Unatoč činjenici da se radi o zaštićenom području Parka prirode, Zlatibor je pod “građevinskom navalom” koja bi mogla značajno narušiti vizure tog planinskog područja. Kako piše Ekapija, investitori zidaju punom parom na Zlatiboru.

Takozvano zlatiborsko Dedinje gubi sve više borova i jela, a dobiva betonske objekte. Mogu li planski dokumenti i urbanistički parametri stati na put novoj građevinskoj eliti koja gradi u zaštićenim prirodnim područjima?

Narušeni mir
Iako park prirode, Zlatibor posljednjih godina prerasta u planinu dizalica. U centru, na mjestu nekadašnjih malih kuća, nikle su višekatnice, a u širem dijelu naselja sada se mogu vidjeti livade pretvorene u gradilišta.

“Narušen mir ove ideje vikendica i stambenog prostora koji je tu nastao prije 30 i 40 godina, sada se pretvara u neku betonsku i asfaltnu površinu. Mnogi ljudi nisu zadovoljni time”, kaže građevinski inženjer Bratislav Srećković.

Međutim, jedan investitor odlučio je da ambijent planine neće narušiti. Objekt gradi na gradilištu na kojem je prethodno bilo stovarište građevinskog materijala, ne srušivši nijedan bor ili jelu.

“Urađen je u potpunosti u skladu sa lokacijskim uvjetima i sa izdatom građevinskom dozvolom. Ovo je možda i jedinstven primjer na Zlatiboru da je ovaj objekt mogao biti viši za još dvije etaže, ali ja sam osobno odustao od toga da ne bih narušio ovaj ambijent”, ističe Miroslav Brković, vlasnik građevinske firme Brković iz Kragujevca.

Katarina Cicvarić iz hotela Palisad kaže da ne bi bilo gradnje da nema potražnje, kao i da gostima objašnjavaju da Zlatibor nije ono što je nekada bio. Pojačano zanimanje za gradnju na Zlatiboru počelo je prije dvije godine, promjenom Generalnog urbanističkog plana, kada je omogućena gradnja višekatnica.

Mnoštvo izuzetaka
“S druge strane i kroz neke suvremene instrumente, odnosno instrument urbanističkog projekta – koji je odnedavno moguć čak i za javni interes odnosno za provođenje javnog interesa – prave se izuzeci, probija se nešto što su kapaciteti izgradnje koji se ne tiču samo volumetrije ili visine objekta, već i nekakve potrebne infrastrukture koja je neophodna za takav razvoj.

Infrastruktura koja je bila u planovima nije dovoljna u stvari da podrži takvu gradnju, a ono što je suštinski bitnije jest da se postavlja pitanje da li je zaista potrebna ta količina izgradnje u takvom jednom prirodnom ambijentu”, smatra Uroš Radosavljević, profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu.

“Prema našoj strategiji razvoja, opredijelili smo se za ovu vrstu gradnje jer Zlatibor može podnijeti taj stupanj izgrađenosti i ima prostor i infrastrukturu, tako da investitori žele tu vrstu gradnje i sigurno lokalna samouprava izlazi u susret zahtjevima modernog turista. Danas se najbolje prodaju te više etaže, penthousi” kaže predsjednik Općine Čajetina Milan Stamatović.

Iako nadležni tvrde da se sve gradi po zakonu, stručnjaci podsjećaju da se regulatorni planovi mijenjaju češće nego što je uobičajeno, kako bi se izašlo u susret domaćim investitorima, jer više katova podrazumijeva i veću dobit. Za razliku od Zlatibora, obližnja Čajetina još odolijeva gradnji višekatnica.