U Hrvatskoj su nekretnine tradicionalno “kapital” kojem svi koji imaju viška novca pribjegavaju, a u svijetu je sve popularnije ulaganje i u šumski fond.

Prema analizi koju je napravilo troje znanstvenika sa Šumarskog i Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, šumarske tvrtke su globalno u posljednjih 10-ak godina ostvarile vrlo visok povrat investicije, odmah nakon referentnog indeksa S&P 500, a ispred ulaganja u obveznice američkog državnog trezora i zlata.

Glavne karakteristike
Karlo Beljan, profesor Fakulteta šumarstva i drvne tehnologije te Magdalena Brener i Denis Dolinar s Ekonomskog fakulteta u svojoj studiji “The Long-Term Capital-Market Performance of the Forestry Sector: An Investors’ Perspective” zaključuju da su visoki povrati prilagođeni riziku, niska korelacija s klasama financijske imovine i zaštita od inflacije glavne investicijske karakteristike koje šume čine poželjnom investicijskom prilikom.

Kako nam pojašnjava prof. Beljan, analizirani su rezultati 48 svjetskih šumarskih tvrtki koje kotiraju na burzama te je u razdoblju 2010. – 2020. prosječni povrat investicije bio 9,1%, a ako se u obzir uzmu i povezane djelatnosti poput pilana, proizvodnje gotovih proizvoda od drva te proizvodnje papira, onda se taj prinos penje na 13,2%.

Iako se u svijetu nalazi značajna količina šumskog kapitala – oko 13 milijardi četvornih kilometara Zemlje pokriveno je šumama – izazov je kako te “mrtve kapitale” staviti u funkciju. Naime, gotovo 80% ukupnih šumskih površina u javnom je ili državnom vlasništvu, a države u pravilu nisu voljne svojim šumama gospodariti po nekoj ekonomskoj logici.

“Samo mali dio svjetskih šuma su u privatnom vlasništvu, njima se javno trguje i njima se upravlja u skladu s komercijalnim načelima konkurentnog tržišta. Posljedično, razmjerna neravnoteža između dva načela šumarstva, socijalno šumarstvo i održivo profitno orijentirano šumarstvo, utjecalo na opću percepciju šumarstva kao sektora koji nije ekonomski unosan. Međutim, opća struktura vlasništva nad šumama počinje se mijenjati.

To znači da je investicijski potencijal šumarstva sve veći. Procesi privatizacije u zemljama kao što su Novi Zeland, Australija i Južna Afrika i proces restitucije šumskog zemljišta u bivšim socijalističkim zemljama pridonose ovoj promjeni”, ističe prof. Beljan.

Dodaje da gospodarski značaj šumarstva postupno raste te su procjene da će se potražnja za drvnom sirovinom povećati s postojećih dvije milijarde kubnih metara na 2,9 milijardi kubika do 2050. Hrvatska je jedna od najpošumljenijih zemalja svijeta te se pod šumama nalazi čak 48% kontinentalnog teritorija zemlje, a što je oko 2,5 milijuna hektara.

Profesor Beljan je, prije ove globalne, predstavio i svoju ekonomsku studiju gospodarenja privatnim šuma u Hrvatskoj, a kojih je oko 23% od ukupnih šumskih površina u našoj zemlji.

Model nije zaživio
“Govorimo o investicijama u šume na način kako se to odvija kod nekretnina, obveznica ili dionica s godišnjim prinosom i to do 8% i rokom povrata investicije već za 15 godina”, kaže Beljan.

Pojašnjava da je na ideju o investicijama u šume došao na upit jednog hrvatskog mirovinskog fonda koji se došao na Fakultet raspitati se o mogućnosti da svoj kapital oplemene u šumama. Radi se o prilično novom poslovnom modelu koji u principu nije u Hrvatskoj zaživio.

Statistika pokazuje da u Hrvatskoj ima oko 420.000 privatnih vlasnika šuma, no od toga broja njih 365.000 ima manje od hektar šume. No, trend jačanja privatnog vlasništva u šumarstvu, posebice po pitanju velikih posjednika, jača s procesom denacionalizacije.

Procjene su da Hrvatska ima drvne zalihe u svojim šumama u ekvivalentu 550 milijuna kubnih metara drva, no vrijednost neke šume se ne iskazuje samo kroz vrijednost drva nego i kroz svoj općedruštveni karakter – proizvodnju kisika.

Tu je i privatni karakter, uljepšavanje krajolika i turizam, stoga je u svijetu nerijetko slučaj da vrijednost hektara šume i do 10 puta premaši samu tržišnu vrijednost drva u njoj.