Aktualna nestašica mlijeka u Srbiji rezultat je izuzetno loše agrarne politike prema sektoru mlijeka, nedostatku i visokim cijenama hrane, smatra Goran Živkov, vlasnik konzultantske kuće SEEDEV. Kada je u pitanju tržište mesa, on kaže kako nema nikakvog smisla zamrzavati bilo koje cijene, a pogotovo ne mesa i ne u ovakvim godinama.

Pronalaženje optimalne politike koja će pronaći balans između klimatskih promjena, zaštite okoliša i poljoprivrede obilježit će iduće desetljeće. Vidjeli smo na nedavnim primjerima kako će taj proizvodno-ekološki problem postajati i socijalni.

Srbija zaostaje i čak se uopće ne bavi ovim izazovima. Želimo da ove teme nametnemo kreatorima politike, proizvođačima i građanima, kaže u intervjuu za Novi magazin poljoprivredni stručnjak Goran Živkov.

“Kada je riječ o mlijeku troškovi su narasli više nego finalna cijena i mnogi proizvođači gube novac ili ostvaruju prihode koji su manji nego ako bi radili druge kulture umjesto proizvodili hranu za krave.

Zato se odlučuju da smanjuju ili u potpunosti napuštaju proizvodnju mlijeka. Prije koju godinu Srbija je postala neto uvoznik mlijeka i mliječnih proizvoda i naš deficit se iz godine u godinu povećava. Prije samo desetak godina suvereno smo držali tržište regije”, napominje Živkov.

Kada je u pitanju tržište mesa, on smatra da nema nikakvog smisla zamrzavati bilo koje cijene, a pogotovo ne mesa i ne u ovakvim godinama. “U slučaju mesa lakše se ulazi i izlazi u proizvodnju i iz nje, pa štete ne moraju biti toliko velike kao u slučaju mlijeka, gdje nije lako napraviti nova stada mliječnih krava”, objašnjava Živkov.

Dodaje da je državno ograničavanje cijena šećera vjerojatno posljednji čavao u mrtvačkom sanduku šećerne industrije u Srbiji.

“Ove godine zasijane površine pod šećernom repom, 28.000 tona, najmanje su ikada zabilježene i dovoljne su da osiguraju dovoljno šećera za domaće potrebe, ali ne i za ispunjenje izvozne kvote prema EU”, kazao je Živkov.