‘Slijedimo li samo logiku poskupljenja struje, sir bi trebao biti 150 -180 kuna. Tko će toliko dati za sir?’

Autor: Poslovni.hr , 26. kolovoz 2022. u 09:03
FOTO: Pixabay

“Ovi udarci prirode i društva sad bi nas mogli dokrajčiti. Trenutačno vegetiramo, a dokle ćemo, teško je reći.”

Cijene svega, ponajprije energenata, lete u nebo pa se mnogi pitaju hoće li imati novaca za grijanje svojih kuća i stanova. Da stvar bude gora, ovoljetna je suša na koljena bacila mnoge poljoprivrednike i stočare, a to znači da će plodova s njihovih polja biti malo i da će biti skupi. Kako god okreneš, neće biti lako, piše Novi list. Itekako su toga svjesni i poljoprivrednici, posebno oni goranski kojih nije puno i kojima su muke i problemi dodatno uvećani zemljopisnim odrednicama koje u planinskim dijelovima Hrvatske sve poskupljuju pa je u Gorskom kotaru ionako teško stanje – još teže.

Nemoguće bez pomoći države i županije

Željko Mihelić, vlasnik je firme Vitek d.o.o. koja se bavi uzgojem stoke i sijena. “Zbog niskih temperatura u travnju te suše u lipnju i srpnju mi smo ove godine imali smanjen prinos trave za otprilike 40 posto, a na tzv. prirodnim livadama i do 60 posto. Još veću štetu smo pretrpjeli na površinama na kojima smo u proljeće sijali djetelinsko-trajne smjese. Tu je šteta 100 posto. I sve to uz činjenicu da smo maksimalno poštovali idealne sjetvene rokove te imali najbolju moguću agrotehniku. Badava! Sav trud nam je propao. Zbog toga smo primorani smanjiti stočni fond i rasprodati dio krava da bi mogli zadržati bar biološki minimum genetike na kojoj smo radili zadnjih deset godina. Općenito gledajući, upitno je je li uopće moguće uzgajati stoku uz takvu cijenu stočne hrane jer se cijene teladi, janjadi i mlijeka za poljoprivrednike praktično nisu povećale. Tako da, po mom mišljenju, cijela poljoprivredna proizvodnja postaje upitna, a posebno su na udaru stočari od kojih mnogi ne znaju kako će i čime prehraniti stoku preko zime. Bez pomoći države i županije, mislim da je to nemoguće”, zaključio je Mihelić.

Bojan Francisković punih 18 godina na čelu je OPG-a Francisković koji su pokrenuli njegovi roditelji još ‘80-ih godina prošlog stoljeća. U više od četiri desetljeća rada ovog poznatog OPG-a iz Begovog Razdolja, nikad nije bilo teže, govori nam Bojan i tu tvrdnju argumentira pomalo zastrašujućim brojkama.

“Do sada smo mjesečno struju plaćali 5.200 kuna, a sada između 12 i 14.000 kuna. Naftu smo plaćali 4 kune po litri, sada je to 8,60. Cijena ambalaže, jako bitna za naše mliječne proizvode, skočila je 100 posto. Kukuruz je prošle godine bio 1,30 kune po kilogramu, sad je, s prijevozom, 3 kune. Sat rada do sada je bio 30 kuna, sad je između 40 i 50 kuna! Kad sve to vidiš, jasno je da moraš podići cijenu krajnjeg proizvoda. A kako? Pa mi sir škripavac prodajemo za 65 kuna. Slijedimo li logiku poskupljenja struje, to bi onda trebalo biti 150 do 180 kuna. Tko će toliko dati za sir? Mislim da je stanje više no dramatično, ali većina ljudi to još ne shvaća. Mi smo već povukli neke nepopularne i nama nimalo drage poteze pa telad koju smo planirali uzgajati za rasplod ide – u klaonice! Dakle, smanjivat ćemo broj grla, a to znači i manje proizvodnju, odnosno manju mogućnost zarade. To sigurno nije rješenje, ali…”, gorko primjećuje Francisković za Novi list.

Komentirajte prvi

New Report

Close