Napori središnje banke oko obuzdavanja visoke i rastuće inflacije usporavaju rast i prijete dovođenjem globalnog gospodarstva u recesiju. Ali neposredan uzrok današnjeg inflatornog pritiska je velika, široka i trajna neravnoteža između ponude i potražnje. Više kamatne stope prigušit će potražnju, ali mjere na strani ponude također moraju igrati veliku ulogu u strategijama za kroćenje inflacije.

U posljednjoj godini vraćanje politika za suzbijanje pandemije potaknulo je istodobni porast potražnje i smanjenje ponude. Iako je to bilo za očekivati, ponuda se pokazala iznenađujuće neelastičnom. Primjerice, na tržištima rada, nestašice su postale norma, što je dovelo do otkazanih letova, poremećenih lanaca opskrbe, zatvaranja restorana i izazova za pružanje zdravstvene zaštite.

Čini se da su te nestašice barem djelomično rezultat promjene preferencija uzrokovanih pandemijom. Mnogi tipovi radnika traže veću fleksibilnost – uključujući hibridne opcije ili opcije rada od kuće – ili na drugi način poboljšane radne uvjete. Zdravstveni radnici posebno prijavljuju da se osjećaju izgorjeli zbog svojih radnih mjesta.

Ako je to istina, inflacijska slika mora uključivati prilagodbu relativnih troškova rada. Za vraćanje tržišta u ravnotežu, bit će potrebno povećanje plaća i prihoda, čak i za poslove za koje je ponuda radnika prethodno bila dostatna.

Ta će tranzicija stvoriti određeni inflatorni pritisak. Da, nominalne cijene i plaće imaju ograničenu fleksibilnost prema dolje. No, u vrijeme prekomjerne potražnje, tvrtke uglavnom pokušavaju prenijeti veće troškove kroz povećanje cijena – i često se izvuku, barem na neko vrijeme.

Prijetnja globalnom rastu

Zaostala zatvaranja gospodarstva povezana s pandemijom, posebno u Kini, koja je i dalje predana svojoj politici nulte stope Covida, također potiču inflaciju. No, zatvaranja će na kraju spasti, kao i kratkoročna do srednjoročna ograničenja kapaciteta uzrokovana promjenama u sastavu potražnje (u smislu proizvoda i geografije), iako će neka potrajati. Kapacitetu – bilo u smislu luka ili poluvodiča – potrebno je vrijeme za izgradnju.

Ali današnja inflacija ima dublje korijene. Tijekom prošlih nekoliko desetljeća, aktivacija ogromnih količina nedovoljno iskorištene radne snage i proizvodnih kapaciteta u gospodarstvima u nastajanju stvorila je deflacijske pritiske. Budući da su ti resursi sada znatno iscrpljeni, relativne cijene mnogih dobara trebale bi porasti.

Povrh toga, tu je globalni poticaj za diverzifikaciju i, u nekim slučajevima, lokalizaciju lanaca ponude i potražnje – odgovor na sve veću učestalost ozbiljnih šokova i rastućih geopolitičkih napetosti. Otpornije globalno gospodarstvo skuplje je i cijene će to odražavati.

Rat u Ukrajini ne samo da je ubrzao ovu transformaciju opskrbnih lanaca, već je također uzrokovao vrtoglavi rast cijena energije i hrane, što je dodatno pogoršalo inflaciju, posebno u zemljama s nižom razinom dohotka. U slučaju fosilnih goriva problem je pogoršao prethodni obrazac nedovoljnog ulaganja u kapacitet na više točaka duž opskrbnog lanca.

Ali to nije cijela priča. Više od 75% svjetskog BDP-a proizvodi se u zemljama sa starenjem stanovništva. Stopa ovisnosti starijih osoba raste, a u nekim se zemljama radna snaga smanjuje. Dobrobiti od produktivnosti mogli bi nadoknaditi smanjenje ponude radne snage u odnosu na potražnju, ali nakon gotovo dva desetljeća pada rasta produktivnosti, takve dobrobiti nam ne predstoje.

Dakle, inflacija brzo raste, a središnje banke pod pritiskom su da poduzmu drastične mjere. No, njihova jedina stvarna opcija je smanjenje potražnje, povećanjem kamatnih stopa i povlačenjem likvidnosti. Te su mjere već potaknule masovno ponovno određivanje cijena imovine, uključujući valute, i prijete da će gurnuti globalni rast ispod potencijala, pri čemu gospodarstva s nižim dohotkom nesrazmjerno trpe i smanjiti ulaganja u energetsku tranziciju.

Postoji još jedan način: mjere na strani ponude. Trgovina i ulaganja već dugo omogućuju brzo širenje ponude kao odgovor na rastuću globalnu potražnju. Međutim, gotovo dva desetljeća, a posebno u posljednjih nekoliko godina, rastuće trgovinske prepreke dodaju trzavice tom procesu. Protekcionizam koji se postupno razvija mora se preokrenuti, u vremenu kada je američki predsjednik Joe Biden ukinuo carine koje je uveo njegov prethodnik Donald Trump, a Europa ubrzava integraciju svojih tržišta usluga.

Prednost umjetne inteligencije

Istovremeno se moraju uložiti napori u povećanje produktivnosti. Digitalne tehnologije tu će biti ključne. Iako je pandemija pomogla ubrzati digitalnu transformaciju, mnogi sektori, uključujući javni sektor, zaostaju te i dalje postoji zabrinutost zbog učinaka automatizacije na zapošljavanje.

Međutim, u svijetu ograničenom ponudom koji karakterizira stalni nedostatak radne snage, digitalne tehnologije koje potiču produktivnost, zajedno s većim plaćama radnika, uvelike bi doprinijele poboljšanju ravnoteže između ponude i potražnje. Na primjer, alati temeljeni na umjetnoj inteligenciji mogu obavljati širok raspon funkcija, od učinkovitijeg probira prtljage u zračnim lukama do analize medicinskih snimaka za otkrivanje karcinoma. Osim digitalnih tehnologija, regulatorni režimi mogu se pojednostavniti i poboljšati kako bi se smanjila uska grla na strani ponude.

Takav se program mora primijeniti i na javni i na privatni sektor. Na međunarodnoj razini bit će ključni napori za olakšavanje trgovine, rješavanje rigidnosti lanca opskrbe i zatvaranje praznina u podacima. U suprotnom, središnjim bankama bit će prepušteno da se same nose s inflacijom – s teškim posljedicama za cjelokupno globalno gospodarstvo.

© Project Syndicate, 2022.