Nakon što guvernerka Gretchen Whitmer stavi svoj potpis na rezoluciju koju su početkom lipnja ogromnom većinom podržali i demokrati i republikanci, Michigan će postati 14. američka savezna država u čijem će srednjoškolskom kurikulumu “osobne financije” postati obvezan predmet.

Sličan su zakon već ranije ove godine izglasale Florida i Georgia, svjedočeći o sve izraženijem trendu (barem u razvijenim zemljama) koji bi, putem obrazovnog sustava, mladim ljudima trebao objasniti ključne koncepte iz svijeta financija i usaditi odgovorniji odnos prema financijama.

Promjenom legislative, do kraja ove godine čak će trećina američkih srednjoškolaca u svom obrazovnom programu imati obveznu nastavu iz osobnih financija, što se u teoriji doista čini pozitivnim.

Teorija i praksa

No teorija je, nažalost, jedno, a praksa ponekad nešto sasvim drugo. I počesto nudi prilično upečatljive lekcije. Poput one koju su dobili (američki) učenici jednog razreda osnovne škole, otvorivši (na poticaj učitelja) individualne štedne račune u lokalnoj banci. Učenici su se simboličnim depozitom od pet dolara trebali upoznati s osnovnim principima bankarstva, a onda je došla veća banka, koja je najprije pojela onu lokalnu, a potom uvela i naknadu za održavanje računa, progutavši svu deponiranu štednju. E to je već lekcija za život!

A život, između ostaloga, pokazuje i da su financije odveć dinamičan segment ekonomije koji je jako teško na odgovarajući način obuhvatiti površnim osvrtom na nekolicinu ključnih principa tijekom puberteta. Ako ništa drugo, suhoparnom je teorijom naprosto nemoguće pokriti najrazličitije aspekte financija s kojima ćemo se susresti tijekom života.

Veliki broj istraživanja pokazuje kako je financijska pismenost vještina koja iziskuje cjeloživotno učenje, zbog čega izolirani pokušaji obrazovnog sustava na dulji rok ne mijenjaju previše na stvari. Štoviše, mogu čak biti i kontraproduktivni, jačajući samopouzdanje učenika koji su, zahvaljujući kurikulumu, zapravo tek malčice zagrebali po površini kompleksne materije, uvjereni kako se krhkim znanjem mogu uspješno nositi sa svim izazovima financija.

I prije ili kasnije u životu naiđu na kakvu nagaznu minu, upakiranu u opskurni žargon financija, koja obično opisuje “priliku kakvu ne smijete propustiti”, zvuči vrlo uvjerljivo, a zapravo je tek opasna navlakuša. Bez obzira na stupanj obrazovanja, prosječnom je korisniku vrlo teško probiti se kroz šumu specifične terminologije i stručnih izraza, makar se iza vrlo kompliciranih jezičnih konstrukcija nerijetko krije tek hrpa – besmislica. Ili u manje profinjenoj, američkoj verziji – bullshit.

Kao prikladan primjer može poslužiti termin “yield farming”, što bi u doslovnom prijevodu značilo “uzgajanje prinosa”; sintagma se intenzivno koristi u kripto svemiru, zvuči užasno komplicirano i obavijena je svojevrsnom aurom misterije, poput nekakve magične crne kutije iz koje se alkemijom crpe nestvarno visoki prinosi. No u praksi je počesto sinonim za – piramidalnu shemu.

Ili ju je tako barem objasnio Sam Bankman-Fried. Da ne bi bilo zabune, riječ je o uvaženom kripto milijarderu koji je, gostujući u Bloombergovu podcastu pod nazivom “Odd Lots”, ponudio uistinu nezaboravno pojašnjenje yield farminga. Svakako ga vrijedi pročitati u cijelosti (kao i komentare iskusnih novinara u studiju).

Niti dva mjeseca kasnije, najprije su korisnici Anchor protokola, a potom i Celsius platforme, na vrlo bolan način shvatili kako to doista izgleda u praksi. Dobar dio njih je vjerojatno uspio prožvakati dio terminologije (što nije bilo nimalo jednostavno), ali je putem zaboravio jedan od ključnih aksioma financija, onaj o besplatnom ručku.

Istine i besmislice

U kojoj smo mjeri podložni progutati financijske besmislice? Tercet autora pokušao je dati odgovor na to pitanje istraživanjem pod nazivom “Individual differences in susceptibility to financial bullshit”, u kojem je nešto manje od tisuću ispitanika (s američkim IP adresama) ispunilo nekoliko različitih upitnika. Jedan od ponuđenih zadataka ponudio je kolekciju aforizama vezanih uz financije, od kojih su neki bili posve besmisleni (plod umjetne inteligencije, odnosno bullshit generatora).

Na skali od 1 do 6 sudionici ankete su ocjenjivali suvislost ponuđenih fraza, a najvišu je prosječnu ocjenu (4,3) dobio Thomas Tusser, engleski pjesnik rođen u 16. stoljeću; uz niz pjesama, Tusserova ostavština uključuje i domišljatu izreku koja ne zahtijeva dodatno objašnjenje: “Budala i njegov novac brzo se rastaju”.

Najnižu je ocjenu zaradila nesuvisla budalaština koja u originalu glasi “A cheap loan is beyond all new destiny” i doista ima smisla koliko i prijevod koji nudi Google Translate (Jeftin zajam je izvan svake nove sudbine). Obzirom da dolazi od umjetne inteligencije (pa makar i njene besplatne inačice, koju možete sami testirati na www.makebullshit.com), zvuči pomalo razočaravajuće.

