Od tri skupine proizvoda i usluga s najvećim udjelom u potrošačkoj košarici na temelju koje državni statističari izračunavaju inflaciju, u dvije je u rujnu zabilježen simboličan, ali ipak pad. U odnosu na kolovoz neznatno su pojeftinili “Hrana i bezalkoholna pića”, koji prema DZS-u u košarici sudjeluje s 26 posto, te “Prijevoz” s blizu 15 posto udjela. No, ukupno gledano, inflacija je i na mjesečnoj i godišnjoj razini ubrzala, a upravo troškovi hrane i prijevoza u međugodišnjim su usporedbama zaslužni za više od pola rasta potrošačkih cijena.

Mjesečna je inflacija nakon predaha u kolovozu porasla na 1,5 posto, a godišnja je s 12,3 posto u srpnju i kolovozu prošli mjesec dosegnula 12,8 posto. Mjesečnom ubrzanju najviše su pridonijela poskupljenja odjeće i obuće, čije su cijene s novim kolekcijama, odnosno s krajem sezonskih sniženja, u prosjeku porasle za više od 20 posto.

Iako u strukturi troškova odjeća i obuća čine manje od šest posto, s tolikim mjesečnim skokom ta je skupina proizvoda na kraju “skrivila” već dio rujanske inflacije (1,24 od 1,5 posto). Pridonijele su joj i cijene stanovanja odnosno režija, na koje prosječnom kućanstvu otpada oko 17 posto troškova. Nasuprot tome, uz hranu i prijevoz, na mjesečni rast cijena očekivano su ublažavajuće djelovale one turističko-ugostiteljskih usluga na izmaku ljetne sezone (s padom za nešto više od 2 posto). U odnosu na lanjski rujan najviše su poskupjeli hrana (19%) i turističko-ugostiteljske usluge (17,3%), a čak 9 postotnih bodova inflacije otpada na skuplju hranu, stanovanje i režije te prijevoz, kod kojega je uslijed rujanskog pojeftinjenja goriva godišnji rast cijena usporio s 14 na 12,3 posto.

Pita li se domaće analitičare, većina drži da će godišnja inflacija u preostalom dijelu godine više-manje ostati oko trenutne razine, a prosječnu za 2022. vide oko (ili malo više od) deset posto. U Hrvatskoj narodnoj banci (HNB) računaju da bi u posljednjem kvartalu mogla biti nešto ispod prosjeka trećega. Tome u prilog ide primjetno pojeftinjenje sirove nafte i velikog broja ostalih sirovina.

Usto, u ostatku godine, ali i u prvom kvartalu iduće, stope inflacije bit će i pod utjecajem Vladina paketa privremenih mjera za ublažavanje inflacije kojim su ograničene cijene nekoliko osnovnih prehrambenih proizvoda te struje i plina. Dio ekonomista, doduše, reći će da to ujedno podržava očekivanja da će i u 2023. (prestankom nekih mjera) stope inflacije ostati povišene, tj. da će usporavanje biti manje nego što se računalo do prije nekoliko mjeseci.

Neki pritom ukazuju na ovogodišnje ubrzanje temeljne inflacije (bez poljoprivrednih proizvoda i energije te proizvoda čije se cijene administrativno reguliraju). Zrinka Živković Matijević iz RBA podsjeća kako je temeljna inflacija, barem prema nacionalnoj metodologiji, već u kolovozu premašila ukupnu, a isto vrijedi i za rujan u kojemu je dosegnula 14 posto.

Realna prijetnja

U svim prognozama pak danas se jako naglašavaju zadrške zbog neizvjesnosti, ponajprije oko cijena energenata i razvoja ukrajinske krize. To se vidjelo i na cijenama nafte nakon nedavne najave Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC) o smanjenju proizvodnje (od studenoga), s tim da terminska tržišta već neko vrijeme upućuju na očekivanja njihova daljnjeg pada.

