Kada je američki ministar financija Henry Morgenthau prije gotovo 80 godina otvorio konferenciju Bretton Woods, podsjetio je delegate da su neuspjesi međunarodne suradnje doveli do Velike depresije, društvenih podjela i na kraju rata.

“Prosperitet je, kao i mir, nedjeljiv”, zaključio je, “ne možemo si priuštiti da ga se rasipa tu ili tamo među sretnima… Siromaštvo, gdje god postoji, ugrožava sve nas”.

Ta poruka govori kroz stoljeća. Ponovno se suočavamo s globalnim izazovima koji se mogu riješiti samo međunarodnom suradnjom. Veliki dijelovi svijeta u razvoju isključeni su iz globalnog prosperiteta. Ekstremno siromaštvo raste.

Teško stečena dostignuća u zdravstvu, obrazovanju i prehrani ugrožena su. Već opscene ekonomske nejednakosti između i unutar zemalja šire se. Pa ipak, multilateralna suradnja paralizirana je samozadovoljstvom, sitnim suparništvom i nacionalizmom koji gleda prema unutra.

Razmotrite ovogodišnje proljetne sastanke Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, koji su ponudili priliku za mobilizaciju financijskih sredstava potrebnih za sprečavanje sveobuhvatnih preokreta u napretku prema ciljevima održivog razvoja do 2030.

Umjesto toga, zapadne vlade i skupina G20 stigli su bez zajedničkog programa, proveli tjedan dana zamjenjujući otrcane fraze i otišli s nizom nejasnih i nesuvislih deklaracija.

Ne možemo si priuštiti neuspjehe vodstva u ovim razmjerima. MMF i Svjetska banka, dvostruki stupovi sustava Bretton Woods, trebali bi biti u središtu međunarodne suradnje u odgovoru na odlučujuće izazove s kojima se suočava naša generacija, počevši od dvorazinskog oporavka od gospodarskog pada izazvanog pandemijom bolesti Covid-19.

Neiskorišteni financijski model
Za razliku od naprednih gospodarstava, koja su se oporavila na temelju golemih državnih programa financiranja i cijepljenja, mnoga gospodarstva u razvoju pretrpjela su duboke ožiljke.

Rast je usporen, porezni prihodi su pali, a dvije trećine zemalja s niskim prihodima je ili u opasnosti od problema s dugom ili je u njega već ušlo. MMF procjenjuje da će najsiromašnijim zemljama trebati dodatnih 450 milijardi dolara kako bi se vratile svojim razvojnim putanjama prije pandemije.

Pandemija je gurnula gotovo 100 milijuna ljudi u ekstremno siromaštvo. Ta će brojka rasti kako se smanjuju sigurnosne mreže, a ruski rat u Ukrajini potiče inflaciju cijena hrane, povećavajući utvaru povećane pothranjenosti, ili čak gladi, u nekim dijelovima svijeta. Više od 40 najsiromašnijih zemalja troši više na servisiranje svojih dugova nego na javno zdravstvo. Proračuni za obrazovanje smanjuju se.

OECD procjenjuje da se već ionako velik manjak financijskih sredstava za ciljeve održivog razvoja prije pandemije povećao za 1,2 bilijuna dolara.

Kada su se vlade prije sedam godina obvezale na program ciljeva održivog razvoja, obećale su odvažan novi pristup financiranju razvoja koji će pretvoriti “milijarde u bilijune”. Arhitekti sustava Bretton Woods stvorili su sredstvo za to u obliku multilateralnih razvojnih banaka (MDB).

Osmišljen kako bi podržao poslijeratnu europsku obnovu, sustav multilateralnih razvojnih banaka – Svjetska banka i njene regionalne kolegice – sadrži jednostavan, ali moćan financijski model. S malim iznosima uplaćenog kapitala koji se temelje na mnogo većim državnim jamstvima (opozivi kapital) multilateralne razvojne banke mogu koristiti svoj kreditni rejting AAA za izdavanje obveznica po niskim kamatnim stopama i kreditiranje zemalja u razvoju, učinkovito mobilizirajući privatne financije za javna ulaganja. Svjetska banka, najveća multilateralna razvojna banka, ima samo 19 milijardi dolara uplaćenog kapitala i 278 milijardi dolara opozivog kapitala.

Svaki dolar uložen u Svjetsku banku putem uplaćenog kapitala mobilizira 4 dolara u novim financijama. Ipak, sustav multilateralnih razvojnih banaka u najboljem slučaju slabo je iskorišten.

Osim instrumenta za povoljni zajam, Međunarodnog udruženja za razvoj, sustav Svjetske banke odigrao je prigušenu ulogu u pružanju potpore zemljama u razvoju tijekom pandemije, a portfelj financiranja multilateralnih razvojnih banaka za klimatske intervencije u zemljama s niskim i srednjim dohotkom iznosi samo 38 milijardi dolara – što je tek djelić onoga što je potrebno.

Prepreke za inovacije
Iako su multilateralne razvojne banke (posebno Afrička razvojna banka) potkapacitirane, veći je problem duboko ukorijenjen konzervativizam u financijskom upravljanju. Glavni dioničari – američka i europske vlade – odbijaju dopustiti integraciju jamstava opozivog kapitala u operacije kreditiranja.

Istraživači s Instituta za prekomorski razvoj procjenjuju da bi promjena ovog pravila mogla mobilizirati dodatnih 1,3 bilijuna dolara, uz samo marginalnu promjenu kreditnog rejtinga i troškova zaduživanja.

Ostali pokušaji inovacija naišli su na birokratsku prepreku. Gordon Brown, posebni UN-ov izaslanik za globalno obrazovanje, predložio je sustav skromnih potpora i jamstava koji bi mogao udvostručiti financiranje multilateralnih razvojnih banaka za obrazovanje, oslobodivši 10 milijardi dolara. Ipak, čak i suočeni s krizom obrazovanja bez presedana, donatori nisu reagirali.

Nažalost, nije zapeo samo program multilateralnih razvojnih banaka. Devet mjeseci nakon što su vlade G20 obećale izdvojiti 100 milijardi dolara MMF-ovog novog izdavanja posebnih prava vučenja (SDR-ovi, pričuvna imovina Fonda) siromašnim zemljama, niti jedan cent nije prebačen.

U međuvremenu, s obzirom na to da bi servisiranje duga ove godine trebalo porasti za 45 % – većina toga ide komercijalnim vjerovnicima i Kini – ključna ulaganja se istiskuju, a rizik od neurednih neispunjavanja obveza država raste. Ipak, nismo ništa bliže sveobuhvatnom okviru za smanjenje duga nego što smo bili prije godinu dana.

© Project Syndicate, 2022.