Kako se bliži kraj izazovne 2022., poduzetnici ulaze u završni kvartal svoje poduzetničke godine, te s nestrpljenjem analiziraju i pripremaju planove za iduću godinu. Kako investicijske planove, tako i planove održivosti, povećanja kapaciteta svojih poslovnih modela itd.
Pred nama je izuzetno izazovno razdoblje praćeno visokom stopom inflacije, dostupnosti određenih dobara, pa i nepredvidljivosti potražnje za određenim segmentom roba i usluga.
Turizam je do danas zabilježio rekordne rezultate, čak i u odnosu na 2019. u broju noćenja, te su predviđanja da će ta niša biti najmanje pogođena navedenim tržišnim disrupcijama u 2023. Proizvodni sektor, s druge strane, očekuje puno izazovnije razdoblje zbog visoke cijene energenata, sirovina, smanjenja kupovne moći i sl.
Ispravno zatvaranje poslovne godine
Kako bi se održala likvidnost, stabilnost poslovanja te iskoristile prilike investiranja u 2023., poduzetnicima su banke, odnosno namjenski poduzetnički krediti, poluga za ostvarivanje navedenih ciljeva. Kako bi ih ostvarili, trebaju voditi računa o financijskoj slici posljednje operativne godine, s obzirom da ona predstavlja okosnicu pri analizi tvrtke kod podnošenja bilo kakvog zahtjeva o financiranju.
Pogrešno zatvoreno godišnje izvješće, kriva struktura bilance ili alokacije knjiženja u račun dobiti i gubitka vs bilanca, u dosta slučajeva diskvalificira poduzetnika za apliciranje na željena financiranja ili rezultiraju manjim iznosima, te sa značajnije skupljom cijenom novca (kamatom).
Banke kriterije za ocjenjivanje zahtjeva za kredit imaju proceduralno uređeno takozvanim “kredit risk politikama”. Ponekad se u financijskom žargonu kaže “bankom ne upravlja Uprava, već odjel kreditnih rizika”, a obzirom da su oni ta “siva eminencija” u sustavu koja daje svoju konačnu odluku da li neki zahtjev prolazi ili ne.
Koje su najčešće pogreške? Najčešće pogreške se događaju kod pokazatelja koji se odnose na same strukture izvještaja:
Negativan radni kapital
Govori nam je li tvrtka u mogućnosti iz kratkoročne imovine nesmetano u mogućnosti servisirati svoje kratkoročne obveze. Greška koja se često pojavljuje i “ruši” pokazatelj jesu kratkoročne pozajmice vlasnicima, trećim osobama, a koje se provlače u vremenu dužem od 12 mjeseci. Ispravno bi trebale biti prikazane u dugoročnim obvezama, što u dosta slučajeva optimizira sam radni kapital, te isti nije diskvalifikacija za dobivanje financiranja.
Nedostatna kapitalizacija tvrtke
Govori nam o stabilnosti tvrtke, a banke je promatraju kroz tzv. “equity ratio”, odnosno omjer ukupne pozicije kapitala i ukupne imovine (aktive) tvrtke. Najčešće se navedeni pokazatelj “ruši” prekomjernim isplatama dobiti ili nedovoljnom akumulacijom dobiti prethodnih godina, a minimalno bi trebao iznositi 20%.
Pokazatelji bruto marže
Govore o marži koju tvrtka ostvaruje u svom redovnom poslovanju, a u realnosti se sučeljavaju poslovni prihodi iz redovnih aktivnosti s materijalnim troškovima i troškovima prodane robe, kao i troškovima kooperanata koji su sudjelovali na izradi samog proizvoda/usluge koji generiraju poslovni prihod.
Banke taj pokazatelj promatraju i povijesno, a kako bi utvrdile jesu li proizvod ili usluga konkurentni i dalje u poslovnom modelu. Primjerice, proizvodnja XY proizvoda u 2019. generirala je bruto maržu od 50%, dok u 2022. obzirom na rast cijene energenata, bruto marža pada na 15%.
Pokazatelji operativne marže – EBITDA
Ključan, kako pokazatelj, tako i njegova apsolutna vrijednost. Na bruto dobit uključuje i ostale redovne troškove poslovanja (većinom fiksni troškovi), izuzev financijskih i izvanrednih. Bankama je ključan jer direktno utječe na izračun otplatnog potencijala pojedine tvrtke, promatraju ga i povijesno, a kako bi uvidjeli stabilnost i potencijal poslovnog modela.
Najčešće greške proizlaze iz slučajne alokacije troškova koji nisu redovni, već jednokratni, izvanredni u masu administrativnih troškova. Na taj način se “ruši” operativna dobit, te se tvrtka ne prikazuje u realnom (optimalnom) svijetlu.
Nedostatan DSCR pokazatelj
Pokazatelj koji govori o “opravdanosti” novog zaduženja u odnosu na operativni rezultat posljednje financijske godine, odnosno postojeću zaduženost, te pripadajući financijski trošak kako postojećih tako i novih zaduženja. Bitno ga je znati procijeniti, a kako bi se banci ispravno strukturirala transakcija (rok, iznos, ciljana kamata), odnosno da banci zahtjev – transakcija bude “izvediva” u odnosu na njezine kredit risk politike. Sam DSCR pokazatelj, zajedno sa novim kreditnim zahtjevom, svakako bi trebao bit jednak ili veći od 1,2!
Kako izbjeći pogreške?
Većina pogrešaka se odnosi na strukturiranje pojedine knjigovodstvene transakcije u godišnjem financijskom izvješću poduzetnika. Za taj dio posla odgovoran je kako vlasnik tako i knjigovođa. Zašto vlasnik? Vlasnik treba, izuzev računa koji daje na knjiženje, odrediti na što se taj račun odnosi, da li je baš sve trošak, koja je njegova vremenska dimenzija, na što se odnosu u odnosu na njegovu svrhu u poslovnom modelu poduzetnika, te ostale dopunske informacije.
Poduzetnici bi se trebali više involvirati u tu materiju ili imati savjetnika koji bi bio spona između vlasnika i računovodstva, a koji ima znanja u području financija, financijskog izvještavanja, te osnova o kredit risk politikama. Sve u cilju nesmetanog i održivog funkcioniranja tvrtke, te olakšanog pristupa financiranju.
Kako zatvaranje financijske godine utječe na rating?
Danas postoji već dosta rating platformi. Često i same banke koriste iste, a kako bi dobile prvi uvid u tvrtku sa kojom se upuštaju u suradnju. Neke od najčešće korištenih platformi, kako od strane poduzetnika, tako i od strane banaka jesu Poslovna Hrvatska & Info.Biz.
Iste imaju svoj rating sustav koji za korisnike predstavlja “ocjenu uspješnosti poslovanja” tvrtke koju promatraju. Obzirom na navedeno, svakako je predmetno brinuti se na vrijeme o zatvaranju poslovne godine ispravno, kako zbog poslovnih odnosa sa kupcima i dobavljačima, a tako i zbog olakšanog pristupa financiranju.