Crveno blago ili maline, u Srbiji imaju dugu tradiciju uzgajanja. Malinarstvo je jedna od rijetkih poljoprivrednih aktivnosti u kojima Srbija uživa važan ekonomski status, svjetskih razmjera. Kao jedna od najvećih izvoznica maline Srbija stoji rame uz rame sa znatno većim i tehnološki naprednijim zemljama poput Poljske ili Češke.

U Šumadiji i zapadnoj Srbiji, prema podacima Zavoda za statistiku, malina se uzgaja na površini od oko 16 tisuća hektara uz prosječan prinos od 6,2 tona po hektaru što je mali prinos jer rodni potencijal malina može i treba biti do 20 tona po hektaru.

Berba je upravo završila, nakon ni mjesec dana, a kakvi su rezultati i očekivanja i zašto su cijene skočile u nebo provjerili smo u jednom od glavnih malinarskih okruga i srcu slatkog blaga – Arilje kraj Užica u Zlatiborskom okrugu.

Otkup 100 dinara veći
”Uzgoj malina najisplativija je grana voćarstva u odnosu na cijenu i urod, zato što je to biljka koja se jedne godine posadi i već druge godine ima rod, ekonomična je. Ove godine imamo otkupnu cijenu od 530 dinara po kilogramu, prošle godine bila je od 400 do 420 dinara. Ali porasla je i cijena ulaganja potrebnih za uzgoj maline”, kaže Katarina Pantić Balović, diplomirana agronomka, koja je svoj diplomski rad napravila upravo na malinama, jer je iz tog kraja.

U Srbiji ostaje, podsjeća, mala količina tih malina i po glavi stanovnika se pojede samo 900 grama malina godišnje. Najviše se izvozi u zemlje zapadne Europe – Njemačku, Francusku, Italiju i Veliku Britaniju.

Prema podacima Zavoda za statistiku urod bi ove godine trebao iznositi 106 tisuća tona, ali neće se postići. I prošle je godine prinos bio smanjen, ali je ostvaren veći devizni priljev upravo zbog visoke cijene.

Arilje ima pogodno tlo, hranjivo, ali tu su i vrijedni domaćini, ljudi koji vole ulagati u svoju zemlju. Imaju domaćinski odnos prema njoj, pa je sve to doprinijelo da se malina tako dugo i uspješno uzgaja.

Vladimir Pantić/M. Mitrović

”Dogodile su se međutim prije svega klimatske promjene. Sada su tu topla ljeta i duže zime, a najveći problem je kasni mraz. Negdje u veljači bi se trebalo proljepšati vrijeme, ali lupi mraz kad bi se biljka malina trebala pripremiti.

Niske noćne temperature dovode do šoka biljkama i to se dogodilo i ove godine; topli dani i izuzetno hladne noći. Stoga je ove godine manji urod. Berba je trajala kratko i nikad nije ranije bila završena”, objašnjava Katarina Pantić Balović.

Ali, jasno je da ni zbog klimatskih promjena nitko neće odustati od uzgajanja malina. ”Odvija se poljoprivredna proizvodnja, postoji lanac, ali prema službenim podacima Privredne komore Srbije, izvoz će biti oko 30 posto manji u odnosu na isti period prošle godine. Naravno, visoka cijena utiče na to, posljedice kovida, rat u Ukrajini…

Ako netko kupuje malinu kao sirovinu više ih neće koristiti u toj proporciji kao prije – izmijenit će recepturu. To je čista ekonomija, malina je najskuplja, jabuka ima najnižu cijenu – od 20 do 30 dinara, kupina koštala oko 280-300 dinara prošle godine, ali ona tek počinje, tako da je malina i dalje najskuplja u otkupu”, upućuje nas Katarina Pantić Balović.

Aleksandar Obradović/M. Mitrović

Regija zapadne Srbije i Šumadije ima 16 tisuća hektara nasada malina, ali širi se i na ostale krajeve zemlje. Ukupna proizvodnja malina u Srbiji tek u dva posto potpada pod organsku proizvodnju. Po podacima udruženja Serbia Organica, u odnosu na 2020. vrijednost izvoza organskih proizvoda porastao je za 53 posto. U 2021. godini iz Srbije je izvezeno 17.622 tona organskih proizvoda, a zanimljivo je da je i u ovoj vrsti proizvodnje dominirala malina.

U Arilju 300 hladnjača
Milesa Mitrović iz Arilja ima dva hektara malina, a ima i organsku proizvodnju na nešto manje od hektara. ”Malinarstvom se bavim više od 25 godina i to sama. Otkupna cijena ove godine nije nešto drastično veća, jer su porasli i ostali troškovi – poput gnojiva, pa sva goriva, preparati i do 70 i 80 posto, pogotovo organski.

