Najveća svjetska “tvornica” Kina, sve se češće susreće se s problemom manjka radne snage. Mladi Kinezi ne žele stopama svojih roditelja, odbijajući rad u tvornicama već biraju obrazovanje u nadi za boljim poslovima.

Odrastajući na kineskom selu Julian Zhu viđao je oca nekoliko puta godišnje kada bi se vraćao kući za praznike s posla u tvornici tekstila u južnoj provinciji Guangdong. Za generaciju njegovog oca rad u tvornici bio je slamka spasa iz ruralnog siromaštva. Za Zhua i milijune mladih Kineza, mala plaća, puno napornih radnih sati i rizik od ozljeda više ne predstavljaju cilj vrijedan žrtvovanja.

Manje konkurentni

“Nakon nekog vremena mozak obramre na takvom poslu. Nisam mogao podnijeti ponavljanje”, rekao je 32-godišnjak Reutersu. Nakon što je prije nekoliko godina dao otkaz na proizvodnoj traci, danas za zarađuje za život prodajom mlijeka u prahu za djecu i dostavama na svom skuteru za supermarket u gradu Shenzhenu, tehnološkom središtu na jugu zemlje.

Odbijanje mladih u 20-ima i 30-ima da teško rade u tvornicama produbljuje manjak radne snage i frustrira kineske industrijalce koji proizvode trećinu svih svjetskih dobara. Šefovi tvornica kažu da bi proizvodili više i brže kab bi mladi zamijenili starije radnike. No, veće plaće i bolji radni uvjeti koje bi mladi Kinezi tražili nosi rizik smanjenja njihove konkurentske prednosti. Za manje proizvođače su velike investicije u automatizaciju ili nepriuštive ili nepromišljene u vremenu kada rastuća inflacija i troškovi zaduživanja usporavaju potražnju na glavnim izvoznim tržištima.

Anketa CIIC Consultinga pokazala je da se više od 80 posto kineskih proizvođača suočilo s manjkom radne snage, pri čemu im je nedostajalo između 10 posto i 30 posto radnika. Kinesko ministarstvo obrazovanja predviđa manjak od gotovo 30 milijuna radnika u proizvodnju do 2025., što je brojka koja premašuje populaciju Australije.

U isto vrijeme, “na papiru” manjka nema: ugrubo 18 posto Kineza između 16 i 24 godine starosti nemaju posao. Samo ove godine kohorta od 10,8 milijuna diplomanata ušla je na tržište rada koje je, uz iznimku proizvodnje, prigušeno. Kineskoj ekonomiji prijeti najsnažnije usporavanje u posljednjih nekoliko desetljeća kao posljedica Covid 19 restrikcija, pada nekretninskog tržišta i zatezanja regulatornog stiska prema tehnološkim i drugim privatnim industrijama.

Predsjednik Europske trgovinske komore u južnoj Kini Klaus Zenkel preselio se u tu regiju prije 20-ak godina kada su oni s fakultetskim diplomama činili manje od jedne desetine današnjih brojki, a ekonomija bila 15-ak puta manja.

Zenkel u Shenzenu vodi tvornicu s 50-ak radnika koja izrađuje magnetski zaštićene sobe koje koriste bolnice za MRI pretrage i druge procedure. Smatra da je ekonomski uzlet Kine posljednjih godina podignuo težnje mlađe generacije koji njegov posao vidi neatraktivnim.

Prije ili kasnije

“Puno je lakše raditi ovaj posao kad si mlad, penjati se po stepenicama, raditi sa strojevima, nositi alat, i tako dalje, ali većina naših radnika ima između 50 i 60 godina. Prije ili kasnije morat ćemo zaposliti više mladih, ali to je jako teško. Oni koji se prijavljuju na posao bace pogled i kažu ‘ne, hvala, to nije za mene’”, kaže. Nacionalna komisija za razvoj i reforme, kineska agencija za makroekonomski menadžment, kao ni ministarstva obrazovanja i ljudskih resursa nisu odgovorili na upite Reutersa.

Voditelj tvornice u nabavnom lancu električnih baterija Liu, investirao je u napredniju opremu za proizvodnju s boljim digitalnim očitanjima. Iz njegovog iskustva stariji radnici muče se s uhvatiti korak s bržim strojevima, pa i očitavanjem podataka ispisanih na ekranima. Pokušao je primamiti mlađe radnike s 5 posto većim plaćama, no nije bilo interesa.

Proizvođači odgovaraju da su im na raspolaganju tri rješenja za manjak radne snage: žrtvovati profitne marže za povećanje plaća, snažnije investirati u automatizaciju ili premještati poslovanje tamo gdje im je to jeftinije, poput Vijetnama ili Indije. Nijedan od tih izbora nije lako provesti. Konkurentnost kineskih izvoznika izgrađen je na niskim troškovima rada i investicija u proizvodnju uz državne subvencije.

Očuvanje tog statusa quo sada je u sukobu s težnjama bolje obrazovanih Kineza za ugodnijim životima nego što su ih imali njihovi roditelji. Prema podacima državnih medija, za svaki posao u javnoj upravi u prosjeku se prijavi oko 6000 aplikanata. Umjesto pristajanja na
poslove za koje su prekvalificirani, rekordnih 4,6 milijuna Kineza ove godine prijavilo se za poslijediplomske programe obrazovanja.