Energija je krvotok svakog modernog društva i bez nje, bilo da se radi o struji ili pak plinu i nafti, društveni sustav bi stao, a građani bili u velikom problemu bez hrane, vode, grijanja, informacija, sigurnosti – došlo bi do kolapsa te nemira s nesagledivim posljedicama. Europa je uvelike ovisna o uvozu gotovo svih energenata, posebice nafte i plina, te je jasno zašto je upravo Europska unija globalni predvodnik zagovaranja obnovljivih izvora energije i energetske tranzicije. Upravo je rat u Ukrajini i zahlađenje odnosa s Rusijom pokazao koliko je Europa energetski ovisna. Procjene su da EU uveze godišnje više od 53 posto ukupnih potreba za energijom, ponajviše nafte i plina, a za što plati oko 250 milijardi eura. Iako je u EU “zelena agenda” već dugo vremena top tema, od strategije 20-20-20 pa svih koje su slijedile, izborom nove Europske komisije kojoj je na čelu Ursula von der Leyen, čitava energetska perspektiva EU je dignuta na jedan novi, puno viši nivo. Ruski napad na Ukrajinu je pak čitav eneregetski sustav EU, pa tako i planove o OIE, dodatno dinamizirao, kako po pitanju rokova, tako i po novcu koji će u tu svrhu biti plasiran.

Cijene energije 2022. u Europskoj uniji dosegnule su rekordne razine, posebno zbog ruske invazije na Ukrajinu i energetske, ekonomske i političke krize koja je uslijedila nakon toga.

Veleprodajna cijena električne energije na unutarnjem tržištu EU-a izravno je povezana s cijenom plina, koji se uglavnom uvozi. Rusija je namjerno smanjila zalihe plina, što je glavni uzrok nedavnog naglog rasta cijena plina u EU-u. To je pak utjecalo na cijenu električne energije koja se proizvodi u elektranama na plin, kao i na cijene električne energije općenito.

Kako osigurati zalihe

Kako navode u Europskoj komisiji, očekuje se da će cijena energije u EU-u u predstojećim mjesecima ostati visoka jer će zamjena ruskih zaliha plina zalihama iz EU-ovih izvora potrajati. Zemlje EU-a stoga su donijele nedavno hitnu uredbu kako bi se riješilo pitanje visokih cijena energije i tako pomoglo građanima i poduzećima koji su najviše pogođeni energetskom krizom. Ministri energetike EU-a u okviru Vijeća brzo su donijeli nova pravila. Uredba će se primjenjivati od 1. prosinca 2022. do 31. ožujka 2023. Njome se dopunjuju postojeće inicijative i zakonodavstvo EU-a doneseni posljednjih nekoliko mjeseci kako bi se osigurale zalihe energije u EU-u, kao što su uredba o skladištenju plina, uredba o smanjenju potražnje za plinom, stvaranje platforme EU-a za energiju i informativne inicijative za diversifikaciju izvora opskrbe.

Tri mjere za smanjenje računa za energiju su smanjenje potrošnje električne energije, ograničenje prihoda proizvođača eneregije te osiguravanje solidarnog doprinosa poduzeća koja se bave fosilnim gorivima. Prva smjernica podrazumijeva dobrovoljne mjere za smanjenje ukupne potrošnje električne energije u EU-u za 10 posto do kraja ožujka 2023. kao i obvezu zemalja EU-a da u vršnim satima smanje potrošnju za najmanje pet posto. U konačnici same zemlje članice bi trebale odabrati mjere za smanjenje potražnje. Očekuje se da bi ovo trebalo dovesti do očuvanja zalihe goriva za proizvodnju električne energije i smanjiti količinu plina koji se upotrebljava u proizvodnji električne energije. Isto tako se računa na pozitivan učinak na cijene usmjeravanjem na sate kada je potrošnja električne energije najskuplja. Novim pravilima državama članicama omogućit će se i da privremeno prošire regulirane cijene električne energije na mala i srednja poduzeća. Isto je moguće i za kućanstva i za mikropoduzeća. I dok se prva mjera više odnosi na građane, druga će biti puno teže provediva jer se radi o vrlo moćnim igračima i iznosima koji se mjere u milijardama eura. “Proizvođači električne energije koji za proizvodnju električne energije ne upotrebljavaju plin posljednjih su mjeseci imali neočekivano visoku financijsku dobit i ostvarili su koristi od povećanih cijena električne energije i stabilnih operativnih troškova. Novim mjerama omogućit će se uvođenje gornje granice tržišnih prihoda. Cilj je ograničiti dobit tih proizvođača u korist kućanstava i poduzeća”, ističu iz Europske komisije. Pojašnjavaju da je gornja granica prihoda 180 eura po MWh (megavatsat) za poduzeća koja proizvode električnu energiju s niskim operativnim troškovima uz upotrebu energije iz obnovljivih izvora, nuklearne energije i lignita.

