Održani 20. nacionalni kongres Komunističke partije Kine, koji je predsjedniku Xi Jinpingu dao treći mandat glavnog tajnika, što je dosad bez presedana, izazvao je i promjenu vodstva kojom su tržišno orijentirani tehnokrati zamijenjeni Xijevim lojalistima čime se postavljaju pitanja o planu Kine za svoje posustalo gospodarstvo.

Prekomjerna državna kontrola, uostalom, iskušani je recept da zaglave u zamci srednjeg dohotka, što su kineski čelnici odavno obećali izbjeći.

Vratolomni tempo ulaganja u nekretnine i infrastrukturu vođene državom – kineska strategija poticaja – doveo je do opadajućih prinosa, a usporavanje gospodarskog rasta podrazumijeva neizbježan pad cijena stanova i ureda.

To se posebno odnosi na manje, siromašnije i slabije razvijene gradove koji zajedno čine više od 60% kineskog BDP-a. Cijene stanova u takozvanim kineskim gradovima trećeg i četvrtog reda pale su za otprilike 15-20% u posljednje dvije godine.

Najvjerojatnije će uslijediti neki oblik kontinuiranog financijskog zastoja. Ali čak i ako ne nalikuje baš na bankarsku krizu u zapadnom stilu, popratni pad kreditiranja i dalje će zauzdavati rast.

Nekretnine imaju tako velik udio u kineskom gospodarstvu da bi kontinuirano usporavanje moglo uzrokovati višegodišnju stagnaciju sličnu izgubljenim desetljećima Japana nakon 1990. godine. Ako računamo izravnu i neizravnu potražnju, nekretnine čine otprilike 23% proizvodnje i 26% konačne potražnje (potonja brojka uključuje neto uvezeni sadržaj).

Prije nekoliko godina, spektakularan rast cijena stanova u Kini bio je potpomognut ultra brzim rastom prihoda, s očekivanjima da će budući rast pogurati cijene sve više. Ako rast prihoda zastane, cijene stambenih i komercijalnih nekretnina u Kini mogle bi se srušiti poput kule od karata, rušeći banke i lokalne vlasti koje su bijesno kreditirale taj sektor.

Čini se da mnogi – posebno u medijima – vjeruju da se nedavni kineski krah nekretnina, uključujući spektakularno neispunjavanje obveza graditelja nekretnina Evergrandea, može pripisati vladinim naporima da se suzbije prekomjerni kredit.

Ali bilo bi točnije reći da su vladine politike uglavnom povećale cijene stanova – primjerice, ograničavanjem sposobnosti građana da ulažu u drugu imovinu. Cijene nekretnina padaju samo zato što su desetljeća prekomjerne izgradnje dovela do ponude koja nadmašuje potražnju u mnogim područjima.

Kineski gospodarski rast usporava već godinama, ali u posljednje vrijeme pad se ubrzao. S obzirom na vanjske i unutarnje nepovoljne uvjete s kojima se Kina suočava, prognoza Međunarodnog monetarnog fonda da će gospodarstvo porasti za 4,4 posto u 2023., nakon očekivanog rasta od 3,2 posto u ovoj godini izgleda optimistično.

Vladina strategija obrušavanja na tehnološke tvrtke i poduzetnike u obrazovanju uz istovremenu potporu investicijskim projektima koje sponzorira država više nalikuje instrumentu kontrole nego razumnoj ekonomskoj strategiji koja bi Kinu mogla približiti tome da postane gospodarstvo s visokim prihodima.

Štoviše, činjenica da se kineska strategija rasta pokazuje manje učinkovitom znači da treba uložiti veće iznose za postizanje iste stope rasta BDP-a po stanovniku. Opadajući prinosi na ulaganja u nekretnine i infrastrukturu među glavnim su pokretačima propasti produktivnosti u Kini, posebno od 2014. godine.

Trenutni problemi Kine podsjećaju na opadajuće prinose u Sovjetskom Savezu na ulaganja u čeličane i željeznice te japansku izgradnju “mostova koji ne vode nikamo” krajem 1980-ih i 1990-ih. Nakon desetljeća izgradnje nekretnina vratolomnom brzinom, uz pomoć sirovina iz cijelog svijeta, Kina sada ima zalihu stambenih i komercijalnih nekretnina kao u mnogo bogatijim zemljama poput Njemačke i Francuske.

Nažalost, prošli su dani kada bi Kina mogla racionalizirati rastuće cijene i beskrajnu novogradnju ukazujući na rast prihoda. Istina, Kina može izbjeći neke od dugotrajnih problema koje neispunjavanje obveza na Zapadu često pokreće (a koje mogu potrajati godinama), zbog stroge kontrole vlade nad pravnim sustavom.

Vlada kontrolira ključne informacije i čini se da podatke o stopama praznih kuća i stanova – što bi rasvijetlilo razmjere prekomjerne izgradnje – smatra državnom tajnom. No, razmjer problema je takav da čak ni kineska vlada ne može sakriti njegove učinke, iako će nesumnjivo pokušati.

Čini se da su Kina i globalno gospodarstvo na prekretnici. Pojačane političke napetosti, zajedno s deglobalizacijom, čini se da će usporiti produktivnost i povećati dugoročnu inflaciju diljem svijeta. Pokazatelji budućih dugoročnih realnih kamatnih stopa porasli su, dok zapanjujući rast američkog dolara nastavlja izlagati financijske slabosti.

S obzirom na to da Europa ide prema dubokoj recesiji i da se čini da i Sjedinjene Američke Države idu prema krizi, Kina ne može računati na to da će izlaz iz usporavanja rasta zbog problema s nekretninama pronaći u izvozu. U interesu je cijelom svijetu da Kina pronađe rješenje za probleme prekomjerne izgradnje u svom sektoru nekretnina i izbjegne dugotrajnu ekonomsku nestabilnost.

Prije više od dvije godine, u vrijeme kada su se akademski i politički krugovi slagali u mišljenju da Kina lako može prevladati nepovoljno nasljeđe prekomjerne gradnje, nagovijestio sam da je ta zemlja vjerojatno dosegla “vrhunac u izgradnji stanovanja.” Danas, na čelu s kineskom vladom koja je još manje sklona usvajanju tržišno orijentiranih reformi, lagani izlaz iz problema čini se manje vjerojatnim nego ikad.

© Project Syndicate 2022.