S obzirom na neizvjesnost opskrbe plinom iz Rusije, europske države sve nade da će uspjeti izbjeći hladnoću u domovima tijekom zimskih mjeseci polažu u SAD.

Međutim, iako je ta država postala najveći izvoznik ukapljenog prirodnog plina (LNG), inozemni stručnjaci ističu kako ta država ipak ne može ublažiti europske probleme. I to iz političkih, ekonomskih i tehničkih razloga, piše Deutsche Welle.

Utrka s vremenom
Cijene plina koje su otišle u nebo bacile su u očaj Europljane s obzirom da Rusija polako smanjuje isporuke koristeći taj energent kao instrument pritiska na Europsku uniju koja je dala podršku napadnutoj Ukrajini.

Cijene plina prošloga su tjedna skočile dodatnih 25 posto nakon što je ruski Gazprom objavio da će isporuka putem plinovoda Sjeverni tok 1 pasti na svega 20 posto njegova kapaciteta. Podsjetimo, u svibnju je Rusija odgovorila na novi paket europskih sankcija privremenim prekidom isporuka kroz plinovod Yamal.

Kako se zima približava, europske države u utrci su s vremenom da napune skladišta plina. Osim za grijanje kućanstava, Europa plin koristi i za proizvodnju struje te u industriji, pa su sve snažnija strahovanja da će biti potrebno racionirati potrošnju kako bi se izbjegla mogućnost da energetska kriza izazove recesiju.

Zadovoljavanjem rastuće europske potražnje, SAD je tijekom prvog polugodišta učvrstio svoju poziciju najvećeg svjetskog izvoznika LNG-a. U prvih šest mjeseci izvozne isporuke povećale su se 12 posto na 11,2 milijarde kubičnih stopa dnevno.

Smijenivši Aziju s mjesta vodećeg uvoznika američkog plina, u Europu i Ujedinjeno Kraljevstvo otišlo je 71 posto te količine. A da bi dobili plin, Europljani su spremni platiti i premiju, pa siromašnije države, poput Brazila, nisu mogle konkurirati europskim narudžbama.

Neki su izvoznici čak prekršili ugovore sa siromašnijim državama i plin usmjerili u Europu jer su unatoč plaćanju penala ostvarili profit na višoj cijeni koju plaćaju Europljani.

Eugene Kim, direktor odjela analize američkog tržišta plina u konzultantskoj tvrtki Wood Mackenzie, ističe za DW kako se SAD isprofilirao kao jedini dobavljač na kojega se može računati.

“Katar i Sjeverna Amerika jedina su područja budućeg rasta dobave LNG-a”, kaže Kim. Međutim, problemi s kapacitetima za ukapljivanje na američkoj te uplinjavanje na europskoj strani Atlantika ipak sprečavaju SAD da postane “superheroj” u sadašnjoj plinskoj krizi.

Iako je predsjednik Joe Biden u ožujku obećao da će SAD izvesti dodatne količine plina u Europu, tamošnja plinska industrija je na maksimumu svojih kapaciteta. Kratkoročno, američke isporuke značajno će opasti nakon što se u lipnju dogodila eksplozija u LNG postrojenju Freeport u Teksasu.

Novi projekti tek 2024.
Međutim, i prije incidenta u Freeportu Amerika nije bila u mogućnosti osigurati Europi dovoljne količine plina, ocjenjuje Eugene Kim. “Uz pretpostavku da iduće godine sva postrojenja rade na maksimumu, i dalje smo na 12 milijardi kubičnih stopa dnevno. Nema novih projekata koji bi značajno povećali američki izvoz LNG-a dok ne započne novi val projekata”, kaže Kim.

Postojeći kapaciteti značajno su vezani uz dugoročne ugovore s državama izvan Europe, a nova izvozna infrastruktura postat će operativna najranije 2024. godine. Čak i tada neće biti dovoljno kapaciteta za opskrbu Europe u slučaju prekida dotoka ruskog plina, pojašnjava Kim.

Osim problema kapaciteta, postoje i problemi na ekonomskom planu. Naime, na povećanje izvoza domaćeg plina američke kompanije ne gledaju blagonaklono. Paul Cicio, čelnik udruge Industrijski potrošači energije Amerike kazao je za Wall Street Journal kako su “američki potrošači, gospodarstvo i nacionalna sigurnost u opasnosti dok se ne dosegne višak zaliha plina”.

Američka vlada nedavno je objavila kako su zalihe plina u SAD-u 12 posto niže od petogodišnjeg prosjeka za ovo doba godine.

Američka plinska industrija suočava se s otporom i na ekološkoj fronti, kako na domaćem, tako i na međunarodnom planu. Aktivisti za zaštitu klime ističu kako proširenje američke infrastrukture za izvoz LNG-a znači i de facto napuštanje ciljeva smanjenja emisija stakleničkih plinova.

“Postoji mogućnost da kompanije za izvoz LNG-a koriste europsku energetsku krizu kao izgovor za brzu izgradnju novih terminala zaobilaženjem regulative za zaštitu okoliša”, kaže Robin Schneider, izvršni direktor neprofitne organizacije Teksaška kampanja za okoliš.

Klimatski aktivisti ističu da je LNG zaslužan za trećinu američkih emisija ugljičnog dioksida, uključujući i gotovo polovicu emisija metana. Međuvladin panel za klimatske promjene označio je metan – staklenički plin koji se oslobađa prilikom procesa frackinga za vađenje plina – kao ključnog pokretača klimatskih promjena.