Ema Subotičanec, studentica na završnoj godini diplomskog studija bibliotekarstva i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, za projekt Iskustvo zlata vrijedi saznala je sasvim slučajno dok je ‘scrollala’ fakultetsku web stranicu Ureda za studente s invaliditetom.

To joj se učinilo kao odlična šansa da se ‘baci’ u poslovne vode i stekne iskustvo koje joj je nedostajalo, a da se pritom ne mora brinuti o tome da obavijesti i educira budućeg poslodavca o svojoj gluhoći. Prijavila se te je svoju praksu u trajanju od mjesec dana u rujnu prošle godine odradila u Adria Mediji. Bila je u redakciji časopisa Sensa gdje je pod mentorstvom glavne urednice Izabele Vrtar upoznala cjelokupni proces izdavanja časopisa.

Većinom je pomagala u uređivanju i pripremi tekstova za listopadski broj Sense, ali i dobila priliku sama napisati pokoji tekst. Uz to je, kaže 24-godišnja studentica iz Zagreba, stekla iskustvo pisanja te uređivanja sadržaja i na digitalnim medijima poput web stranice Sense te društvenih mreža.

Bogato i raznoliko iskustvo

“Svidjelo mi se što sam uspjela dobiti odličan uvid u dinamiku poslovanja jednog časopisa, a iskustvo koje sam uspjela steći u samo mjesec dana bogato je i raznoliko. U sklopu prakse imala sam priliku okusiti svoje vještine pisanja, radila sam intervjue, uređivala sam, planirala i objavljivala sadržaj na društvenim mrežama te sam surađivala s marketinškim i digitalnim odjelom gdje sam izoštrila svoje vještine organizacije i timskog rada.

Sudjelovala sam i u dva događaja čiji organizator je Sensa: Sensa vikend u parku Maksimiru i Sensa Yoga Retreat na otoku Ižu. Sve u svemu, naučila sam koliko je važno njegovati i očuvati brend, u ovom slučaju brand Sense, te kako raditi i djelovati u sklopu njegovih vrijednosti”, kaže Ema Subotičanec i ističe kako joj je najbolji dio cjelokupnog iskustva bila ugodna i poticajna radna atmosfera.

“Uz pristupačne i ljubazne kolege koji su se potrudili komunicirati sa mnom, podučili me onome što znaju i rado odgovarali na sva moja pitanja, lako sam svladala sve zadatke koji su me dočekali i tako stekla više samopouzdanja u svojem radu. Smatram da, kao mlada osoba koja nema puno iskustva, ali koja je voljna učiti i raditi, nisam mogla naći bolje mjesto za početak”, smatra Ema Subotičanec.

A da se stvarno dokazala najbolje govori činjenica da su joj nakon odrađene prakse ponudili da ostane raditi, što je ona sa zadovoljstvom pristala. Trenutno piše članke za web stranicu Sense, uređuje sadržaj na društvenim mrežama i paralelno završava studij.

Izabela Vrtar, glavna urednica Sense i Adria Luxury Societyja/PD

Želja za usvajanjem znanja

Izabela Vrtar, glavna urednica Sense i Adria Luxury Societyja, kaže kako je Ema za vrijeme prakse prošla sve razine rada redakcije – od osmišljavanja tema i pisanja, aktivnog sudjelovanja u radu web redakcije, učenja programa koji se koriste u procesu stvaranja magazina i digitalnih sadržaja pa do stvaranja kreativnih formata za promociju magazina i njegovih aktivnosti i stvaranja sadržaja na društvenim mrežama.

“Za Emu je ovo bilo izazovno okruženje jer je njezin primarni hendikep upravo ono na čemu se mediji prvenstveno temelje – komunikacija. No, Ema je svojim pristupom radu i činjenici da odlično čita s usana ubrzo ‘izbrisala’ tu granicu. Odlično se snašla u pisanju prvih tekstova, odradila je prve intervjue, otputovala na Sensa Yoga Retreat na otok Iž zbog reportaže, istraživala i predlagala teme za magazin i digitalno izdanje Sense, kreirala sadržaj za društvene mreže…

Za nju i nas tih mjesec dana bilo je neprocjenjivo iskustvo”, kaže Izabela Vrtar i dodaje da je Ema onaj tip osobe koji nazivamo fast learner, zaista je s lakoćom i velikom zainteresiranošću savladavala sve zahtjeve posla i sretna sam što sam imala priliku podučavati osobu s toliko širokim interesima.

“Njezinom hendikepu u redakciji prilagodili smo se tek neznatno – s obzirom na to da Ema čita s usana, razgovori su mogući samo ‘oči u oči’, a kada je van redakcije prelazimo na pismenu komunikaciju. S obzirom na to da je Ema iznimno samosvjesna mlada žena, s nama je otvoreno dijelila iskustva o svom hendikepu i odgovarala na sva pitanja koja su nam se nametala tijekom rada.

