Kompanije čije su dionice uvrštene na Zagrebačkoj burzi za malo više od godinu dana čeka novi regulatorni teret koji će im donijeti i nove troškove, ali bi ih, barem u teoriji, trebao učiniti zanimljivijim investitorima. Riječ je o Direktivi o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD) koja će stupiti na snagu od 1. siječnja 2024. godine.

Kako je izvijestila Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (Hanfa), koja će biti nadležna za nadziranje primjene te regulative, prema prijedlogu direktive, obveza o izvješćivanju o održivosti odnosit će se na velika, srednja i mala poduzeća koja su subjekti od javnog interesa i čiji su vrijednosni papiri uvršteni na burzi. Oni će biti dužni u izvješće poslovodstva uključiti i informacije o utjecaju poduzeća na održivost te utjecaj održivosti na razvoj, poslovne rezultate i položaj poduzeća.

“Predložene odredbe primjenjivale bi se za financijske godine koje počinju od 1. siječnja 2024. te za one koji imaju više od prosječno 500 zaposlenih u poslovnoj godini”, naveli su iz Hanfe.

Iza naizgled suhoparne definicije krije se niz potencijalnih problema u primjeni, ocjenjuju stručnjaci s kojima smo razgovarali o ovoj temi. Kao prvo, razjasnimo ukratko što se ovom Direktivom pokušava postići. Primjerice, neka kompanija snažno zagađuje okoliš. Međutim, ulaže u održive inicijative koje objektivno smanjuju njezin negativni utjecaj na okoliš za tek pet posto. Unatoč tome, kompanija tvrdi da je “zelena” i “održiva”. Prema zamisli Bruxellesa, takvo manipuliranje spriječit će se primjenom CSRD-a koji će uvesti jasne kriterije je li poslovanje neke kompanije “zeleno” ili nije, odnosno je li u skladu s okolišnim, socijalnim i upravljačkim kriterijima (ESG).

Međutim, u praksi kompanije će se suočiti s nizom problema kako zadovoljiti tu regulativu koja je golema, a u nekim dijelovima i nedorečena. Usto, zbog primjene ove Direktive trebat će promijeniti i Zakon o računovodstvu, Zakon o tržištu kapitala i Zakon o reviziji. “Nacionalnim zakonom bit će moguće proširiti opseg obveznika, ovisno o definiranju subjekata od javnog interesa, a što je donekle opisano u postojećem i eventualnim izmjenama Zakonu o računovodstvu”, dodali su iz Hanfe.

Već ovo dovoljno govori kako se kompanije, posebno one veće, s time neće moći othrvati same. Analitičari smatraju da će većina morati angažirati vanjske konzultante koji se razumiju u ovu materiju. Drugo je rješenje da se time bavi netko “unutar kuće”. U tom slučaju, trebalo bi zaposliti stručnu osobu ili uložiti u edukaciju postojećih zaposlenika. U svakom slučaju, kompanije očekuje trošak, s time se svi slažu.

Taj trošak vjerojatno neće biti preveliki problem za najveće domaće kompanije, ali bi manjim tvrtkama ipak mogao biti neugodan financijski “kamenčić u cipeli”.

A ako će već morati uložiti, hoće li domaće kompanije od toga barem imati neke koristi? Vjerojatno hoće, ali tek u srednjem roku, što je, pak, posljedica plitkog domaćeg tržišta kapitala i ovdašnje fondovske industrije kojoj su “zeleni” ESG investicijski fondovi tek u povojima.

Obuhvatit će sve na ZSE

Ivana Gažić, predsjednica Uprave Zagrebačke burze, ističe kako će se primjenom Direktive o korporativnom izvještavanju obveza izvještavanja o održivom poslovanju proširiti na sve kompanije uvrštene na Zagrebačkoj burzi.

”Dosad je oko 45 posto kompanija obvezno objavljivati taj izvještaj”, ističe Gažić. Prema njezinom mišljenju, primjena Direktive dodatno povećava regulatorni teret za kompanije uvrštene na burzi, ali smatra da će one time imati koristi. “Naime, institucionalni investitori u budućnosti će morati uzimati u obzir te podatke prilikom odluka o ulaganju, a posljedica će biti i povećana transparentnost domaćih kompanija i usmjeravanje investicija u njih”, ocjenjuje čelnica ZSE-a.

Inače, “zeleno” investiranje u razvijenom svijetu hit je već godinama. Prema projekcijama Bloomberg Intelligencea, globalna imovina pod upravljanjem investicijskih fondova koji ulažu sukladno ESG kriterijima do 2025. mogla bi iznositi 50 bilijuna dolara, odnosno činit će trećinu ukupne imovine pod upravljanjem fondova u cijelom svijetu.

Primjerice, 2020. godine imovina ESG fondova iznosila je 35 bilijuna dolara, pet bilijuna više nego samo dvije godine ranije. Ostaje za nadati se da će se u idućih nekoliko godina i domaća fondovska industrija snažnije uključiti u taj trend i početi osnivati više “zelenih” fondova. Međutim, taj proces neće biti ni lak ni bezbolan, a traži i svojevrsnu “generacijsku smjenu”na tržištu, smatraju poznavatelji domaćeg financijskog tržišta.

Naime, ova regulativa općenito investiranje čini zanimljivijim jer na određeni način omogućava kvantificiranje učinka investiranja na okolišne i društvene faktore, ocjenjuju financijski analitičari. Međutim, njihov je dojam da je taj koncept mnogo privlačniji mlađim generacijama koje tek ulaze u svijet investiranja nego postojećim investitorima.

Hanfa je podsjetila da je još u ožujku 2021. izdala smjernice svim kompanija s dionicama na burzi u kojima je, kao pripremu za nadolazeću CSRD direktivu, preporučila objavu ESG čimbenika u njihovim nefinancijskim izvještajima, što je bio prvi korak prema primjeni direktive.

Regulatorni ‘uteg’

No, od 2024. godine, više od polovice trenutno uvrštenih kompanija na Zagrebačkoj burzi morat će se u to uključiti. U posljednjih desetak godina broj uvrštenih kompanija na Zagrebačkoj burzi pao je za 65 posto. Primjerice, 2010. na Službenom i Redovnom tržištu Zagrebačke burze nalazilo se ukupno 233 dionice, a krajem rujna ove godine u tri kotacije bilo je tek 80 dionica. Postavlja se stoga pitanje je li CSRD direktiva povod za dodatni odljev dionica jer će kompanijama biti jednostavnije otići s burze i tako se riješiti tog regulatornog utega?

Financijski analitičari smatraju da bi se to moglo dogoditi, ali u zanemarivom postotku, a ovisit će i tome koliko će se brzo na tržištu pojaviti konzultanti s povoljnijim cijenama usluga. Ivana Gažić smatra da do odljeva neće doći jer su ranije navedene prednosti mogućeg priljeva investicija snažniji argument za ostanak na domaćem tržištu kapitala.