Parlamentari izbori u Italiji zakazani za ovu nedjelju najvjerojatnije će na vlast donijeti desnu koaliciju. I to baš u vrijeme kad rastuće cijene energije i povećanje kamatnih stopa stvaraju pritisak na visokozaduženu državu kao što je naš prekojadranski susjed.

Talijanska krajnja desnica postavila je antimigrantsku retoriku u središte svoje kampanje za izbore 25. rujna, unatoč činjenici da bi se treće najveće gospodarstvo eurozone srozalo bez prekomorske radne snage.

Prigušena reakcija
Investitori pozorno prate predizbornu kampanju, a za sada ne primjećuju retoriku usmjerenu protiv EU-a i eura. U tom kontekstu, ključno je pitanje kako će financijska tržišta reagirati na pobjedu Girogije Meloni, liderice desne koalicije i izgledno prve žene na premijerskoj poziciji u povijesti Italije.

Kako navodi Reuters, reakcija tržišta dan nakon izbora trebala bi biti prigušena jer se pobjeda desne koalicije uveliko očekuje. Na razini od 225 baznih bodova, razlika u prinosu između 10-godišnje talijanske državne obveznice i istovjetne njemačke vrijednosnice relativno je stabilna.

No, prinos na obveznice mogao bi se naći pod pritiskom ako se dogode promjene u proračunskoj politici iduće godine. Iako Meloni (za sada) ističe kako će njezina vlada poštivati europska proračunska pravila, zabrinutost investitora oko potencijalnog sukoba Rima i Bruxellesa mogla bi porasti ako se desna koalicija odluči za smanjenje poreza i veću proračunsku potrošnju, ponajprije za mirovine.

Mogućnost za potrese na financijskom tržištu u talijanskoj režiji postoji i ako desna koalicija osvoji dvije trećine mjesta u parlamentu, što im otvara mogućnost promjene ustava bez referenduma. Problem je u tome što talijanski ustav štiti pitanja povezana s članstvom Italije u EU.

Drugo važno pitanje je može li nova vlada promijeniti talijanski plan oporavka i otpornosti. Stranka Braća Italije iz koje dolazi Meloni vidi prostor u promjeni NPOO-a kako bi se dio novca usmjerio u pomoć građanima zbog energetske krize.

Kako bi dobila sljedeću tranšu europskog novca predviđenu za prosinac, vlada u Rimu mora obaviti 55 reformskih ciljeva tijekom drugog polugodišta. Braća Italije smatraju da neki od tih ciljeva trebaju biti izmijenjeni, a Bruxelles uzvraća kako je moguća samo “fina prilagodba”.

Pitanje europskog novca
Podsjetimo, Italija treba dobiti 19 milijardi eura u idućoj tranši, odnosno 1 posto vrijednosti gospodarstva. Promjena NPOO-a taj bi novac dovela u pitanje, kaže Maartje Wijffelaars, ekonomist Rabobank.

Kada je riječ o utjecaju nove vlade na talijanski dug, valja podsjetiti kako javni dug ima udjel u BDP-u od 151 posto. Ako ne dođe do isplate europskog novca, neće doći ni do smanjenja talijanske zaduženosti, koja se očekivala ove godine.

Zabrinutost investitora zbog zaduženosti Italije podigla je prinos na 10-godišnju obveznicu na 4 posto. Rast cijene zaduživanja jedne od najzaduženijih članica eurozone mogao bi testirati ECB-ovo rješenje za ograničavanje problema na obvezničkom tržištu zbog povećanja kamatnih stopa, pod nazivom Transmisijski zaštitni mehanizam (TTI).

Kada je riječ o talijanskim bankama, treba reći da su one u boljem stanju nego 2018. kada je protueuropska retorika uoči tadašnjih izbora uznemirila financijska tržišta.

Banke su danas bolje kapitalizirane i manje izložene državnom dugu nego prije 10 godina. Međutim, na poslovanje banaka mogla bi se odraziti recesija, procjenjuju stručnjaci.