Kakva je veza poduzetništva i inovacije, može li se način razmišljanja promijeniti poticanjem inovacija, kako to polazi za rukom Izraelcima i kako slično mogu postići Hrvati?

Neke su od tema o kojima je nedavno ovdašnjim studentima u Zagrebu i mladim poduzetnicima u Zagrebačkom inovacijskom centru Zicer, te Samoboru, Sisku, Varaždinu i Splitu, govorio dr. Nir Tsuk, izraelski profesor s golemim međunarodnom iskustvom u istraživanju društvenog kapitala, poduzetništva i inovacija.

Doktorand s Cambridgea, Tsuk je radio u Londonu, izraelskom parlamentu, na sveučilištima u New Yorku i Osaki, na idealist.org – najvećoj svjetskoj online platformi za akviziciju talenata, a osnovao je Institute for Impact and Intrapreneurship, putem kojega kulturu inovacija dijeli s onima kojima je najpotrebnija.

Upravo je s tom misijom boravio u svibnju i u Zagrebu, na svojevrsnoj “turneji” dijeljenja znanja o izraelskim iskustvima inoviranja.

Naglasak je na “jeziku inovacija”, a evo kako za Poslovni dnevnik to tumači dr. Nir Tsuk, koji je svojedobno bio i urednik najprodavanijeg informatičkog časopisa u Izraelu, menadžer u restoranu, ali i čistač ulica. Otkriva i da ima obiteljske veze s Hrvatskom.

Govoreći o jeziku inovacije, kakav bi trebao biti?
Promijenio bih vaše pitanje, ne kakav, nego zašto inovativnosti pristupiti preko jezika, a ne nečim drugim? Inovacija nije tema ili područje, ona je gotovo kao način razmišljanja (mindset), način na koji vidite svijet.

Zato biste trebali učiti o inovativnosti ili poduzetništvu gotovo kao što učite voziti bicikl ili kuhati i zato je ono kao novi jezik koji vam može pomoći u navigiranju svijetom, da vidite i razumijete svijet ili ga promijenite na drugačiji način.

Kao i razvijati nove vještine?
Točno. Koristim izraz jezik jer tada može obuhvatiti pojmove kao što su prilika, neuspjeh, rješavanje problema, preuzimanje rizika i onda možete govoriti o jeziku inovacije i reći da ga možete naučiti kao što učite strani jezik.

Ljudi previše misle da se inovacije odnose na poslovanje, visoku tehnologiju, poduzetništvo. Ne, radi se o stvaranju novih rješenja za stare probleme. U vladi, zdravstvu, obrazovanju, novinarstvu, u biznisu općenito.

Obzirom na globalnu situaciju u protekle dvije-tri godine, koje su sada prilike za tvrtke da pokrenu inovacije?
Divno je vrijeme za inovacije, kao što je kriza uvijek prilika. Stvari se mijenjaju, gotovo svugdje, ali jedna od najluđih stvari je digitalna transformacija. Proces koji se dogodio u protekle dvije godine trebao se odvijati barem 10-15 godina u normalnim vremenima – online kupovina, pametno poslovanje, rad od kuće, sve više govora o umjetnoj inteligenciji…

Lijepo se i lako fokusirati na tehnologiju, ali i obrazovanje prolazi kroz veliku transformaciju, jer su tijekom COVID-a mnogi ljudi drugačije studirali i sada smo shvatili da ne trebamo uzimati zdravo za gotovo stari poredak i normalno, sada bismo mogli izmisliti nešto novo! I vlasti su radile drugačije.

Problem je što nakon pandemije imate rat u Ukrajini, imate klimatske promjene pa ne znate na koju krizu treba obratiti pažnju. Ipak, najbolje je vrijeme za poduzetništvo jer ljudi shvaćaju da stalna samo mijena jest, kao što je rekao Heraklit.

Često se misli da se inovacije odnose samo na visoke tehnologije. Ne, riječ je o stvaranju novih rješenja za stare probleme, kaže dr. Tusk/Shutterstock

Lice promjene postaje sve luđe, jer ako se nećete promijeniti, posao-tvrtka će vam se ugasiti i možete propasti. Nekako, u našem izraelskom DNK ugrađeno je da inovacije znače brzo razmišljati i brzo ih primijeniti i provoditi.

Jedan od brendova Izraela je i da je ‘startup nacija’. Za hrvatske startupe i one koji to žele postati to je motivirajuće, jer se pitaju kako to da Izrael kao mala zemlja može postići tako velike rezultate, iako je okružen ‘neprijateljskim’ susjedima. A Hrvatska, članica EU, ne može isto tako, iako joj je okruženje ipak nešto bolje?

Prije svega, rado pomažemo drugima da razmišljaju o inovacijama. Između Hrvatske i Izraela postoje prijateljstvo i sličnosti – mali smo narodi, zanimljive povijesti…, i mi vam želimo pomoći, veleposlanstvo Izraela zove izaslanstva da dođu u našu zemlju i vide što i kako radimo, da nauče, vodit ćemo vas i rado vam podijeliti znanja, jer učili smo na teži način i vi možete učiti iz naših neuspjeha.

Pokazat ćemo vam naše ožiljke i pokazati što činiti, a što ne, vrlo smo dobri u improvizaciji i brzom razmišljanju. Ponekad mislimo da smo pametniji od drugih ljudi, ali to nije nužno tako.

