Mesna industrija u Hrvatskoj u sve je većim problemima, a s njom i potrošači, koji za meso plaćaju sve veće cijene. Trošak tova stoke u Hrvatskoj je ove godine udvostručen, pa je cijena proizvodnje u Hrvatskoj u samom vrhu Europske unije. Situacija je lošija samo u Latviji i Litvi.

Hrvatski uvoz svinjetine se pritom više nego udvostručio od vremena prije ulaska RH u EU. Sektor je s obzirom na ukupni lanac proizvodnje pogođen i zatvaranjem pogona tvornice umjetnih gnojiva Petrokemija u Kutini, piše Deutsche Welle.

Uzrok za ovakvo stanje nije samo globalna kriza. “Ne samo da se uvozi nego se to isto i potiče djelom sustava potpora u poljoprivredi, već godinama unatrag. To ugrožava i razvoj, ali i sam opstanak domaćeg stočarstva, osobito svinjogojstva i govedarstva”, smatra poljoprivredni analitičar i bivši proizvođač u stočarstvu i mljekarstvu Miroslav Kovač. Upozorio je na loše stanje domaćeg uzgoja, uz uspostavu internog tržišta i raspolaganja poljoprivrednim zemljištem.

Monstat

Piletina poskupjela sto posto, najavljen je i rast cijena jaja

Smanjenje stočnog fonda

Zbog smanjenja stočnog fonda, meso kod susjeda postaje luksuz

“Nema države, sustava, naroda, čovjeka koji je spreman izdržati pritisak izgubljenih vrijednosti kakav se dogodio u Hrvatskoj. Uništena je domaća populacija svinja i goveda, dugoročnim, očito je to, lošim političkim odlukama, bez jasnog cilja u prostoru i s čovjekom, najčešće vođena ‘vatrogasnom’ logikom. Ovisnost je sve veća, a tada je i cijena tome uz bok. Najveća nesreća u svemu je desetkovanje uzgajivača i zatiranje njihove logike razvoja”, dodao je Kovač.

“Kada ćemo prestati piliti granu na kojoj sjedimo?”

Pozornost javnosti se s potrebe za brzim rješenjima u RH, prema Kovačevu sudu, preselila na probleme uvoznika. To dugoročno nije dobro ni za pojedinca, čak ni onoga koji se time direktno bavi, ni za hrvatsko gospodarstvo u cjelini: “Koliko će trebati da shvatimo logiku funkcioniranja organiziranih zemalja u segmentu koji je tema i prestati piliti granu na kojoj sjedimo, vidjet ćemo!” kazao je.

“Ako nastavimo kao dosad, cijene će rasti u čitavom opskrbnom lancu, kod nas i brže, a razlika u cijeni na stranu poslovne dobiti će se topiti. Tu nam pak dosadašnja praksa hitnih i parcijalnih intervencija milijunima na teret državnog i EU proračuna neće biti od pomoći, kao što to nije bila ni dosad. Naglašavam logiku razvoja i očuvanja narodnog gospodarstva, a sada je ono i u kontekstu EU, te nikako samo pojedinačnog interesa”, upozorio je Miroslav Kovač.

“Kriva je hrvatska agrarna politika”

Kovač je i ranije kritizirao hrvatsku agrarnu politiku zbog očite stagnacije sektora. Istovremeno susjedne članice EU Slovenija i Mađarska poduzimaju niz kvalitetnih koraka, kojima su svoju proizvodnju uzdigle na zavidnu razinu. Naravno, i tamo se bilježi skok cijena, ali je matična produkcija u puno boljem stanju, s manje uvoza i troška na teret domaćeg kupca.

“Ostavši bez sirovina iz domaćih izvora, problemi s cijenama se prelijevaju i na potrošače, koji su krajnji platiše, pa i porez na dodanu vrijednost koji se pri tome zaračunava, a on dugo vremena nije zanemariv. I tako u krug te iz kruga u čvor, godinama koje su ostavile traga”, dodao je ovaj analitičar.

Vijesti iz sektora su dramatične: ove jeseni je u Hrvatskoj po Eurostatu registrirano poskupljenje piletine za 35.5 posto u odnosu na lanjsko isto doba, a EU prosjek je 26.7 posto. No to se odnosi na plasman mesa u sortiranim kategorijama, dok je cijenu čitavog pileta vlada RH ograničila na 24.99 kuna, uz još neke mesne kategorije.

Osuđeni smo na uvoz

Sveukupno gledano, meso je ipak značajno poskupjelo. Potražnja zbog toga opada, što opet vodi do daljnjeg rasta cijena. Na neke faktore ne možemo ni utjecati, primjerice na uvoz umjetnih gnojiva koja stižu čak iz Rusije. Urea iz Rusije u Hrvatskoj se prodavala po cijeni trostruko višoj od one prošlogodišnje, kad je hrvatsko tržište još uvijek raspolagalo domaćim proizvodom. Osuđeni na uvoznu robu, hrvatski poljoprivrednici su smanjili potrošnju gnojiva, a time posljedično i prinos.

Neki su zbog toga već odustali od proizvodnje mesa i prešli na ratarstvo ili posve napustili poljoprivredu.

Što o svemu misle proizvođači?

A kako situacija izgleda iz tog kuta, kazao je jedan od najvećih proizvođača u Hrvatskoj. Pivac Grupa, osim matične kuće Pivac koja je potekla iz Vrgorca, uključuje i karlovački PPK te čakovečku Vajdu. I oni danas ponajprije ističu kako im uslijed tržišnih poremećaja ulazni troškovi proizvodnje neprestano rastu.

“Naša je proizvodnja samo ove godine poskupjela više od 30 posto, a uslijed inflacije i energetske krize rast cijena inputa predstavljat će izazov i ubuduće”, kazao nam je predsjednik grupacije Ivica Pivac. On naglašava da im se, kad je riječ o osnovnoj sirovini, strateška usmjerenost na vlastitu proizvodnju stoke pokazala ispravnom. No rast cijena stočne hrane za više od 80 posto utjecao je na značajan rast troškova i u ovom segmentu proizvodnje.

Neizvjesne tržišne prilike

“Iako su nam svi ulazni troškovi porasli, stalno nastojimo da se efekt tržišnih poremećaja u što je moguće manjoj mjeri prelije na krajnje kupce. Ipak, nažalost nije bilo moguće izbjeći korekcije cijena. U suprotnom bismo doveli u pitanje održivost proizvodnje i opskrbe”, rekao je Pivac.

U usporedbi s prošlogodišnjim cijenama u trgovinama Pivac, trenutna cijena svinjske polovice je porasla za 18 posto, a kad je riječ o njihovom najpopularnijem proizvodu, pršutu, njegova je cijena porasla 20 posto. “Neizvjesne tržišne prilike otežavaju projekcije kretanja cijena, međutim, nastavit ćemo poduzimati sve što možemo kako bi se rast ulaznih troškova što manje odrazio na građane”, kaže Ivica Pivac.

On naglašava da za kompaniju “kod planiranja poslovanja u fokusu ostaju ulaganja u samodostatnost, proizvodne kapacitete i ljudske resurse”. No i dalje se ne zna hoće li to biti dovoljno da bi se amortizirao krizni stres za potrošače.