Plan da se i fiskalnim poticajima potakne dobrovoljno funkcionalno ili stvarno spajanje jedinica lokalne samouprave (JLS) s prošlotjednom je sjednicom Vlade dobio i konkretan okvir kriterija za dodjelu pomoći općinama i gradovima koji se odluče na to.

Iz Hrvatske zajednice općina načelno su pozdravili koncept. Predsjednik HZO-a i načelnik Općine Konavle Božo Lasić rekao je kako “može potvrditi da postoji interes općina za funkcionalnim spajanjem” te kako bi to mogla biti “korisna mogućnost naročito za manje i financijski ovisnije jedinice lokalne samouprave”.

Već za dva mjeseca bit će u prilici to i pokazati. Jer, Vladinom odlukom predviđeno je da Ministarstvo financija u roku od 60 dana od njezina stupanja na snagu mora objaviti javni poziv JLS-ima na iskaz interesa za dodjelu pomoći.

Velika vjerojatnost
Međutim, 100 milijuna kuna financijskih poticaja funkcionalnom i stvarnom spajanju općina/gradova koji su predviđeni u državnom proračunu za 2022. mogli bi zapravo ostati netaknuti.

Dubravka Jurlina Alibegović, znanstvena savjetnica na zagrebačkom Ekonomskom institutu i nekadašnja ministrica uprave, drži da je vjerojatnost da će se upravo to dogoditi velika. Dakle, za to planirana sredstva na kraju bi rebalansom mogla završiti u financiranju nekih posve drugih potreba.

Budući da od kraja rujna teče izuzetno dinamično razdoblje planiranja državnog i proračuna lokalnih jedinica, nije za očekivati da će potencijalno zainteresirane općine/gradovi imati dovoljno vremena da provedu savjetovanje sa svojim građanima ili da uopće otvore javnu raspravu o promjenama načina obavljanja poslova iz samoupravnog djelokruga ili statusa lokalne jedinice, ističe Jurlina Alibegović u analizi Vladina plana dobrovoljnog spajanja JLS, u čijem naslovu ostavlja otvorenim pitanje je li to, tj. hoće li se pokazati najvažnijom reformom u području lokalne samouprave u Hrvatskoj.

Uz već spomenutu dvojbu oko toga hoće li potencijalno zainteresirani imati dovoljno vremena za raspravu/savjetovanje, još je veća neizvjesnost oko iskazivanja interesa za dobrovoljno spajanje u sredinama u kojima izvršna i predstavnička vlast ne pripadaju istim političkim opcijama, kaže.

U zemljama koje su provodile (više krugova) spajanja općina iskustva pokazuju da su dobrovoljna spajanja provedena tek djelomično, dok su obvezna spajanja uglavnom bila sveobuhvatna.

“Pred nama je razdoblje od sljedećih nekoliko godina u kojem ćemo pratiti jesu li predviđene vrste pomoći dovoljno motivirajuće da potaknu interes lokalnih jedinica za funkcionalnim ili stvarnim spajanjem. A tek potom će uslijediti evaluacija rezultata Vladine mjere, bez obzira nosi li ona reformska ili nereformska obilježja”, zaključuje.

O prevelikoj teritorijalnoj usitnjenosti i potrebi smanjenja postojeće teritorijalne organizacije Hrvatske i domaći znanstvenici i europske institucije govore već prilično dugo.

Više-manje sve dosadašnje hrvatske vlade s tim u vezi su najavljivale (pre)uređivanje tog područja, osnivale povjerenstva, donosile smjernice i različite strateške dokumente, kao i neke koje je za lokalnu i regionalnu samoupravu tražila EU.

Među ostalim, Zakon o područjima županija, gradova i općina u RH još od izmjena iz listopada 2015. daje mogućnost dobrovoljnog spajanja općina i gradova koje međusobno graniče.

Prošlo sedam godina
Otada je, dakle, prošlo gotovo sedam godina, a nije se dogodio ni jedan slučaj dobrovoljnog spajanja općina i gradova. Hrvatska ih i danas ima ukupno 556. Prema novom planu, dobrovoljno funkcionalno spajanje JLS predviđeno je kroz sklapanje i izvršavanje sporazuma o zajedničkom obavljanju poslova iz samoupravnog djelokruga na dva načina; putem zajedničkog službenika ili upravnog odjela/službe ili putem trgovačkog društva ili zajedničke ustanove.

Uz 100 milijuna kuna u proračunu 2022. isti su iznosi poticaja za to predviđeni i za naredne dvije godine. U Vladi računaju da će se time osigurati i ostvarenje reformskog cilja “Funkcionalna i održiva lokalna samouprava” u okviru Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. – 2026.

Prema obrazloženju iz NPOO-a, to podrazumijeva uspostavu kvalitetnog i učinkovitog sustava lokalne i regionalne samouprave povezivanjem jedinica, što u konačnici znači kvaalitetnije i transparentnije pružanjet usluga građanima.

Za praćenje ostvarenja tog cilja definirana su i mjerila pa se bi tako do 2026. trebalo stvarno spojiti najmanje 20 posto jedinica lokalne samouprave, odnosno 111 općina i gradova, te funkcionalno spojiti najmanje 40 posto jedinica lokalne samouprave ili 222 općine i grada.

Ukratko, za pet godina u Hrvatskoj bi trebao postojati manji broj općina i gradova nego što ih postoji danas (sad ih je ukupno 556), odnosno na popisu bi trebalo biti 445 općina i gradova u novim teritorijalnim granicama, dok bi, pojednostavljeno, 334 općine i grada nastavile samostalno pružati svoje usluge građanima i poduzetnicima u okviru postojećih granica svog područja i ne bi se funkcionalno spojili u zajedničko pružanje usluga građanima, ističe se u analizi.

Jurlina Alibegović vjeruje da će se i u 2025. i 2026. godini u državnom proračunu planirati pomoći za spajanje JLS jer je to razdoblje u kojem je u Nacionalnom planu oporavka i otpornosti utvrđeno da će se ostvariti planirani ciljevi dobrovoljnog spajanja općina i gradova.