U prvih šest mjeseci ove godine 15 posto radnika manje radilo je na crno nego 2021., pokazuju podaci inspekcije Ministarstva rada, piše politika.rs.

Međunarodna organizacija rada nedavno je upozorila javnost da dvije trećine ljudi u svetu radi na crno, da se više od 40 milijuna nalazi u modernom ropstvu, od kojih je 25 milijuna na prinudnom radu.

U Srbiji osim u poljoprivredi, najviše ilegalnih radnika je u turizmu, ugostiteljstvu i građevinarstvu u kojem, pokazuju analize Nacionalne alijanse za lokalni ekonomski razvoj, 37 posto angažiranih osoba nije upisano u legalne tokove rada, dok svaki treći radnik samo povremeno ima posla.

U Ministarstvu za rad podsjećaju da su u prvih šest mjeseci ove godine inspektori rada otkrili 2210 ljudi u radu na crno, a odmah nakon mjera koje su poduzeli, poslodavci su zasnovali radni odnos s njih 1556.

“Tijekom prošle godine, inspekcija rada ukupno je zatekla 5261 osobu na radu na crno. Najviše takvih građana radilo je kod poslodavaca u građevinarstvu, a ilegalnog rada bilo je i u uslugama smještaja i prehrane, trgovini, osobnim i poslovnim uslugama, proizvodnji tekstila, kože, obuće i prehrambenih proizvoda, u uslugama prerade drveta i prometa nabrajaju u Ministarstvu rada.

Nedavno se i Darija Kisić, ministrica za rad pohvalila kako je u posljednje četiri godine od 47.176 radnika “na crno”, tri četvrtine njih ili oko 30.000 zasnovalo radni odnos na neodređeno vrijeme.

Ljubodrag Savić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu, ne smatra da se broj zatečenih u radu na crno u Srbiji smanjuje zato što poslodavci postaju discipliniraniji i odgovorniji.

“Razlog za takve statističke podatke prije treba tražiti u tome što ljudi imaju sve manje posla, posebno sada zbog ekonomske krize, tako da je potpuno prirodno da oni koji nisu ni prijavljeni prvi izgube posao”, objašnjava prof. Savić.

Podsjeća da se određeni broj građana prema vlastitoj odluci opredijelio da funkcionira u sivoj zoni rada. Stoga, ni ozbiljnije povećanje minimalne plaće i smanjenje državnih nameta, što se najavljuje ovih dana, ne bi u punoj mjeri doprinijeli umanjenju sive ekonomije.

“Ne očekujem da bi se broj radnika na crno, primjerice, dvostruko umanjio kada bi država dva puta povećala iznos minimalne plaće. Jedina priča koja bi mogla u Srbiji donijeti dobar rezultat jest da inspekcijske službe rade svoj posao, da se poveća broj inspektora što je inače veliki problem, broj kontrola…”, naglašava profesor Ljubodrag Savić.

Svoja prava u slučaju da su radili na crno radnici mogu ostvariti na sudu, a inspektor rada može samo utvrditi prekršajnu odgovornost poslodavca za organiziranje ovakvog rada, ukoliko, pomoću drugih dokaza ustanovi da je bio organiziran ovakav rad. To znači da inspektor rada ne može naložiti poslodavcu da isplati radniku plaće zarađene na crno, jer se visina te usmeno dogovorene zarade utvrđuje na sudu. Ipak, kada inspekcija utvrdi da je radnik tako angažiran, to je dokaz koji može poslužiti u sudskom postupku. pd