Hrvatska ulazi pod kišobran eurozone u vremenu rekordne inflacije, no trenutak ulaska ne mijenja dugoročne benefite iako će rastuće cijene u dogledno vrijeme ostati svakodnevica, a rast usporiti, rečeno je na panelu pod nazivom “Promjena igre – inflacija”.

“Ne treba raspravljati je li trenutak ulaska u eurozonu dobar ili ne, osobno smatram da je dobar. Donosi nam makrosigurnost što je bitno iz perspektive robusnosti ekonomije i sve češće pojave kriza u zadnjih 10 do 15 godina”, kaže glavni ekonomist Erste banke Alen Kovač ilustrirajući da je inflacija u zadnje dvije godine nadonadila sve godine od zadnje krize kada je bila blizu nule.

Inflacija nije svugdje ista
Diskusija se posebno dotaknula raskoraka u reakciji Feda i ECB-a koji je referentne kamatne stope podignuo mjesecima nakon američkog pandana. Sudionici su se složili da za razliku od SAD-a, u Europi svaka članica vodi svoju fiskalnu politiku i ima drugačiju strukturu ekonomije.

“Pozicija Feda je bitno homogenija, dok ECB mora više balansirati ciljeve. Monetarna politika ima svoje dosege, imamo puno kratkoročnih faktora, tu je zelena tranzicija koja ima inflacijski karakter, jednako kao i globalizacija. Ne možemo inflaciju u svim zemljama gledati na isti način”, kaže Kovač.

U kolopletu benefita zajedničke valute koji su se mogli čuti na konferenciji mjesec i pol prije zamjene nacionalne valute, znanstvenica Maruška Vizek iz Ekonomskog instituta dodaje i najnoviji instrument Europske središnje banke pod nazivom TPI.

“ECB je dosta kasno reagirao na pojavu inflacije, a jedan od razloga za to jest što su zemlje članice dosta strukturalno drugačije u smislu visine duga i njegovog jeftinog refinanciranja. TPI omoguće visokozaduženim zemljama, kao što je i Hrvatska, da u slučaju potrebe ECB može otkupljivati relativno više obveznica”, kaže Vizek.

Smatra da je disbalans među članicama očit problem o čemu svjedoči samo formiranje TPI-ja. “Razlike među zemljama su vrlo ograničavajući faktor prilikom vođenja zajedničke monetarne politike, a tu je i čitav niz političkih faktora, ovdje su uvijek neki izbori”, kaže.

Ekonomist Svjetske banke Josip Funda dodaje, međutim, da treba biti realan. “Trenutak ulaska u eurozonu ne mijenja benefite. Euro pomaže ekonomiji, no ne rješava sve probleme”, kaže. Napominje da su uzroci infacije u SAD-u i EU drugačiji zbog čega je europska monetarna vlast u nezgodnoj situaciji.

“Problem je priroda inflacije, možda i manje od razlika od zemljama. Kada imate inflaciju na strani ponude ili idete u drastično dizanje kamatnih stopa i duboku recesiju ili polako dižete kamate, pa imate slabljenje eura i onda uvozite inflaciju koja šteti gospodarstvima”, napominje.

Čuđenje Lagarde
Nezavisni analitičar Neven Vidaković vrlo je kritičan oko reakcije ECB-a na inflaciju. “Imamo 24 mjeseca rast inflacije, a Christine Lagarde kaže da je ona iznenađujuća i nepredvidiva. To kreira nered”, kaže Vidaković napominjujući da je tržište već odavno ugradilo očekivanja o podizanju kamatnih stopa u svoje odluke kada je središnja banka povukla svoj potez.

“ECB prodaje njemačke, a kupuje talijanske obveznice što govori da Lagarde nije čelnica središnje banke već šefica stabilizacijskog fonda”, oštar je Vidaković.

I predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić smatra da je (unatoč inflaciji) bilo koji trenutak za euro, dobar trenutak. Velike nade za gospodarski rast i konvergenciju polaže u namjeru ulaska u OECD za koji je preduvjet razvoj tržišta kapitala i unapređenje korporativnog upravljanja.

“To uključuje obavezno listanje svih državnih tvrtki na ZSE. Nije cilj prodati, primjerice, Hrvatske šume već je to način da velik dio ekonomije dođe pod povećalo javnosti. Mi smo taoci političkih kadroviranja, nitko se ne bavi javnim firmama, a zbog afera poput Ine stalno se oštećuje percepcija ulagača”, kaže Gažić.

Panel je okončan porukom da era jeftinog novca više ne postoji već ulazimo u razdoblje rasta cijena i visokih kamatnih stopa čemu će se svi morati prilagoditi. Prognoze rasta domaće ekonomije su relativno dobre na krilima visokih priljeva iz EU, a račun na naplatu dolazi u drugoj polovini desetljeća s presušivanjem EU fondova jer će se tada pokazati koliko zaista snage za rast Hrvatska ima vlastitim snagama.