Ruska upotreba energije kao političkog i gospodarskog oružja stavila je zemlje oko Baltičkog mora na prvu crtu međunarodne energetske krize.

Međutim, jačanjem energetske sigurnosti, postupnim ukidanjem ruskih fosilnih goriva i povećanjem naših kapaciteta vjetroelektrana na moru sedam puta u samo osam godina, zemlje regije igrat će ključnu ulogu u zaštiti Europe od ruskog energetskog oružja.

U tu je svrhu Summit o energetskoj sigurnosti na Baltičkom moru, održan prošlog tjedna u Danskoj, okupio predsjednika Europske komisije, povjerenika EU za energetiku, premijere, predsjednike i ministre energetike iz Njemačke, Poljske, Litve, Latvije, Estonije, Finske, Švedske i Danske.

Stoljećima je Baltičko more bilo poprište međunarodnih sukoba i suparništva. Danas je, međutim, naših osam zemalja članica Europske unije, a sada značajno povećavamo energetsku suradnju.

Ruska invazija na Ukrajinu bila je šokantna koliko i neopravdana, a ruska naknadna uporaba plina kao političkog i gospodarskog oružja istaknula je potrebu da Europa postane neovisna od ruskog uvoza energije.

Uskraćujući njihov izvoz prirodnog plina u flagrantnom kršenju postojećih sporazuma, Rusija pokušava gurnuti EU na rub energetske krize i pritisnuti nas da se suzdržimo od pomoći Ukrajini.

Hoće li ruska strategija funkcionirati? U posljednjem desetljeću znatno smo ojačali suradnju u energetskim pitanjima. Plan interkonekcije baltičkog energetskog tržišta (BEMIP) važan je sastavni dio ove arhitekture od 2008. godine.

No, prošli tjedan označio je početak nove ere za naše energetske sustave jer se naših osam zemalja i Europska unija okupilo i potpisalo “deklaraciju iz Marienborga”. Cilj joj je učiniti četiri stvari.

Prekogranični projekti
Prvo, ubrzat ćemo postupno ukidanje ruske energije. Kako bismo se odvojili od njihovih fosilnih goriva, primjerice ubrzat ćemo elektrifikaciju naših energetskih sustava, diverzificirati opskrbu energijom i postupno dekarbonizirati naše plinske mreže.

Drugo, iznijeli smo viziju povećanja kapaciteta energije vjetra na moru za gotovo sedam puta u sljedećih osam godina. Proširenjem sadašnjeg kapaciteta od 2,8 GW na najmanje 19,6 GW mogli bismo napajati čak 28,5 milijuna domova.

Da bismo taj broj bolje objasnili, recimo da je on otprilike jednak ukupnom broju kućanstava u Poljskoj, Litvi, Latviji, Estoniji, Finskoj, Švedskoj i Danskoj.

Treće, u kratkom roku, rusku energiju trebat će zamijeniti povećanjem uvoza ukapljenog prirodnog plina u nekim našim zemljama. Budući da se UPP prevozi morem, moramo poboljšati koordinaciju za upravljanje rastućom pomorskom trgovinom oko Baltičkog mora. To uključuje suradnju na izgradnji infrastrukture, kao što su luke i terminali za UPP.

Naposljetku, istražit ćemo zajedničke prekogranične projekte obnovljive energije i utvrditi infrastrukturne potrebe kako bismo omogućili integraciju obnovljive energije potrebne za osiguravanje sigurnosti opskrbe i cjenovno pristupačne energije u našim domovima i tvrtkama, poštujući pritom nacionalne prioritete energetske politike zemalja i njihove izbore kombinacije izvora energije.

Na globalnoj razini, energetski sektor doživio je dramatičnu, ali često zanemarenu tranziciju u posljednjem desetljeću.

Primjerice, globalna prosječna cijena energije vjetra na moru smanjila se za 60% od 2010. godine, a danas može pružiti jeftiniju energiju od većine izvora fosilnih goriva. Štoviše, povećanje kapaciteta domaće proizvodnje energije omogućit će nam proizvodnju zelenog vodika koji se postupno može koristiti kao alternativa ruskom plinu.

Smanjenje troškova
Geopolitika energije mijenja se pred našim očima. Ruska invazija na Ukrajinu izazvala je snažne reakcije na razini geopolitike u Bruxellesu, u svakoj drugoj europskoj prijestolnici i u Washingtonu. Iako se energija već mnogo puta koristila kao oružje protiv Europe, smanjenje troškova obnovljivih izvora energije i UPP-a, kao i pojava gospodarstva vodika, mogu se koristiti kao štit za našu zaštitu.

U ovom ključnom trenutku imamo jedinstvenu priliku postupno ukinuti našu povijesnu ovisnost o ruskoj energiji i preuzeti vlasništvo nad našom energetskom budućnošću. Čineći to, možemo pokazati svijetu da se energija nikada ne smije koristiti kao sredstvo ugnjetavanja, već kao izvor suradnje i prosperiteta.

* Koautorica članka je Kadri Simson, povjerenica EU za energetiku

© Project Syndicate, 2022.