I prije korone stvari su se na tržištu rada počele komplicirati, poslodavcima u Hrvatskoj, kao uostalom i u drugim europskim zemljama – počelo je manjkati radnika, a u međuvremenu taj se problem samo pojačava, dok su se navike, posebno mladih, uvelike promijenile.

Generacije tzv. Gen Z i Milenijalci, za razliku od prethodnog naraštaja, imaju potpuno drukčije poglede na zapošljavanje, skloni su mijenjanju poslodavaca i poslova, pa se u javnom prostoru za razliku od nekad više ne čuje kuknjava radnika zbog manjka poslova, nego poslodavaca koji gube poslove ili odustaju od investicija jer nema radnika.

Najnovije istraživanje globalne konzultantske kuće Pricewatherhouse Coopers (PwC) pokazuje da će se trend masovnog davanja otkaza zvan “Great Resignation”, kojemu pribjegava svaki peti radnik u razvijenim zemljama, nastaviti i u narednih godinu dana. Osim o otkazivanju, još češće radnici namjeravaju tražiti povišice plaća, istraživanje govori čak svaki treći. Tehnološki sektor pri tom očekuje najveći pritisak za povećanje plaća, jer 44 posto zaposlenih kani tražiti veći iznos.

O valu raskidanja ugovora o radu počelo se govoriti nakon početka pandemije, kada su se unatoč zastoju gospodarstva, radni uvjeti počeli poboljšavati, jer su s jedne strane države raznim mjerama omogućavale očuvanja radnih mjesta, a s druge strane zaživjela je opcija rada od kuće u mnogim poslovima.

Umanjena je i migracija radnika iz zemalja manjeg stupnja razvijenosti, pa su i diljem europskih zemalja uslijedile brige zbog nedovoljne ponude radnika. Na nacionalnoj razini, te trendove je nedavno analizirao i MojPosao, utvrdivši na svojim ispitanicima iz redova poslodavaca da je njih čak 88% uočilo učestalo otkazivanje ugovora o radu, a podaci pokazuju i da je svaki drugi radnik sam zatražio otkaz. Veći dio, dvije trećine, pri tom čak nije niti imao osiguran novi posao.

I hrvatska statistika daje sliku kakvu se nekad moglo samo priželjkivati. Značajno raste potražnja za radom, bilježi se rast zaposlenosti kao i pad nezaposlenosti, dok i plaće rastu, barem u nominalnom iznosu. Prisutan je i trend sve veće mogućnosti rada na daljinu, kao i trend smanjivanja ugovora na određeno u ukupnoj zaposlenosti.

I OVI indeks, kojeg objavljuje zagrebački Ekonomski institut, iz travnja ove godine pokazuje da je potražnja za radom bila za 39 posto veća u odnosu na isti mjesec prošle godine, no, ono što je još važnije, za četvrtinu bolji nego u travnju u predpandemijskoj 2019. Oko 45% oglasa za posao pritom je nudilo ugovor na određeno.

U odnosu na pretpandemijsku razinu i zaposlenost je premašila tadašnje brojke, broj osiguranika u svibnju po podacima iz Vlade dosegao je rekordnu razinu, a i plaće rastu. U ožujku je prosječna neto plaća na nacionalnoj razini prešla 7,6 tisuća kuna, premda taj skok od 6,6 posto na godišnjoj razini nema i puni efekt zbog rastuće inflacije.

Iva Tomić/Tomislav Miletic/PIXSELL

Manje ugovora na određeno

Glavna ekonomistica Hrvatske udruge poslodavaca Iva Tomić tako kaže kako se u ovoj godini nastavljaju trendovi započeti u 2021., s oporavkom od korona krize. Ono što ona izdvaja, pozivajući se na sve dostupne statistike, od DZS-a, HZMO-a do Eurostata, trend je smanjivanja udjela ugovora na određeno u ukupnoj zaposlenosti, koji traje još od 2016. godine, paralelno s rastom ukupne gospodarske aktivnosti.

”Hrvatska je već u 2021. s udjelom takozvanih privremenih ugovora u ukupnoj zaposlenosti s 13,5% pala ispod EU prosjeka (14%). Nizozemska, Španjolska, Portugal, Italija, Finska, Francuska, Poljska ili Švedska imaju više takvih ugovora. Štoviše, udio ugovora s određenim trajanjem u Hrvatskoj je u 2021. iznosio 11,8%, a u EU 12,0%.

Time je ostvaren i cilj postavljen u NPOO-u vezano za ugovore na određeno pa se postavlja pitanje čemu uopće izmjene Zakona o radu u ovom dijelu ako taj problem više ne postoji”, kaže Iva Tomić, napominjući da pritom ne treba zaboraviti i da ta slika obuhvaća i sve veći udio zapošljavanja stranaca, a čiji su ugovori po automatizmu – zbog ograničenog trajanja radnih dozvola – na određeno.

