Ovaj tjedan sudjelujem na godišnjem sastanku Američke banke federalnih rezervi Kansas Cityja zajedno s predsjednikom američkih Federalnih rezervi Jeromeom Powellom i drugim središnjim bankarima, donositeljima politike i ekonomistima. Ovogodišnji skup, prvi koji će se održati uživo od pandemije, odvija se u kontekstu slabih globalnih izgleda, raširenih strahova od recesije i prijetnji sve većom inflacijom. Fed će nesumnjivo nastojati ponovno uspostaviti svoj kredibilitet ozbiljnog borca za inflaciju. No, budući da je porast cijena potaknut tako širokim rasponom čimbenika, učinkovitost monetarne politike može biti ograničena.

Primjerice, ogromne razine kvantitativnog popuštanja (kupnje vrijednosnih papira središnje banke), višestruki krugovi državnih poticaja kućanstvima i okruženje trajno niskih kamatnih stopa (koje datiraju iz financijske krize 2008.) pojačali su porast agregatne potražnje nakon Covida za utrživom robom i uslugama. A aprecijacija imovine – posebno u portfeljima nekretnina i dionica – iznjedrila je dodatne učinke na bogatstvo, potičući potrošnju kod ljudi koji su se počeli osjećati bogatije.

Konvencionalno pooštravanje monetarne politike uglavnom se odnosi na uništavanje potražnje. Kada središnja banka poveća kamatne stope i smanji ponudu novca ograničavanjem mjesečnih kupnji vrijednosnih papira, te mjere trebale bi ukinuti ili barem ograničiti rast agregatne potražnje.

Međutim, donositelji monetarne politike mogu učiniti mnogo manje u vezi s čimbenicima na strani ponude koji također potiču inflaciju. Stoga ne bismo trebali biti previše optimistični u pogledu sposobnosti Feda da inflaciju vrati na ciljani raspon od 2% godišnje.

Nestabilnost cijena

Mnogi čimbenici na strani ponude dolaze izvan SAD-a. U Kini, najvećem svjetskom dobavljaču robe i usluga, vladina politika “nulte stope Covida” ozbiljno je ograničila svakodnevni život i proizvodnju. I, globalno, neviđeni toplinski valovi, nedostatak radne snage i komplikacije putovanja i logistike dodatno su poremetili lance opskrbe. Budući da se stope aktivne radne snage ne oporavljaju na pretpandemijsku razinu, poteškoće pri zapošljavanju ometaju tvrtke u zadovoljavanju potražnje za svojom robom i uslugama. Prijevremeno umirovljenje, “izgaranje” zaposlenika i fluktuacija radne snage (što podrazumijeva veće troškove prekvalifikacije) te gubici produktivnosti od rada na daljinu potaknuli su zabrinutost zbog smanjene potencijalne ponude radne snage i većih plaća.

I, naravno, ruski rat u Ukrajini potaknuo je ozbiljne nestašice energije i hrane i skokove cijena, pogoršavajući probleme uzrokovane dugogodišnjim nedovoljnim ulaganjem u proizvodnju ugljikovodika i rafinerijske kapacitete. Zbog brzog porasta ulaganja u ESG (okoliš, društvo i upravljanje), bilijuni dolara kapitalnih ulaganja preusmjereni su iz tradicionalnog energetskog sektora, stvarajući uvjete za današnju pojačanu zabrinutost za energetsku sigurnost i nestabilnost cijena, posebno nafte i plina.

Dakako, povećanje kamatnih stopa može imati određene neizravne učinke na ta povećanja cijena povezana s opskrbom. Primjerice, usporavanje ili recesija izazvana Fedom mogla bi promijeniti stavove radnika prema dostupnim radnim mogućnostima, čime bi se ublažila pitanja opskrbe radnom snagom. Ali uglavnom, ti faktori vođeni opskrbom izvan su izravnog dosega Feda.

Donositelji vladinih, korporativnih i financijskih odluka kao takvi trebali bi se početi pripremati za svijet tvrdoglave inflacije u srednjim jednoznamenkastim brojevima. Nakon godina pada inflacije ispod ciljne stope središnjih banaka, ta promjena imat će velike posljedice na način na koji vlasnici kapitala modeliraju rizik i raspoređuju ulaganja. Povećanje troškova kapitala (s viših kamatnih stopa) ne samo da bi moglo dovesti do većih novčanih odljeva za poduzeća (primjerice, plaćanje sve većih dugova i obveza); također će ograničiti sklonost poduzeća riziku, smanjujući ulaganja.

Uostalom, širi globalni trendovi prema deglobalizaciji i razdvajanju kineskog i američkog gospodarstva znače da obostrano korisni ishodi koje nudi globalizacija možda više neće biti dostupni. Sada bi moglo biti pametnije usvojiti perspektivu nulte sume ili perspektivu pobjede i gubitka. Sve temeljne pretpostavke starih modela – od pouzdanosti jeftinog kapitala i globalnih prekonoćnih kamata do slobodnog protoka robe i radnika te multilateralizma u međunarodnim poslovima – dovedene su u pitanje.

Ekonomske pukotine

Kako svjetsko gospodarstvo postaje sve rascjepkanije, tvrtke i ulagači bit će manje sposobni diverzificirati se na globalnim tržištima. Portfeljne pozicije stoga će postati koncentriranije, povećavajući potrebu za višom stopom povrata. U praksi to znači da će se investicijski tokovi vjerojatno pomaknuti s gospodarstava u nastajanju i Europe koja se bori s poteškoćama jer ulagači biraju između SAD-a i Kine.

Kad je riječ o ravnoteži, rasprave o trenutačnoj inflaciji i sljedećih nekoliko mjeseci promjena monetarne politike prijete odvraćanjem pozornosti od tih većih trendova. Pojavljuju se velike ekonomske pukotine i primorat će poslovne i državne čelnike na veću potporu određenim područjima uslijed smanjenja ukupnog apetita za rizikom.

Inflacija je važna, naravno. Ali ljudima diljem svijeta najviše će koristiti ako se donositelji odluka više usredotoče na to kako će izgledati investicijski krajolik i raspodjela kapitala u deglobalizirajućem, definancijalizirajućem gospodarstvu.

© Project Syndicate, 2022.