Preraspodjela tereta

Mjera se odnosi na proizvođače električne energije s nižim graničnim troškovima. Gornja granica određena je tako da se njome ne ugrožava i ne dovodi u pitanje profitabilnost postojećih postrojenja i budućih investicija te se time izbjegava narušavanje veleprodajnog tržišta električne energije. EU želi uvesti obvezu prijenosa viška prihoda na krajnje potrošače te obvezuje zemlje članice da prikupe prihode od poduzeća i preraspodijele ih teško pogođenim građanima i poduzećima. Isto tako, države članice trebaju se solidarno međusobno podupirati podjelom dijela prihoda. Treća smjernica određuje također redistribuciju profita jer su poduzeća koja se bave fosilnim gorivima ostvarila dodatnu dobit od visokih cijena energije. Ovom se mjerom, ističu u EU, nastoji osigurati da ta poduzeća pravedno doprinesu pružanju pomoći osobama i poduzećima koji imaju poteškoća s plaćanjem svojih računa za energiju. Doprinos bi se trebao davati iz dobiti poduzeća koja je za više od 20 posto veća od prosjeka dobiti u prethodne četiri godine. Obuhvaćena su poduzeća u sektorima nafte, plina, ugljena i rafinerija, a ta će mjera dopuniti mjeru određivanja gornje granice prihoda za neke proizvođače električne energije. Države članice EU-a prikupit će prihode i preraspodijeliti ih obiteljima i poduzećima, osobito onima koji imaju najviše poteškoća zbog visokih računa za energiju. U konačnici, EU želi da, u duhu solidarnosti, zemlje EU-a mogu dio tih prihoda namijeniti EU-ovu financiranju mjera za rješavanje energetske krize. Prihode koji proizlaze iz ove uredbe zemlje članice mogu upotrijebiti za izravni prijenos krajnjim kupcima, za naknade i poticaje poduzećima za smanjenje potrošnje te kao financijska potpora poduzećima koja ulažu u čistu energiju. Porast udjela električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije u razdoblju od 2007. do danas u EU velikim dijelom odražava širenje triju obnovljivih izvora energije u cijelom EU-u, ponajprije energije vjetra, ali i solarne energije te krutih biogoriva (uključujući obnovljivi otpad). Energija vjetra 2017. po prvi je put zamijenila hidroenergiju kao najveći obnovljivi izvor za proizvodnju električne energije u tadašnjoj još EU-28. Naime, količina električne energije proizvedene iz hidroenergije bila je relativno slična razini zabilježenoj desetljeće ranije. S druge strane, količina električne energije proizvedene iz solarne energije te u vjetroturbinama 2017. bila je za 31,6 odnosno 3,5 puta veća od razine zabilježene 2007.

Povećanje udjela OIE

Zbog toga je 2017. udio energije vjetra i solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije porastao na 37,2 posto, odnosno 12,3 posto. Količina električne energije proizvedene iz solarne energije dramatično se povećala – 2007. proizvedeno je samo 3,8 TWh, 2008. prestigla je geotermalnu energiju, a 2017. dosegnula je razinu od 119,5 TWh. Tijekom tog desetogodišnjeg razdoblja udio solarne energije u ukupnoj količini električne energije proizvedene u EU-28 iz obnovljivih izvora energije porastao je s 0,7% na 12,3 posto. Zabilježene su znatne razlike između država članica EU-a. U Austriji (72,2%), Švedskoj (65,9%) i Danskoj (60,4%) najmanje su tri petine ukupne potrošene električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora energije (uglavnom je riječ o hidroenergiji i krutim biogorivima), dok je u Portugalu (54,2%) i Latviji (54,4%) više od polovine upotrijebljene električne energije bilo iz obnovljivih izvora energije. S druge strane, u Cipru, Mađarskoj, Luksemburgu i Malti udio električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora bio je manji od 10 posto.