Došao je trenutak slave za ekstremne vrućine. Ovogodišnji naslovi bili su nemilosrdni kao i temperature: “Španjolska trpi rekordne toplinske valove”, “Razorni toplinski val u Južnoj Aziji”, “Teksas ruši toplinske rekorde”, “Možete li uopće više smrtonosne vrućine nazvati ‘ekstremnim’? “

Ova rasprostranjenost po svijetu skrenula je pozornost na ogroman izazov čiji će razmjeri i ozbiljnost samo rasti. Nigdje mjere hlađenja nisu hitnije nego u našim gradovima, gdje bi ulice, zgrade, industrije i vozila mogli povećati temperature za katastrofalnih 4 Celzijeva stupnja do kraja stoljeća, što bi moglo predstavljati najveći rizik za najsiromašnije ljude na svijetu.

Potraga za rješenjima već je u tijeku, ali treba dobiti zamah. Na prošlogodišnjoj konferenciji Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) Koalicija za hlađenje, partnerstvo sa 120 organizacija koje vodi Program UN-a za okoliš i uključuje RMI, objavila je sveobuhvatan vodič za održivo urbano hlađenje.

A u Davosu su prošlog mjeseca Koalicija za hlađenje i Centar za otpornost Zaklade Rockefeller Adrienne Arsht pokrenuli internetsku platformu za toplinsko djelovanje koja donositeljima politika i planerima olakšava prepoznavanje najrelevantnijih rješenja.

Kako bi preduhitrili probleme, općinski čelnici morat će prihvatiti mnoge mjere, uključujući pametnije urbanističko planiranje. Kako bi privukli hladan zrak kroz grad, planeri i graditelji mogu orijentirati ulice i graditi visine u skladu s prevladavajućim vjetrovima te izgraditi bolje strateški postavljene zelene i plave površine.

Oni također mogu stvoriti zasjenjenije prigradske koridore za pješake i bicikliste i planirati raznolikiju gradnju mješovite namjene prikladnu za učinkovite sustave hlađenja okruga.

Vrijednost hladnih prostora
Sadnja većeg broja stabala u betonskim džunglama također bi mogla donijeti značajnu promjenu. Gradovi od Freetowna i Atene do Melbournea i Milana već uživaju u prednostima korištenja urbane prirode kao mehanizma hlađenja.

Još jedna zdravorazumska mjera je ponovno pojavljivanje gradova koji ispuštaju toplinu umjesto da je apsorbiraju. Tipična asfaltna cesta upija do 95% sunčeve svjetlosti koja dopre do nje, a betonske ceste i nogostupi upijaju do 75%.

Ove užarene površine nesrazmjerno štete vanjskoj radnoj snazi, onima bez osobnog vozila i siromašnima koji žive u četvrtima u kojima dominiraju takvi materijali. Korištenjem građevinskih materijala svjetlije boje koji povećavaju reflektiranje ovih površina za samo 10%, možemo smanjiti njihove temperature do 5 stupnjeva, što je razlika koja potencijalno spašava živote.

Bolje zgrade također su ključne. Hlađenje loše projektirane zgrade klima uređajem je poput točenja vode iz slavine u kantu koja curi. Nasuprot tome, dobar dizajn zgrade može u potpunosti smanjiti potrebu za klima uređajem. Primjerice, svijetli, reflektirajući “hladni krovovi” jeftini su i mogu odbijati 90% toplinske energije koja do njih dolazi.

Povrh toga, klima uređaj, tamo gdje se koristi, može se učiniti klimatski prihvatljivijim. Kako stvari stoje, on je i ključni pokretač produktivnosti i glavni izvor urbane topline i emisija. Do 2050. godine klima uređaji mogli bi potrošiti onoliko energije koliko to danas čine američko, njemačko i japansko gospodarstvo zajedno.

Najčešće rashladno sredstvo koje koriste je gotovo 2000 puta snažnije od ugljičnog dioksida kao sredstva za globalno zagrijavanje. U skladu s tim, regulatori moraju postaviti standarde koji isključuju s tržišta jedinice s najgorim rezultatima; a javni i privatni sektor moraju surađivati na marketinškim kampanjama, financijskim rješenjima i poticajima za usmjeravanje kupaca prema ekološki prihvatljivim proizvodima.

Urbanisti i programeri također bi trebali razmotriti sustave centraliziranog hlađenja, koji opslužuju mnoge zgrade s jednim rashladnim postrojenjem.

Naposljetku, donositelji politika u nekim gradovima trebali bi razmotriti različite mogućnosti za krajnju nuždu kako bi zaštitili najugroženije.

U Indiji se ljudi šale da je razlog zašto su bollywoodski filmovi toliko dugi taj što filmaši žele dati ljudima priliku da provedu četiri sata u klimatiziranom kazalištu. No, kako je pokazao razorni toplinski val ovog proljeća, vrijednost hladnih prostora više nije šala.

Izgradnja otpornosti na toplinu
Gradovi u područjima podložnijim ekstremnim vrućinama morat će ulagati u niz zajedničkih prostora koji su dostupni najugroženijima kada toplina i vlaga prijeđu prag preživljavanja. To mogu biti kina, trgovački centri, škole, sakralni objekti, bazeni, parkovi, tranzitna čvorišta ili namjenski centri za hlađenje.

Rezervna proizvodnja energije, pitka voda, medicinske potrepštine, materijali za obrazovanje o toplinskom zdravlju i obučeno osoblje učinili bi ove prostore još korisnijima u hitnim slučajevima.

Od 1,7 milijardi urbanih stanovnika koji su sada izloženi ekstremnim vrućinama, većina živi u brzorastućim gradovima u siromašnim zemljama, a većina nema pristup klimatiziranim zgradama i automobilima koje ljudi u naprednim gospodarstvima uzimaju zdravo za gotovo. Rješavanje tih nejednakosti trebalo bi biti glavni globalni prioritet.

Koalicija za hlađenje počinje s radom u Indiji, gdje je vlada već razvila prvi nacionalni akcijski plan za hlađenje na svijetu i gdje su državni i gradski čelnici uvelike posvećeni suočavanju s prijetnjom ekstremnih vrućina.

Ali potrebno je učiniti više. Pokretanje Globalnog energetskog saveza za ljude i planet vrijednog 10 milijardi dolara pokazalo je da se međunarodna zajednica još uvijek sposobna mobilizirati iza velikih napora za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim promjenama.

Uvođenje obnovljivih izvora energije i poboljšanje pristupa čistoj energiji i dalje su ključni ciljevi. Međutim, izgradnja otpornosti na toplinu i provedba održivih rješenja za hlađenje također su postali hitni prioriteti.

Koautorica članka je Sheila Aggarwal-Khan, direktorica Odjela za gospodarstvo u Programu Ujedinjenih naroda za okoliš