Energetska kriza koju proživljava Europa već je odavna dobila konkretan, ljudski oblik, kroz turobna svjedočanstva potrošača diljem kontinenta; svi oni redom svjedoče o dramatičnog rastu troškova života i iz mjeseca u mjesecu grčevito pokušavaju uklopiti više cijene hrane i energenata u skučene okvire kućnog proračuna.

Začarani krug
A nevoljama tu nije kraj, jer građanima diljem Europe posljednjih mjeseci glavobolje zadaje i – kamatne stope. U tim i sličnim reportažama, doduše, nema priča iz Hrvatske, što i ne čudi previše, jer se mediji poput Wall Street Journala najčešće ne zamaraju previše državicom od nekoliko milijuna stanovnika na brdovitom Balkanu.

Uostalom, hrvatski građani, barem u prosjeku, nisu još u značajnijoj mjeri osjetili posljedice zaokreta u monetarnoj politici. Loša vijest je da aktualan trend teško može zaobići naše krajeve.

Sve do nedavno, strah od negativnog učinka drastično viših kamatnih stopa, čini se, bila je ključna misao vodilja barem dijela članova Upravnog vijeća Europske središnje banke, koji su vjerovali, ili se barem potiho nadali, da bi čvrst stisak visoke inflacije uskoro ipak mogao popustiti, i time omogućiti postupniju primjenu restriktivnije monetarne politike.

A u konačnici ostaviti i ponešto manevarskog prostora korporativnom sektoru i građanima koji stenju pod teretom brojnih poskupljenja. Međutim, među ljudima koji determiniraju kurs monetarne politike na većem dijelu Starog kontinenta više nema optimista – ostali su samo pesimisti. I radikalni pesimisti.

Njihova je razmišljanja jednostavno sažela Isabel Schnabel, istaknuvši kako je ECB spreman dizati kamatne stope i po cijenu rasta nezaposlenosti i recesije (sličnu je poruku uputio i američki guverner Jay Powell).

Rečeno – učinjeno!
Nakon povećanja kamatnih stopa za 50 baznih bodova krajem srpnja, Europska središnja banka je obznanila odluku o povećanju za daljnjih 75 baznih bodova, čime su kamatne stope dosegnule najvišu razinu u posljednjih – 10 godina.

I tu priča još ne završava, jer inflacija je već odavno izašla iz prihvatljivih okvira, a prolazna je, nažalost, bila tek priča o “prolaznom karakteru” inflacije, koje smo se naslušali tijekom prošle i ove godine.

Sada se valja suočiti s tmurnom realnošću, a ona podrazumijeva utjecaj restriktivnije monetarne politike putem različitih kanala transmisije.

Za početak, skuplji izvori financiranja korporativnog sektora vjerojatno će isprovocirati daljnji rast cijena brojnih proizvoda (prebacivanje dijela tereta na krajnjeg kupca), ali i grozničavo rezanje troškova tamo gdje je to moguće (sirovine i električna energija to očito nisu), što onda podrazumijeva i smanjenje broja zaposlenih (i/ili niže plaće), kako bi se održala kakva takva razina profitabilnosti (ili u lošijoj varijanti, osigurao puki opstanak na tržištu).

Time se posredno slabi i kupovna moć potrošača, čime se zatvara svojevrsni začarani krug koji u najgorem scenariju može kulminirati potpunim kolapsom osobne potrošnje.

Nisu svi u jednakoj poziciji
A tome će svakako kumovati i neposredan učinak viših kamatnih stopa koji će se vrlo brzo odraziti na trošak zaduživanja. Većina će to osjetiti na najvećoj stavci, onoj koja se odnosi na dugoročne stambene kredite.

Govorimo, naravno, o stanovnicima Starog kontinenta u prosjeku, jer nisu svi u jednakoj poziciji. I dok je sjeverniji dio Europe nominalno u prednosti, jer su fiksne kamatne stope na stambene kredite redovita pojava, stanovnici država na jugu, gdje prevladava praksa varijabilnih kamatnih stopa na stambene kredite, puno su ranjiviji.

Zbog sve učestalije prakse domaćih banaka da fiksiraju kamatne stope u prvim godinama otplate stambenog kredita, Hrvatska je negdje između. No građani koji su godinama ranije počeli otplaćivati svoje stambene kredite sigurno su već osjetili udar na kućni proračun uslijed restriktivnije monetarne politike.

Naime, šestomjesečni je Euribor još krajem svibnja bio negativan, da bi početkom rujna, još i prije najnovijeg poteza Europske središnje banke, dosegnuo 1,3%, odnosno najvišu razinu još od veljače davne 2012. godine.

A prosječne kamatne stope na stambene kredita širom Europe više-manje vjerno prate kretanje kratkoročnih kamatnih stopa i uskoro bi mogle bi nadmašiti usporedive brojke iz Hrvatske.

Podaci Hrvatske narodne banke pokazuju kako se trend rasta kamatnih stopa kod nas još nije materijalizirao u značajnijoj mjeri, dijelom zbog izrazito visoke likvidnosti i konkurencije među bankama, ali i zbog procesa konvergencije s ostatkom Europske monetarne unije (i skorog uvođenja eura) koja je godinama gurala kamatne stope sve niže.

Riječ je o dugotrajnom procesu koji je dodatno intenziviran skorim uvođenjem eura (i eliminacijom valutnog rizika), zbog čega se razlika između EMU prosjeka i korespondirajućih brojki u Hrvatskoj u travnju ove godine po prvi puta se smanjila na manje od jednog postotnog boda.

Pa ipak, nastavak negativnog trenda iluzorno je očekivati. Jer ostatak Europe u prvoj polovici ove godine bilježi značajne pozitivne pomake u kategoriji kamatnih stopa na stambene kredite.

Na tom tragu je i sve očitija korekcija cijena nekretnina koja također, barem zasad, zaobilazi Hrvatsku. Pravo je pitanje – do kada?