No, i zapošljavanje stranaca, premda je ukidanjem godišnjih kvota, uvelike olakšano, još uvijek ima manjkavosti i prostora za unapređenje. Kako upozoravaju u Hrvatskoj gospodarskoj komori, njihove članice suočavaju se s još uvijek predugim postupkom za zapošljavanje, i to posebice u slučaju kada se ne radi o deficitarnim zanimanjima.

U HGK-ovom Sektoru za turizam ističu kako je mogućnost za ubrzano zapošljavanje, konkretno u tom resoru, na 90 dana za sezonsko zapošljavanje nedostatno za većinu poslodavaca.

Sindikati će još uvijek oponirati poslodavcima i podacima na koje se referiraju o sve većem broju ugovora na neodređeno vrijeme, no s druge strane i poslodavci u uvjetima male ponude suočavaju se s problemom razine kvalitete raspoloživih radnika. Od građevinskog do turističkog sektora ističu kako njihov rezultat ovisi o zaposlenicima.

Goran Šaravanja/Sanjin Strukic/PIXSELL

”Poslodavci su sve svjesniji kako razvijaju svoju konkurentnu prednost na tržištu temeljenu na kvalitetnim zaposlenicima i razini usluge koju takvi zaposlenici pružaju. Za razliku od drugih sektora, radi nedostatka radne snage u turizmu sve više rade osobe koje nisu osposobljene niti educirane za obavljanje te djelatnosti i to itekako utječe na kvalitetu ponude i usluge”, ističu u HGK-ovom Sektoru za turizam, nastavljajući kako se otvara i drugi problem u slučaju nedostatka dovoljnog broja radnika za kvalitetnu uslugu, a to je da se postojeći radnici opterećuju često i preko granica, što je neodrživo na dulje vrijeme.

”Napredak gospodarstva nemoguć je bez odgovarajuće i kvalitetne radne snage, a to je gorući problem kojim ćemo se itekako baviti i u nadolazećim turističkim godinama”, slažu se u HGK-u”.

Tema opterećenja rada davanjima državi još uvijek je aktualna i taj prostor u gospodarskim redovima vide kao mogući alat za poboljšanje uvjeta na tržištu rada. Glavni ekonomist HGK Goran Šaravanja tako ukazuje da će poslodavci biti u stanju povećati neto primanja radnika bez da riskiraju pad vlastite cjenovne konkurentnosti tek kada je država u stanju smanjiti davanja na plaće.

”Naime, dizanje plaća (bruto II) bez istovremenog povećanja produktivnosti radnika dugoročno smanjuje cjenovnu konkurentnost poduzeća. Uvoz je radnika, koji je vidljiv u svim dijelovima Hrvatske, jedini kratkoročni način rješavanja nedostatka radne snage. Međutim, treba imati na umu da i sve europske zemlje također traže radnike, tako da ni to nije jednostavno ostvariti”, kaže Šaravanja.

Njegova kolegica u HUP-u Iva Tomić dodaje i da se taj problem posebno ogleda u svjetlu trenutnih ekonomskih zbivanja sa značajnim rastom cijena, koja stavljaju dodatni teret i na poslodavce, ali i na njihove zaposlenike.

Osim toga, napominje i da preveliko opterećenje motivira ljude na iseljavanje, vlasnike malih tvrtki potiče na isplate minimalnih direktorskih plaća, a globalno konkurentne i obrazovane pojedince usmjerava prema alternativama koje uključuju poreznu evaziju ili odlazak u nisko oporezovane oblike prihodovanja.

Prilagodba brzim promjenama

Stoga je, kaže, HUP krenuo u aktivnu kampanju s ciljem poreznog rasterećenja rada, a s krajnjim ciljem kreiranja i zadržavanja bitno kvalitetnijih radnih mjesta u Hrvatskoj kroz preusmjeravanje poreznog opterećenja s oporezivanja rada i kapitala na oporezivanje resursa koji ne stvaraju značajnu dodanu vrijednost.

”Posljednje dvije, tri, pandemijske godine, svjedoci smo promjena načina rada, gdje je pandemija izravno ubrzala neke procese koji su, prvenstveno zbog globalizacije i tehnoloških dostignuća, na tržištu rada bili prisutni već neko vrijeme. Rad na daljinu je samo jedan od primjera; međutim, tu postoji i niz novih, različitih, oblika rada koje nismo poznavali prije samo koju godinu.

Zato je nužno i zakonodavni okvir prilagoditi novonastaloj situaciji, te ga ostaviti dovoljno otvorenim, odnosno fleksibilnim, kako bi se i poslodavci i radnici mogli lakše prilagoditi brzim promjenama koje se događaju na tržištu”, ističe Iva Tomić, zauzimajući se da se to omogući što prije donošenjem novog i suvremenog Zakona o radu.