Za sve one koji su očekivali više, bili smo u pravu: čak pet pseudo-suvislih aforizama bolje je ocijenjeno od teze koja je prije više od dva stoljeća izašla iz pera Adama Smitha, autora kapitalnog djela “Bogatstvo naroda”, oca moderne ekonomske znanosti čiji je utjecaj okrunjen posvetom na papirnatoj novčanici od 20 britanskih funta (barem još za kratko, dok je ne zamijeni modernija, polimerna novčanica).

Izreka “Svaki novac je stvar povjerenja” (All money is a matter of belief) čak i danas uspješno odolijeva zubu vremena, ali je (među ukupno sedam suvislih teza) svejedno zaradio najnižu prosječnu ocjenu (2,58). Pritom vjerojatno valja uzeti u obzir činjenicu da je ispitivanje provedeno među američkim ispitanicima koji, kao uostalom ni ostatak svijeta, kredibilnost dolara ne dovode u pitanje; sva je prilika da bi čuvena izreka puno bolje prošla među hrvatskim građanima koji će, nakon nekoliko desetljeća izražene skepse, domaću kunu uskoro zamijeniti eurom.

Dividenda nije zajamčeno pravo

No zato je teško pojmiti zbog čega je fraza “Novac smanjuje troškove onima koji posuđuju” (Money eases the costs of those who borrow), dobila mrvicu bolju ocjenu (2,63). Isto vrijedi i za neprevedivu frazu “Good investors spread large shares beyond size” koja je zaradila ocjenu 2,7; možda je ispitanike na krivi trag navukao glagol/imenica “spread”, koja se relativno često pojavljuje u financijama?

Da je istraživanje odrađeno samo pola godine kasnije, u vrijeme kada stopa inflacije iz mjeseca u mjesec niže nove rekorde, vjerojatno bi se među najbolje ocijenjenim aforizmima našao onaj Miltona Friedmana (Inflacija je porez bez zakonske podloge). Ovako je na skali suvislosti od 1 do 6 dobio tek ocjenu 3,3.

Stvari se u istraživanju počinju dodatno komplicirati testom koji koristi fraze nabijene financijskim žargonom (“financial buzzwords”), opisujući određene financijske koncepte. Ispitanici su ocjenjivali svaku tezu ponaosob (točno/netočno), a odgovori su vrlo – šaroliki. Recimo, koncept diversifikacije poznat je ogromnoj većini ispitanika (čak 92% njih prepoznalo je pravi smisao diversifikacije), baš kao i pojam hedginga, odnosno koncepta zaštite od rizika (83,4% točnih odgovora).

Vrijedi istaknuti i kako je solidnih 72,6% ispitanika označilo pogrešnom frazu prema kojoj se termin “diversificirana” odnosi na financijsku instituciju koja svoje proizvode i usluge nudi, kako korporativnim, tako i privatnim klijentima (što bi u nekom užem kontekstu čak i moglo proći).

S druge strane, samo trećina sudionika ankete označila je netočnom tvrdnju prema kojoj “obveze predstavljaju ukupan trošak poslovanja na tržištu” (što je očito manjkava definicija), dok nešto manje od polovice (pogrešno!) vjeruje da je “pravo na dividendu jedno od značajnih obilježja vlasnika dionica”. Otprilike 60% njih živi u uvjerenju kako su “obveznice u potpunosti lišene rizika”, a najgore su prošli na zadnjoj tezi iz koje proizlazi da “leverage podrazumijeva veću stopu povrata na investicije od konkurencije”.

Pad koncentracije ili činjenica da termin leverage ima višestruko značenje (u doslovnom prijevodi – poluga), a u financijama u pravilu označava razinu zaduženosti, na ovom je pitanju svega 29% ispitanika dalo točan (niječan) odgovor.

Paradoks na kraju

Autori navode kako je ogromna većina (86%) ispitanika bila u stanju donekle razlikovati suvisle teze od navlakuša. A mogućnost razlikovanja navlakuša u određenoj omjeri korelira sa sposobnošću prepoznavanja financijskog žargona, što je vrlo bitno kada donosimo odluke o ulaganjima. Religioznost ne igra bitnu ulogu, ali, možda suprotno uvriježenom mišljenju, ni stupanj obrazovanja.

Ne zvuči osobito intuitivno, jer viši stupanj obrazovanja barem ostavlja mogućnost upoznavanja s ključnim konceptima financija, a ovo je tek jedno u nizu istraživanja koje demantira očekivanja o pozitivnom utjecaju obrazovanja.

S druge strane, dob i spol u određenoj mjeri objašnjavaju evidentirane oscilacije: sposobnost razlikovanja navlakuša korelira s godinama i više je izražena u ženskoj populaciji. Ovo potonje možda zvuči iznenađujuće, ali gomila istraživanja, posebice u segmentu financija, upućuje na veću koncentraciju pretjerano samopouzdanih jedinki unutar muške populacije (u odnosu na žensku). Uz to ide i agresivnije ponašanje (u smislu sklonosti riziku) i sklonost neprovjerenim financijskim novotarijama.

Da stvar bude još bolja, ispitanici s nižim primanjima češće su bili u stanju prepoznati navlakušu, pa iz niza varijacija zabilježenih među ispitanicima proizlazi neočekivani zaključak: skupina najviše ranjiva na financijsku navlakušu (i brojne zamke u koje nas isti može uvući) su mlađi muškarci s višim primanjima (situirani), pretjerano samopouzdani kada je riječ o vlastitim znanjima i vještinama. Sigurno i vi poznajete nekoga takvog…