I Europska središnja banka (ECB) u pogledu daljnjih poteza u uvjetima sad već 10-postotne inflacije u eurozoni uporno ističe faktor nepredvidivosti, poručujući da će djelovati ovisno o signalima gospodarskih kretanja i cijena. Pri svakoj od posljedinjih revizija projekcije očekivanja su pogoršavana. “Ono što je u rujanskim projekcijama bilo negativan scenarij (pad BDP-a od jedan posto uz inflaciju od 6,9%) sada se približava osnovnom”, u prošlotjednom intervjuu izjavio je potpredsjednik ECB-a Lius de Guindos. Hoće li tako biti, ovisi ponajprije o situaciji oko opskrbe energijom iz Rusije; hoće li se 20 posto energije iz nje nastaviti isporučivati ili će doći do prekida koji se trenutno čini realnom prijetnjom.

S aspekta odgovora monetarne politike poručio je i kako je “vrlo važno spriječiti prenošenje inflacije na plaće, što bi poguralo inflaciju naviše”. Kako bi se to izbjeglo, kaže, inflacijska očekivanja moraju ostati usidrena, što baš i nije lako. Govoreći o obilježjima današnje inflacije, ističe kako cijene energije i hrane trenutno čine dvije trećine inflacije u eurozoni, ali mimo vanjskih čimbenika inflaciju povećava i potražnja za robom i uslugama. Ona se može obuzdati odlukama o normalizaciji monetarne politike, ali na cijene energenata ona nema utjecaja.

Sve u svemu, u ECB-u računaju s neugodnom kombinacijom niskog gospodarskog rasta (moguće i tehničke recesije) i visoke inflacije, a odluke će prilagođavati nadolazećim podacima o inflaciji. Neovisno o daljnjim koracima u pogledu kamatnjaka, cijene po kojima se države danas zadužuju već su osjetno porasle. U slučaju Hrvatske prinosi na 10-godišnji dug trenutno su na 4,1 posto, ali i na njemački te ročnosti, koji su ne tako davno bili u negativnoj zoni, danas su na 2,3 posto.

Više kamatne stope neizbježne su u obuzdavanju inflacije, ali de Guindos kaže kako i fiskalna politika mora imati drugačiju ulogu od one tijekom pandemije. Mora biti selektivnija i ciljanija; državne potpore moraju biti privremene i usmjerene na najugroženije.

U toj općoj preporuci može se prepoznati većina vlada jer ih je većina i posezala za prilično masivnim fiskalnim amortizerima.

Pitanje energije, ali i plaća

HNB je pak uz najnovije podatke o inflaciji iznio očekivanje njezina pada u 2023., iako bi i dalje mogla nadmašivati dugoročni prosjek. Uz učinak tzv. baznog razdoblja i postupan pad cijena sirove nafte te prehrambenih i drugih sirovina na svjetskom tržištu (što sugeriraju terminska tržišta), usporavanju će pridonijeti i ublažavanje zastoja u dobavnim lancima te slabljenje potražnje, kažu. Recentno pojeftinjenje prehrambenih sirovina na svjetskom tržištu s određenom bi se odgodom moglo preliti na potrošačke cijene, kao što je bilo i kod porasta započetog još sredinom 2020.

Ipak, podcrtavaju da su znatni rizici ostvarivanje tih predviđanja. To se prije svega odnosi na cijene plina i električne energije, koje su na europskom tržištu i dalje na visokim razinama, a zbog nedovoljno diversificiranih izvora na razini EU ne mogu se isključiti ni dugotrajniji poremećaji na tržištu energije. Usto, na cijene ostalih dobara može se dodatno preliti raniji porast cijena energije i drugih sirovina.

Konačno, kao i razne institucije u ostatku EU, u HNB-u upozoravaju da bi povoljna kretanja na tržištu rada i nedostatak kvalificirane radne snage u mnogim djelatnostima mogli potaknuti izrazitiji rast plaća od očekivanog i tako utjecati na jačanje domaćih troškovnih pritisaka na inflaciju.