava plaćanja u kunama bio mu je, kaže, emotivan trenutak.

Ipak, kao uvjereni eurofil i čelnik institucije koja je iznijela velik dio posla u projektu Euro izrazio je i zadovoljstvo što ga je Hrvatska završila u rekordnom roku. Nije uvijek izgledalo da je to ostvarivo već 1. siječnja 2023., istaknuo je. Pritom je apostrofirao ponajprije turbulentno okruženje pandemije. Njezine posljedice zahtijevale su brz i opsežan odgovor monetarne politike, koji je od stručne javnosti 2020. uglavnom dobio dobre ocjene. To je, uz euro, bila i jedna od važnijih stvari koje su obilježile njegov drugi mandat, započet sredinom 2018. No, europske integracije nemalo su obilježile i prvu šestoljetku (od srpnja 2012.).

Guverner Hrvatske narodne banke Boris Vujcic/Davor Puklavec/PIXSELL

Kao dugogodišnji HNB-ovac, Vujčić je bio i zamjenik glavnog pregovarača u procesu pristupanja Hrvatske EU, u čemu je uloga HNB-a bila vrlo važna. Tijekom prvog mandata, dogodila se i kriza Agrokora, a neki ekonomisti reći će da bi njezini učinci bili i teži da HNB koju godinu prije nije limitirao izloženosti koncernu. Nedugo prije isteka prvog mandata (2017.) donesena je Euro strategija kao zajednički projekt Vlade i HNB-a.

Marko Škreb, 1996. – 2000.

S puna dva mandata na čelu HNB-a (2000.-2012.) Željko Rohatinski najdugovječniji je hrvatski guverner. Toliko razdoblje nudi mnogo procesa koje se u rekapitulacijama obično izdvajaju; od izazova obuzdavanja snažne kreditne ekspanzije do globalne financijske krize.

U slučaju Rohatinskog ponešto je bilo i u karakternim crtama. Kako je nedugo prije smrti sam rekao: “Nastojao sam se držati načela: gledaj što se stvarno zbiva i misli svojom glavom”. To se očitovalo u sporadičnim polemikama o tečajnoj politici i kritikama Vladinih politika, sukobom s njemačkom BLB koju je unatoč lobiranjima natjerao na masivnu dokapitalizaciju Hypobank, oglušivanju na MMF-ove stavove o odgovoru monetarne vlasti na krizu 2009.

I u stavu prema euru bio je ponešto “protiv struje”. Problematizirao je tajming ulaska u eurozonu za koju je tvrdio da “takva kakva je sada nije optimalno valutno područje” te da je njezina regulacija “skrojena sukladno interesima najrazvijenijih članica Unije”.

Željko Rohatinski; Marko Škreb/PIXSELL

Željko Rohatinski, 2000. – 2012.

Prve godine poraća HNB je vodio Marko Škreb koji je naslijedio guvernera Peru Jurkovića u ožujku 1996. To je vrijeme suočavanja s repovima socijalizma, nerealnih vrednovanja imovine u politički zaštićenim bankama te ratnih cehova. Za čelnu osobu središnje banke ono je, uz ostalo, namijenilo nezahvalnu ulogu restrukturiranja i privatizacije bankarskog sustava u kojemu se uz “stare” banke namnožile i mnoge nove, ali s tipičnim boljkama tranzicije.

Za njegova mandata, potkraj devedesetih, uslijedio je val stečajeva banaka, a to svakako nije ambijent koji obećava dugovječnost na poziciji guvernera.

Iako nije bio dijelom HDZ-ovih struktura, Račanova Vlada po dolasku na vlast 2000. to, čini se, nije tako percipirala, a zasigurno nije pomogla ni kriza u nekadašnjoj Istarskoj banci i slanje privremene uprave u tu instituciju na koju je politički posebno bio osjetljiv IDS, jedan od koalicijskih partnera SDP-a (IDS). Nakon smjene u srpnju 2000. radio je kao savjetnik za MMF i Svjetsku banku u brojnim zemljama.

Pero Jurković, 1992. – 1996.

Kuna kao hrvatska valuta uvedena je kad je dužnost guvernera NBH-a (središnja banka tada se još zvala Narodna banka Hrvatske) obnašao dr. Pero Jurković. On je 1992. naslijedio prvog guvernera dr. Antu Čičin-Šaina, a prethodno je radio kao redoviti profesor javnih i poslovnih financija na zagrebačkom Ekonomskog fakultetu

. “Ovim činom, uz himnu, zastavu i grb, Hrvatska zaokružuje najvažnije simbole suverenosti i nezavisnosti”, uvodne su riječi kojima je 30. svibnja 1994. pozdravio uzvanike na svečanosti uvođenja kune upriličenoj u NBH-u. Osim što su tome prethodila politička pripetavanja oko samog imena “trajne” hrvatske valute (nakon HRD-a), neki drugi procesi bili su zapravo važnija pretpostavka za to.

Tako je Jurković na svečanoj prigodi podsjetio da je prethodno trebalo provesti antiinflacijski program (upamćen kroz tečajne “četiri četvorke”) te stvoriti devizne rezerve. Guverner je bio do 1996. a još godinu dana ostao je glavni savjetnik svom nasljedniku.

Pero Jurković; Ante Čičin-Šain/Siniša Hančić; PD

Ante Čičin-Šain, 1990. – 1992.

Nakon prvih demokratskih izbora u Hrvatskoj proces monetarnog osamostaljenja Hrvatske Franjo Tuđman u kolovozu 1990. povjerio je uglednom ekonomistu velikog međunarodnog iskustva dr. Anti Čičin-Šainu.

To je vrijeme bilo obilježeno početkom rata i kaotičnim raspadom bivše države, dio čega je bila i prljava borba za devize među bivšim republikama. U raskidanju monetarne veze s bivšom državom i uvođenju vlastite valute važno je bilo približiti se glavnim međunarodnim financijskim institucijama, MMF-u i Svjetskoj banci. Kao heidelberški student Čičin-Šain se nametnuo kao pravo rješenje.

Već 2002., nedugo nakon što je Hrvatska međunarodno priznata i uspostavljeni su odnosi s MMF-om i Svjetskom bankom, prvi hrvatski guverner odlazi s te pozicije, nakon čega je radio u diplomaciji, a objavio je i niz radova iz teorije i politike međunarodnih ekonomskih odnosa te financija. Za njegova mandata, 23. prosinca 1991., u opticaj su puštene novčanice hrvatskog dinara (samo papirnati oblik).