Uzgoj ovaca zbog malih davanja u usporedbi sa zaradom i trajnom potražnjom na tržištu, ponovo postaje sve unosnije zanimanje u mnogim selima na području barske općine, javlja portal eKapija.

Upravo se tako u Mrkojevićima bračni par Vukić uspješno bavi ovčarstvom. Alen i Nermina su odlučili uzgajati ovce pasmina pramenka i bardoke, što je, kažu, provjereni recept za uspjeh na selu. Ljubav prema ovčarstvu Alen je naslijedio od predaka, a otkrio je zbog čega se odlučio baš za ove pasmine i kakav značaj za njega ima stočarska proizvodnja.

Počeo s par grla
“Ovčarstvom se bavimo najviše iz ljubavi, i ono se kao neki vid tradicije prenosilo s koljena na koljeno. Počeli su moji preci koji su imali znatno veća stada. Prije nekoliko sam godina odlučio kupiti par ovaca da vidim mogu li se bavim time.

Pošto sam se uvjerio da to nije neki težak posao, da ovce nisu jako zahtjevne, odlučio sam povećati broj. Trenutno imam oko 90 velikih grla, a do skoro sam imao s janjcima više od 130 grla”, kaže Alen kojem u poslu pomaže supruga Nermina, s kojom ima dvoje djece.

Vukić ističe, kad je ovčarstvo u genima, ovca brzo postaje omiljena životinja. “Pramenka se kroz duži niz godina dobro adaptirala na ove prostore i vrlo je otporna i izdržljiva. Plodnost pramenke je relativno dobra. Za bardoku sam se odlučio jer je to prilično otporna ovca, daje dosta mlijeka, janjad su tražena, jedna je od najmesnijih pasmina ovaca koja ima veoma kvalitetno meso”, objašnjava Alan Vukić.

Problema nema ni s prodajom, naglašava mladi stočar. Za ovog vrijednog domaćina čuli su i u udaljenijim krajevima općine, pa kupci sami dolaze na njegovo imanje.

“Pošteno da kažem, ja sve proizvode plasiram od kuće. Imam dosta mušterija. Znači sve što proizvedem prodam. Mlijeko i sir se sada prodaju u nešto manjim količinama zbog vrućine, ali ono koliko imam uvijek nađe kupca. Prodajem i meso, najviše za kurban.

Ove godine sam plasirao sve što sam imao, a i bila je dobra cijena. Imam dobru kvalitetu, zato imam i kupaca. Što se toga tiče, prolazim lijepo. Porodica koja se želi bavi uzgojem ovaca može zaraditi i živjeti od stočarstva”, kaže mladi domaćin iz Mrkojevića. Na sreću, ističe, nije morao investirati u izgradnju štale.

Non-stop na paši
“Moji su na vrijeme izgradili štalu koju ja danas koristim. To mi je velika pomoć, jer da sam morao graditi objekt, ne znam bi li krenuo u ovaj posao. Najviše zahtjevno je kad se ovce janje, i da se pokupi sijeno.

Inače su ovce non stop na paši, a kad su velike vrućine i kad nemaju hrane sijeno im je glavno ili u zimi kada je hladnije, eventualno padne i snijeg tad im takođe dajem sijeno. Imam dosta livada, premda uzimam i u zakup, a daju mi iz sela porodice kojima ne treba sijeno. Kupujem i kukuruz, iako su cijene jako porasle.

Jedno vrijeme prodavao se kukuruz začak 18, 19, pa i 20 eura kilogram. Sad je malo cijena pala na 16,50 eura. Ranije je standardna cijena kukuruza bila od devet do deset eura”, kaže Alen.

Prema njegovim riječima, mjesec i pol dana u sezoni radi privremeno u Ulcinju. “Ovce ostaju to vrijeme u ograđenom prostoru koji sam sam napravio upravo da bih mogao da u tom periodu raditi u Ulcinju. Kako smo veći dio godine po 24 sata zajedno, u ovih mjesec i pol dana izbivanja od kuće svako jutro i naveče dođem i posjetim ih na paši u tom ograđenom dijelu na livadi.

U selu je puno lutalica jer je tu lovište i živimo u strahu da ne napadnu janjad. Imao sam štetu prije izvjesnog vremena kada su zaklali jedno kurban jagnje”, kaže vrijedni mladi stočar Alen Vukić iz Mrkojevića.