Gotovo polovica je domaćih poduzeća inovativna, pokazuje statistika DZS-a Inovacije u poduzećima od 2018. do 2020. godine. Prikazani podaci rezultat su istraživanja o inovacijskim aktivnostima u 4500 tvrtki. Prema istom, inovativna se poduzeća definiraju kao ona koja su u promatranom razdoblju uvela inovaciju proizvoda (fizičkog ili usluge) ili inovaciju procesa.

Prema ovoj je statistici i visokom postotku inovativnosti u domaćim kompanijama (49,5 posto) skeptičan Boris Golob, direktor StepRi-a znanstveno-tehnologijskog parka Sveučilišta u Rijeci. Kaže da je ovo više ispitivanje percepcije poduzetnika zato što ne znamo koje je mjerilo inovacije.

Ne prepoznaju se potencijali

“U toj statistici nemamo kvantificirane podatke koji bi nam dali točnu sliku inovativnosti gospodarstva”, ističe Golob te dodaje da je njegova percepcija posve drukčija. “Na temelju iskustva i rada u StepRi-u zaključujem da je takvih u Hrvatskoj malo”, kaže. Sličnog je mišljenja i Tomislav Bronzin, osnivač i direktor tvrtke Citus koji je ovih dana u Poljskoj za rješenje AR Smart Name Tag primio čak 90. nagradu za inovaciju. “Danas svi govore o inovacijama no, koliko vidim, jako malo njih doista i razumije o čemu se radi. Nažalost, vjerojatno je to jedan od razloga zašto se još ne prepoznaju potencijali i mogućnosti inovacija u primjeni u svakodnevnom životu, a posebno u gospodarstvu”, kaže Bronzin te dodaje da je nevjerojatno kakve se stvari rade u svijetu. “Kultura inovacija stvara se od malih nogu. Ovo što se kod nas događa su većinom izolirani slučajevi pojedinaca”, upozorava. A prema statistici DZS-a udio inovativnosti raste s veličinom poduzeća. Tako su najinovativnija velika (79,4 posto), a najmanje inovativna mala poduzeća (46,6 posto). Bronzina ne iznenađuje da veliki prednjače u inovacijama.

“Oni si to mogu lakše priuštiti, zahvaljujući i financijskim i ljudskim resursima, za razliku od malih tvrtki. Ljudi često imaju dojam da je nešto napravljeno u par mjeseci, da je to nama samo klik-klik, no to nikada ne bi bilo moguće bez onog prethodnog rada koji je trajao puno dulje”, ističe inovator Bronzin te dodaje da je u Hrvatskoj upravo komercijalizacija problem. “Lokalno je tržište jako malo, a i tržište visoko-rizičnog kapitala je nerazvijeno i donedavno nepostojeće. To znači da se komercijalizacija mora raditi korištenjem internih resursa, odnosno sredstva, a oni su uvijek ograničeni”, objašnjava.

Što se pak ulaganja u inovacije tiče, istraživanje DZS-a pokazuje da u isto ulaže tek 33,2 posto poduzeća. Najviše ulažu u inovacijske aktivnosti, a manje za vlastite aktivnosti istraživanja i razvoja (IR-a) – tek 9,2 posto te za vanjske usluge IR-a, tek 5 posto.

Suprotni rezultati

“Kao država zaostajemo jer malo ulažemo u istraživanje i razvoj. Zanimljivo, javna su ulaganja na razini prosjeka EU-a dok ulaganja privatnog sektora bitno zaostaju”, upozorava Golob te navodi da su ICT sektor i dio prerađivačke industrije predvodnici privatnog ulaganja u inovacije. Statistika DZS-a bitno odudara od europskog istraživanja. Tako na Europskoj ljestvici uspjeha u inoviranju stojimo jako loše, odnosno u najlošijoj smo skupini zemalja, skupini skromnih inovatora. Bronzin predlaže kako popraviti situaciju. Moramo kaže, poraditi na obrazovnom sustavu i poticati kulturu inoviranja te osigurati modele financiranja istraživanja i razvoja.