U Srbiji se trenutno navodnjava samo tri posto poljoprivrednih površina, a u narednih godinu do dvije trebala bi biti završena ukupno 27 projekata navodnjavanja u Vojvodini, koji će sustavom navodnjavanja pokriti još oko 100.000 hektara zemljišta.

Prema izvještaju Republičkog zavoda za statistiku (RZS) tijekom 2021. godine u Srbiji je navodnjavano je samo 52.236 hektara poljoprivrednih površina, što je za 0,4 posto manje nego u 2020. godini.

Oranice i vrtovi imaju najveći udjel u ukupno navodnjavanim površinama s 95 posto, a potom slijede voćnjaci (s pet posto) i ostale poljoprivredne površine (s udjelom od jedan posto). U padu navodnjavanih površina treba tražiti i uzroke fizičkog pada poljoprivredne proizvodnje u Srbiji u 2021. godini od pet posto, smatra poljoprivredni analitičar Branislav Gulan.

Velike suše nisu ove godine utjecale bitno na prinos pšenice u Srbiji, ali će zato proizvodni rezultati kukuruza, soje i suncokreta ove godine vjerojatno podbaciti uslijed visokih temperatura i nedostatka vlage, upozorava agroekonomist Žarko Galetin.

On kaže kako se boji da će Srbija imati loše proizvodne rezultate tih žitarica i oni bi mogli biti na razini zadovoljenja domaćih potreba sa manjim izvoznim potencijalom, ali ne onakvi kakve Srbija treba imati, as aspekta svojih potencijala.

Suncokret je najotporniji na sušu i ove bi godine trebao imati solidan urod, oko tri tone po hektaru i ukupan prinos od oko 700.000 tona, što je dobar rezultat, ali će urod soja i kukuruz značajno podbaciti.

Manja proizvodnja
Nedavni izvještaj Biltena JRC MARS – Monitoring usjeva u Europi pokazao je kako nešto manje od polovice teritorije Europske unije je u opasnosti od teške i dugotrajne suše koja bi mogla umanjiti dobitke u proizvodnji hrane.

Mračna procjena Europske komisije pokazuje da je trenutno 46 posto teritorija izloženo upozoravajućim razinama suše, a još 11% u stanju pripravnosti. Ovaj podatak je veoma zabrinjavajući, a nedostatak vode u zemljištu je sve očigledniji, a usjevi pod vegetacijskim stresom. Veliki je pritisak na poljoprivredne sisteme, a konkurencija za vodne resurse velika.

Najviše su ugrožene Francuska, Rumunjska i Mađarska i nekoliko mediteranskih regija, uključujući Italiju, Španjolsku i južnu Grčku, a sve veće suše utjecat će i na proizvodnju u zemljama bivše Jugoslavije.

Pomoćnik direktora za tehničke poslove Javnog vodoprivrednog poduzeća Vode Vojvodine Igor Kolaković rekao je ovih dana za Tanjug kako je spomenutih 27 projekata u prvoj fazi realizacije završeno. Srbijavode grade i završavaju tri sistema navodnjavanja, u Čačku za navodnjavanje 600 hektara, drugi u Topoli i treći u Pančevačkom ritu, koji će biti završeni do kraja 2022. godine.

Također, priprema se tehnička dokumentacija i bit će raspisan tender u naredna dva mjeseca za navodnjavanje resavske doline u okolini Svilajnca za oko 1.100 hektara, a i bit će izgrađen i sustav za navodnjavanje negotinske nizine.

Paralelno s tim završava se izrada Strategije navodnjavanja i odvodnjavanja u suradnji sa Svjetskom bankom i Programom za hranu UN FAO, koja bi trebalo pokazati na koji način treba razvijati sustav melioracije u Srbiji.

“Iz sredstava Abu Dabi fonda trenutno financiramo na teritoriju Vojvodine 16 projekata vrijednosti 25 milijuna eura, a u prvoj fazi je s 14 milijuna eura završeno 11 projekata. Kada sve bude gotovo Srbija će imati mogućnost za navodnjavanje dodatnih 100.000 hektara”, rekao je Kolaković.

Iza EU prosjeka
Na pitanje da li će biti dovoljno vode da bi se ovi projekti realizirali Kolaković je odgovorio potvrdno.

“Prije izvođenja radova napravljena je projektno-tehnička dokumentacija koja je sagledala stanje kanala na područjima na kojima se rade projekti i ona je pokazala da su postojeći kanali funkcionalni, a novi koji će biti izgrađeni omogućit će te dodatne površine za navodnjavanje, koje su izuzetno bitne u ovo doba kada imamo sve izraženije klimatske promjene sa sve većim sušama”, ocijenio je Kolaković.

Znanstveni savjetnik Instituta za zemljište Radmila Pivić je izjavila da se, prema posljednjim podacima Republičkog zavoda za statistiku, u Srbiji navodnjava svega oko 52.500 hektara, najviše sistemom orošavanja, zatim sistemom kap po kap i gravitacijskim navodnjavanjem iz otvorenih kanala.

Najviše se navodnjavaju oranice i vrtovi, a zatim voćnjaci. S tim da treba naglasiti da se poljoprivredne površine u Srbiji navodnjavaju na samo oko tri posto, što je relativno malo u odnosu na europski prosjek”, rekla je Pivić, te dodala da se, ipak, u posljednje vrijeme ide prema povećanju tih površina, ali da će za to biti potrebno vremena i da se utvrde raspoložive količine kvalitetne vode, s obzirom da je to jedan od bitnih uvjeta za realizaciju navodnjavanja.

Ona kaže kako se završava izrada Strategije navodnjavanja čija bi primjena trebala početi 2024. godine. Strategija će dati smjernice kako povećati površine pod zalijevanje, a najbitnija je količina vode kojom Srbija raspolaže, jer ukoliko nje nema u tom slučaju će i ova mjera biti ograničena”, napominje.

Branislav Gulan podsjeća kako je hidrosistem Dunav Tisa Dunav koji je bio izgrađen 1977. godine imao plan navodnjava 510.000 hektara i odvode suvišne vode sa čak milijun hektara. I uz više godišnja obećanja svih vlasti da će se graditi sistemi za navodnjavanje koji će povećati agrarnu proizvodnju to se još ne ostvaruje, pa poljoprivredna proizvodnja za protekla tri i pol desetljeća ima prosječan rast od samo 0,45 posto.

Planirano navodnjavanje od sistema D-T-D nikada nije ostvareno niti je funkcioniralo, dok je odvodnjavanje sa milijun hektara prestalo funkcionirati 2005. godine nakon velikih poplava u Vojvodini. Tada zapušteni hidrosistem zbog velikih količina mulja nije mogao primiti višak vode. Gulan ističe da za novac koji samo u jednoj godini odnese suša (najmanje je to 1,5 milijardi dolara) Srbija bi mogla izgraditi sustav za navodnjavanje.