Bez jedinstvenog stava Vrhovnog suda, bez uobičajene prave, uvjerljive većine glede dodatnog obeštećenja za konvertirane kredite iz švicarskih franaka u euro, a s novim zapletima nakon glasovanja vrhovnih sudaca o tri različita pravna mišljenja, nema konačnog rječenja u pravno najsloženijem slučaju kredita ni gotovo deset godina nakon kolektivne tužbe potrošača.

Već se najavljuju nove pravne bitke kroz pojedinačne ustavne tužbe. Kako je situacija opet uzavrela, a očekivanja potrošača nisu ispunjena? Postoje različite revizijske odluke (skroz u korist potrošača, odnosno u korist banaka) koje zato niti nisu s Vrhovnog suda zasad bile otpremljene – i čekalo se da se na sjednici građanskog odjela oko navedenog pitanja suci usuglase.

Vijećalo se danima, a rezultat je usvojeno treće mišljenje, ali s vrlo tankom većinom. Po nekima, kao solomonsko rješenje.

Po drugima, s ugrađenim velikim ustavnopravnim defektom zbog davanja prednosti Zakonu o obveznim odnosima kao općem propisu u odnosu na lex specijalis zakon glede prava na zateznu kamatu za preplaćeno. Na ovu odluku više nema redovnih pravnih lijekova.

U dijelu reakcija na ‘score’ i kako je odlučeno, ističe se da VSRH ovime ne ulijeva pravnu sigurnost, a kod tako dubokih podjela na vrhu sudbene vlasti pitanje je što slijedi na nižim instancama u parnicama kojih se procjenjuje da je oko 35 tisuća.

Sve u svemu kao ‘točka na i’, izgledno je da će na kraju ponovo arbitrirati Ustavni sud, ali do tad odluka vrhovnih sudaca žarit će i paliti s nizom upitnika pravne prirode kako će se u primjeni preliti na pojedinačne parnice u sudskim predmetima koji se tiču konvertiranih tužbi, a koji su u fazi prekida jer se čekalo da Vrhovni sud odluči.

Predsjednik Vrhovnog suda Radovan Dobronić, autor prve presude u korist potrošača kao sudac zagrebačkog VTS-a 2013., danas je dio sudske uprave Vrhovnog suda, i ni na koji način nije sudjelovao u ovom odlučivanju u kojem su, kratko i okvirno podsjetimo, od tri pravna shvaćanja, prva dva u cijelosti međusobno suprotna, odnosno ili u korist banaka (6 sudaca za) ili u korist dodatnog obeštećenja potrošača (10 sudaca za), dok je za konačno usvojeno rješenje natpolovičnom većinom na kraju glasalo 13 sudaca.

Bez toga modela u kojem su mogli glasovati za više opcija, kako se čini, nikad odluka ne bi bila donesena, što je svojevrsna pat situacija. Koliko je prihvatljivo da suci zastupaju o istome različita pravna stajališta i da se na tom modelu glasovanja temelji odluka, odnosno kako to prihvatiti kao legitimno, novi je set pitanja.

No, prema objavljenom stavu VSRH-a za koji je glasalo 13 sudaca, očito je da redovni sudovi sad mogu nastaviti prekinute parnice. To je prvi učinak same odluke. Za sve konvertirane tužbe parnice su prekinute dva puta, i zbog odluke Europskog suda, pa sad i zbog ove odluke Vrhovnog suda, pa svi sudovi očito mogu nastaviti postupak.

Na isti način na koji je na ovoj temi sam Vrhovni sud pokazao da je duboko podijeljen, i pravnička mišljenja su – različita. Dojam je za građane, ali i investitore da se dodatno zapravo generira pravni kaos.

I građani će vraćati
Razlog za prekid parničnih postupaka je otpao, to potvrđuju svi pravni stručnjaci s kojima smo razgovarali, ali odgovori na pitanje što bi trebao biti sljedeći korak nisu jednoznačni. U dijelu mišljenja se navodi da bi sljedeća faza trebala biti vezena uz naloge financijskim vještacima da izračunaju kolika je ta zatezna kamata na preplaćeni iznos na koju se poziva u svom pravom stavu VSRH, pa kažu tako glede učinka da će jedna strana – banka kao tuženica – u finišu dobiti veći dio tužbe, jer je sve ostalo glede obeštećenja (tečajne i kamatne razlike) odbijeno.

Na kraju će sve završiti tamo gdje su članovi Udruge Franak još 2018. prosvjedovali – na Ustavnom sudu /SANJIN STRUKIĆ/PIXSELL

Ti stručnjaci apostrofiraju da će se usvojiti tek manji dio u korist tužitelja – potrošača. Rezultat toga jest da banke imati pravo na naknadu troškova kao tužena strana koja bi, ostane li sve isto, većinski dobila spor.

Sve to sukladnu pravilima kojima se zbog prebijanja troškova prema uspjehu u sporu, a ne isključuje se od slučaja do slučaja ni situacija da obveza po osnovu plaćanja sudskih troškova čak anulira iznos kamata, dok ostaje otvoreno pitanje i odvjetničkih troškova.

Po nekima tako sve može biti na kraju jedna velika nula ili, orijentacijski rečeno, to može dodatno umanjiti ono što su potrošači računali da bi trebali dobiti kao obeštećenje. Nove prijetnje na svoj način nije otklonio ni odvjetnik udruge Franak Igor Metelko, koji je u prvoj reakciji potvrdio da dio građana koji su prebacili kredite u eure i dobili obeštećenje, mogu strahovati da će čak morati vratiti novac pod uvjetom da ova odluka zaživi i prođe internu evidenciju. S obzirom na vrlo različite pravničke procjene, izgledno je očekivati i pasivnost stranaka i sudova.

Faktor vremena
”Za očekivati je trostranu pasivnost. Tužitelj će biti pasivan jer vidi da mu to ne ide u prilog, tuženik jer nije ni htio tu parnicu, a sud bi mogao biti pasivan jer vidi da su obje strane pasivne”, navodi zagrebački odvjetnik Mićo Ljubenko.

S obzirom na prvi efekt da je prestao razlog za prekid postupaka, vidjet ćemo kako će to sudovi percipirati, kaže jedan sugovornik. Slaže se da da sud treba ići dalje, no po njemu je zanimljiv aspekt provedbe jer bi se trebalo odlučivati u skladu sa stajalištem VSRH. U parnicama, međutim ističe, koliko je njemu poznato nema nikakvog tužbenog zahtjeva na efekt konverzije, nego preko efekta konverzije.

Tako ćemo sad, kaže, imati nove parnice, odnosno preinačene tužbene zahtjeve koji su podložni zastarnim rokovima. I kod ustavnih tužbi, Ljubenko tvrdi da će tad po treći put suci imati formalni razlog za prekid svih parnica, tako da on očekuje odluke da se nastavlja prekid do odluke Ustavnog suda. Treba svakako računati na faktor vremena jer se i Udruga Franak pozvala na sustav evidencije sudskih odluka prije otpravka odluke, što je i sam Vrhovni sud najavio, no i to je, čini se, sad pod povećalom.