Ako uspijete pronaći novi način rješavanja problema, onda i jeste?
Da svakako. Pitali su me zašto EU nije tako stvorena, mislim da je stvar u obrazovanju i dopuštanju djeci da shvate: da, možete!

To je i jedna od razlika između europskog i američkog pogleda na poslovanje i prihvaćanje izazova. Na onoj strani svi vas potiču da idete dalje, napravite korak više iako to katkad znači i da nećete uspjeti. Ali, netko ipak postane velik – npr. Apple, Microsoft, Tesla. U SAD-u je dakle ta kultura preuzimanja rizika posve normalna i raširena.

Dobra stvar Europe je 2000 godina tradicije, a loša stvar Europe je – 2000 godina tradicije! Ne znamo raditi stvari na drugačiji način jer to dosad nitko prije nije drugačije radio. Dakle, ja moram biti prvi, protivno svim izgledima, skladu, tradiciji.

U današnjem svijetu bez kreativnosti i nekonvencionalnog razmišljanja i stvaranja novih rješenja, zaglavite. Pogotovo kada ste mala zemlja i borite se kako doći do međunarodnih tržišta i privući pažnju, kako osigurati da vas veliki igrači slušaju. Izrael je to naučio na teži način i spreman je pouke i zaključke podijeliti s Hrvatima.

Prije nego počnete inovirati, pogledajte što se događa diljem svijeta, jer postoji velika šansa da je, na primjer, netko u Izraelu već imao isti problem. Učite iz tuđih primjera, presedana.

Treba se integrirati s drugima, prihvatiti njihove stavove, vrijednosti…?
Izrael i Hrvatska su jako slične, male lijepe zemlje za koje mislite da su sve. Kad napustiš malu zemlju i odeš na drugo mjesto, vidiš da postoji svijet s drugim kulturama i jezicima, ali da tamo nisu ljudi bolji ili gori, nego su samo drugačiji i rade stvari drugačije, neki i bolje od nas. Ako možemo stvoriti dobar miks to bi bio sjajan dar!

Jedan ili dva hrvatska izvanredna igrača koji imaju značajnu ulogu u svjetskim razmjerima, temeljem svojih ideja i rješavanja problema i inovativnosti, su Infobip i Rimac Automobili. Što mislite o njima?

Upoznao sam profesora koji je bio Rimčev profesor u srednjoj školi u Samoboru i pokazao je da sve počinje od obrazovanja. Potom dolaze prilike, pogreške i učenje iz njih, pa tek kasnije dobivanje EU novca.

Rekli ste da je sve u načinu razmišljanja, mindsetu. Ali, koliko je vremena potrebno da se promijeni način razmišljanja i mentalitet? To se čini teškim kao razbiti kamen ili izvaditi mač iz njega?
Bio bi potreban jedan sat da promijenite način razmišljanja osobe. Promijeniti način razmišljanja nacije je teže. Ali može krenuti od vrtića. Na primjer… Pitao sam nećakinju što bi ona promijenila u svom vrtiću? Rekla je da zimi unose puno blata unutra nakon povratka s igre u dvorištu.

Rekla je da bi vrtić mogao kupiti otirač. Pa ih je vrtić kupio! Tako podučavate i izvodite inovacije, to je u vašim rukama, ne morate čekati svoju vladu. Ovako se mijenja način razmišljanja – vi znate probleme i rješenja pa riješite to, ne čekajući dopuštenje nadležnih.

Što kad vam poslovno i političko okruženje nisu baš prijateljski?
Uloga medija je ključna, odgovorni mediji bi mogli promijeniti razmišljanje ljudi, vi imate veliku moć u svojim rukama, iskoristite je. Odgovornost medija je osim informiranja ljudi i njihovo educiranje, birajući o čemu će pisati oblikuju stav.

Primjerice, izvještavanjem o inovativnim pričama, startupima. Čak i kada razgovarate s ministrom financija ili socijalne skrbi, mogli biste ga pitati o inovativnim rješenjima. Kad političari shvate da mediji mnogo govore o inovacijama, prihvatit će taj jezik inovacije. To je vrlo izazovno.

Slažete se da je to način razmišljanja i obraćate pažnju na to. Ako se pobrinete da inovacije budu stalno na dnevnom redu, u obrazovanju, medijima, poduzetništvu, kao kreativnost, to bi postao obrazac. Inovacija nije samo pokretanje startupa, već i promjena postojećeg modela poduzetništva. Danas ima dovoljno startupa, promijenimo zato postojeće institucije, što je još važnije.

Potomak ste splitske židovske obitelji Morpurgo, koja je u Splitu imala slavnu knjižaru?
Djed Vid Morpurgo je bio pokretač i vlasnik knjižare u centru Splita (na Narodnom trgu od 1860., radila na istoj lokaciji sve do 2017., zgrada je zaštićeno kulturno dobro. U blizini je i Morpurgova poljana, op.a.), moja majka je Morpurgo.

Tijekom Drugoga svjetskog rata su se preselili u Izrael. Moja obitelj je bila inovativna, poduzetna, prva izdavačka kuća u Dalmaciji bila je Morpurgo, a druga grana obitelji osnovala je Stock, tvornicu alkoholnih pića. Moji korijeni su ovdje i osjećam se kao Hrvat.