Cijene rastu, siromaštvo se produbljuje, gospodarstvo tone, piše internetski portal Deutsche Welle. Makedonsko gospodarstvo pod teškim je udarom energetske krize, što je glavni razlog rekordne inflacije koja je u kolovozu dosegla 16,8 posto na godišnjoj razini.

Statistički podaci kontinuirano odražavaju negativne tendencije koje ozbiljno utječu na standard građana. Rast cijena izjeda vrijednost novca, s kojim si građani svakim danom mogu priuštiti sve manje.

Minimalna potrošačka košarica od 48.234 denara odavno je nedostižna – za nju četveročlana obitelj treba izdvojiti jednu i pol prosječnu mjesečnu plaću.

Građani reagiraju da svakodnevica postaje nepodnošljiva: “Ako se bojite ući na tržište. Kupujem najpotrebnije, jer je sve preskupo. Ne znam gdje ćemo stići ako se nešto ne poduzme.

Ovo postaje neizdrživo, a tek ćemo čuti da će nas kriza stići s početkom sezone grijanja. Teško nama”, reagira stanovnik skopske općine Karposh kojeg smo sreli ispred jedne od lokalnih tržnica.

Statistika je izračunala da je hrana u godinu dana poskupjela u prosjeku za gotovo 26 posto, kruh za čak 44 posto, ponajviše kao rezultat poskupljenja struje i plina, čije su cijene više za 20 posto, odnosno 43,3 posto. Utjecaj je iz dana u dan sve veći i postat će još dramatičniji ako država ne uvede dodatne mjere zaštite.

“Tražimo hitan sastanak u Vladi, da se održi sjednica Gospodarsko-socijalnog vijeća jer nije bilo sjednice od ožujka. Da vidimo što se može učiniti, koje su mjere moguće jer ova situacija postaje neizdrživa.

Ne bude li konkretnih aktivnosti, bit ćemo prisiljeni na prosvjed koji već pripremamo. Nakon što je potpisan dogovor o minimalnoj plaći, nema ništa. To se nije dogodilo ni s jednom vladom, ne sjećam se ovako nečega”, odgovorio je Marjan Risteski iz Saveza sindikalnih organizacija.

Minimalna i prosječna plaća gube na vrijednosti pa sindikati traže hitno rješavanje problema određivanjem iznosa plaća prema povećanoj minimalnoj plaći. Recept, prema njegovim riječima, treba tražiti u kombiniranim i ciljanim mjerama, a ne kroz povećanje plaća koje u ovom trenutku može biti pogubno: “Ako tvrtka u ovoj situaciji digne plaće i dođe u situaciju da ne može plaćati struju, onda će morati zatvoriti postrojenje, a radnici će otići kući.

“Moramo misliti i na opstanak, što je sada najvažnije, a ne samo na standard. Inflacija je rezultat toga što smo u prošlosti trošili više nego što smo proizvodili. Bez povećanja produktivnosti, digli smo plaće sa željom, eto, da to poveća produktivnost.

Prošle godine, kada smo doveli minimalnu plaću na 18.000 denara, postavili smo kriterije kako će se ona usklađivati ovisno o inflaciji i rastu ostalih plaća. Dakle 50% troškova života i 50% povećanja prosječne plaće. Moći će se dogoditi, ali u ožujku sljedeće godine. Ali najveći problem su troškovi energije.

Stoga, prema njegovim riječima, potrebno je djelovati individualno, ovisno o potrebama, ali i stvarnim situacijama: “Ići ciljano, pojedinačno, naučiti grešku koronakrize kada smo subvencionirali plaće svima koji imaju pad prihoda od 30 posto.

Subvencionirane su tvrtke koje su imale dobit i same to mogle podnijeti jer su imale pad prihoda. Samo jedan takav kriterij nije dovoljan pokazatelj da se ciljano reagira. I sada država ne može subvencionirati nikoga tko ima povećanje cijene struje, recimo pet puta.

Morate vidjeti koliko cijena pridonosi ukupnim troškovima i u skladu s tim reagirati. Drugi kriterij je dobit, koliki je udio električne energije u dobiti. Ako imate veliku dobit, a struja je mali dio te dobiti, onda će ta dobit pokriti troškove. Mora se dobro izračunati.