Prošle godine smo maline prodavali po 600 dinara po kilogramu, a organske po 700 dinara. No, isto tako prošle godine se bralo 40 dana, a ove godine samo 28, jer proljeće nije bilo dobro i urod je manji. Prošle godine smo imali 25 tona malina, a ove godine ćemo biti blizu”, kaže Milesa Mitrović, koja zapošljava i gotovo 20-ak radnika.

Milesa Mitrović/M. Mitrović

”Počinje se s pet, šest njih pa se povećava i sad radi 25 ljudi. Nije sve samo branje, nego podvezivanje, plijevljenje i drugi poslovi, dosta se radi i ručno, jer organska malina ne podnosi pesticide”, kaže Milesa koja radnicima plaća dnevnicu između 35 do 45 eura, ovisi o iskustvu, a uz to dobivaju i smještaj i 4 obroka dnevno.

K njoj dolaze po preporuci, a beru i žene i muškarci. Iako maline nije toliko fizički teško brati, najveći neprijatelj je radnicima sunce koje prži, pa je u pauzama tuširanje obavezno.

Na pitanje isplatili se usprkos svemu baviti malinama, odgovara: ”Ja sam od maline sve stekla, školovala djecu i imam sve ovo danas. Ali mora se raditi i nakon sezone. Sad imamo maksimalno deset dana odmora i odmah se počinje s plijevljenjem i ima posla do zime”, kaže Milesa, koja ima i svoju vlastitu hladnjaču.

Njih na području Arilja ima čak 300 hladnjača, a jedna od najvećih, koja se bavi i liofilizacijom voća je hladnjača Drenovac u selu Mirosaljci.

Nakon berbe najviše deset dana odmora i onda se počinje s plijevljenjem pa ima posla sve do zime/MITAR MITROVIĆ

Aleksandar Obradović, iz sektora prodaje, napominje kako je ove godine rod malina smanjen i da umjesto očekivanih 100.000 tona, sada iznosi oko 60. 000 tona. Istaknuo je da problema na granicama, prilikom izvoza nema, ali da su značajno narasli troškovi transporta – s pet šest tisuća eura na gotovo 15.000 eura.

No, usprkos svim problemima i rastu cijena, ljubav prema malini je duboko ukorijenjena u ariljski kraj. Tako Vladimir Pantić, koji je živi u Beogradu i radi u IT industriji, te ima svoj band u kojem svira gitaru, već godinama dolazi pomagati svojoj obitelji u branju.

”Gospodarstvo Pantić ima oko hektar za sada. Veoma je teško da sami stignemo sve, trebaju nam naravno radnici. Očekivani prinos kod nas je od deset do 12 tona, ali to se mijenja iz godine u godinu ovisno o vremenskim prilikama. Ove smo godine imali osam radnika i obitelj koja je brala. Dnevno se može nabrati oko 400-500 kilograma. Bere se ujutro od 6 do 7-8 navečer”, kaže Vladimir i dodaje kako je to ‘high risk – high reward posao’.

”Prije tri ili četiri godine smo poslovali u minusu, jer troškovi proizvodnje su u tom trenutku bili oko euro, a otkupna cijena oko 100 dinara. Tu su i vremenski uvjeti na koje se ne može utjecati, bilo je kišno ljeto, malina je bila sitna i pljesniva.

Ove godine su vremenski uvjeti bili dobri, ali dva puta je pao grad i napravio štetu od 30 posto, pa će biti manji prinos nego prošle godine”, objašnjava Vladimir Pantić i dodaje kako troškovi rastu sve više i više.

Tlo je pogodno za uzgoj maline, ali tu su i vrijedni domaćini, ljudi koji vole ulagati u svoju zemlju/MITAR MITROVIĆ

Ulaganja 10.000 eura
”Konkretno, kod nas je potrebno uložiti 10 tisuća eura svake godine kako bismo pripremili maline. Treba platiti kemiju, gnojivo, sve što je sada poskupjelo, a tu su i troškovi nadnica i hrane za radnike”, kaže on i dodaje da uvijek sve uspiju prodati, jer hladnjače otkupljuju njihovu robu svaki dan.

Plaćanje je u dva dijela. Prvi je do 1. rujna, a drugi do kraja godine. Koliko će ove godine malinari biti na dobiti, još se ne zna. Službeni podaci za prva tri mjeseca ove godine pokazuju kako je prodaja maline u supermarketima širom Europe pala za 20-30 posto u odnosu na isti period 2020. i 2021. godine.

Kao glavni razlog navodi se visoka cijena uvjetovana veoma visokom otkupnom cijenom svježe maline u prošlogodišnjoj berbi. Najveći dio zarade na izvozu voća u 2021. godini Srbiji je donio izvoz malina, kojih je prodano za 426 milijuna dolara.