Fascinantna je činjenica da je Ema gluha od rođenja, no nikada nije naučila znakovni jezik, već je fokus usmjerila na čitanje s usana i govor”, kaže glavna urednica Sense i ističe da je već na samom početku rada s Emom bilo jasno kako je riječ o proaktivnoj osobi s ambicijom da usvoji što više znanja te je brzo ušla u ritam redakcije i u neposredni kontakt s mnogim drugim odjelima unutar Adria Medije Zagreb.

Prijave za posao

“Ono što je evidentno je da će njezina proaktivnost, ambicija, inteligencija, prilagodljivost, svestranost i organizacijske sposobnosti biti ogromna vrijednost u bilo kojoj karijeri koju će odabrati. Ema je iznimno samosvjesna osoba koja svoj hendikep ne smatra preprekom u napretku i drago mi je da je u redakciji Sense dobila priliku to i potvrditi.

Bilo je zaista inspirativno upoznati je i raditi s mladom djevojkom za koju su prepreke od rođenja izazov, a ne problem. Za sve u timu, Ema je bila ravnopravni član u kreiranju sadržaja te je nakon prakse nastavila raditi za Sensu kao vanjski web novinar i kreator sadržaja na društvenim mrežama. Tako smo s ovom praksom dobili novu perspektivnu kolegicu čije vrijeme tek dolazi”, zaključila je glavna urednica Sense.

Kao što je već spomenuto, Ema je za projekt Iskustvo zlata vrijedi saznala putem web stranice Filozofskog fakulteta. Privukao ju je fokus na osobe s invaliditetom – da se upravo njima pruži prilika za rad.

“Uz predrasude i nerazumijevanje, mislim da je neprekidno podučavanje o tome kako se treba postupati s njima, još jedan iscrpljujući i pomalo naporan dio svakodnevice osobe s invaliditetom. U svakom slučaju smatram da je projekt Iskustvo zlata vrijedi zaista izvrsna prilika svim osobama s invaliditetom, kao i svima drugima da steknu vrijedno iskustvo i podignu samopouzdanje u sigurnom, ugodnom i poticajnom okruženju.

Svakako bih preporučila svima koji mogu da se prijave”, poručuje Ema koja nema previše iskustva i traženju posla budući da se zahvaljujući roditeljskoj potpori nije morala brinuti o financijskom uzdržavanju pa se mogla u potpunosti posvetiti studiju.

Ipak, što se tiče traženja posla, oduvijek ju je mučilo pitanje kako da se postavi sa svojim invaliditetom u prijavama za posao. “Na primjer, koji je najbolji trenutak da mogućeg poslodavca obavijestim o svojoj gluhoći te svim ograničenja koja dolaze s njom. S obzirom na to da se jako dobro govorno sporazumijevam i da moj invaliditet ne dolazi odmah do izražaja, jednom prilikom sam dobila savjet da nikako ne navodim svoju gluhoću u životopisu, a tijekom intervjua da tu informaciju uvijek probam dati na kraju razgovora.

Premda razumijem dobru namjeru iza tog savjeta, mislim da to ipak svjedoči o predrasudama koje neki poslodavci mogu imati u vezi sposobnosti i kompetentnosti osoba s invaliditetom”, ističe Ema koja zasad još nema konkretne planove o tome što će nakon završetka fakulteta.

“Vidjet ću što će mi budućnost donijeti i zato želim ostaviti sve opcije otvorenima. Jedino što znam da sa završetkom fakulteta neće završiti i moja motivacija za radom i učenjem, kao i želje za stjecanjem novih vještina i iskustva”, zaključila je 24-godišnja studentica Filozofskog fakulteta.

U Adria Media zasad osim Eme nemaju zaposlenih osoba s invaliditetom, ali ističu da se i ove godine planiraju uključiti u projekt Iskustvo zlata vrijedi te se nadaju da će im se opet priključiti neka osoba kao Ema.

“Smatramo da inkluzivno društvo koje pruža jednake prilike svima odgovornost svih nas, a posebno medija koji su stvaratelji javnog mnijenja. Uz to, željni smo izravno pomoći mladim perspektivnim ljudima koji zbog toga što možda imaju neki oblik invaliditeta ili su manje platežne moći automatski imaju puno manje prilika za rad i zapošljavanje.

Takve nejednakosti treba prepoznati i trebamo ih nastojati premašiti zajedno, pružajući jednake prilike”, kaže Maja Toplek, voditeljica ljudskih potencijala u Adria Mediji i dodaje kako se upravo uz ovakve projekte, kojima se sve više podiže svijest kod poslodavaca ne samo o pomoći potrebnoj mladim ljudima s invaliditetom, nego i dodatnim vrijednostima koje u bilo koji biznis donose različite perspektive, životne prilike i druge različitosti, poboljšava njihov položaj i daje bolje okruženje budućim generacijama.