Hrvatski “vlak” za Euro dosadašnji je put prošao bez kašnjenja i na konačnu bi stanicu trebao stići 31. prosinca ove godine, slikovito je tijek procesa opisao bivši viceguverner HNB-a Damir Odak zaključujući okrugli stol o očekivaom utjecaju uvođenja eura na poslovanje banaka, upriličen u okviru 25. znanstveno-stručne konferencije Hrvatske udruge banaka u Opatiji.

Guverner HNB-a Boris Vujčić uvodno je  podcrtao da su svi preduvjeti za uvođenje eura s prvim danom 2023. u smislu kriterija nominalne konvergencije ostvareni. Uz stabilnost tečaja, dugoročnih kamatnih stopa te fiskalne i pokazatelje javnog duga, kriteriji uključuju i inflaciju koja se s prošlomjesečnim ubrzanjem na 9,6 posto u 12-mjesečnom prosjeku (kao referentnoj mjeri) nalazi približno na prosjeku eurozone (oko 4,7 posto). “Referentne vrijednosti za inflacijski kriterij uvijek su bile više od prosječne inflacije u EU i europodručju”, naglašava guverner.

Sadašnja visoka stopa inflacije, kaže, nema veze s uvođenjem eura, ona je ponajprije posljedica šokova na strani ponude koji su uslijedili tijekom pandemije, a dodatno s ratom u Ukrajini. Procjena HNB-a je da bi pod utjecajem uvođenja eura potrošačke cijene u Hrvatskoj u godini uvođenja eura mogle (jednokratno) porasti za 0,2 postotna boda. To otprilike sugeriraju i iskustva drugih zemalja, s tim da uz sadašnju inflaciju mehanizmi zaštite potrošača, pa i uloga udruga koje se time bave, u prelasku na euro  dodatno dobiva na značenju.

I guverner i bankari uvjereni su da će ulaskom u eurozonu negativan utjecaj krize biti manji nego da nismo u njoj jer euro nosi uobičajene prednosti statusa svjetske rezervne valute. One naročito dolaze do izražaja u krizama kakvima svjedočimo protekle dvije godine. Zbog toga je usporedno s rastom inflacije i ESB za ljeto najavio mogući početak dizanja kamatnih stopa.

“Poanta ulaska u eurozonu je da nam bude bolje, i građanima i gospodarstvu”, uvjerava Vujčić. A i bankari se slažu da su unatoč nemalim troškovima ekonomske koristi eura u konačnici znatno veće. U prvom redu to seodnosi na benefite uklanjanja valutnog rizika za hrvatsko gospodarstvo (s deviznom zaduženošću od 533 milijarde kuna ili 127 posto BDP-a), kao i povoljnijih uvjeta zaduživanja (nego izvan eura).

Jednima ušteda, drugima gubitak 

Imajući u vidu da gotovo 60 posto hrvatske robne razmjene otpada na članice eurozone, a i glavnina one s državama izvan EU se obavlja u eurima, “plus” su i niži transakcijski troškovi. Uštede za nefinancijski sektor na račun eliminacije troškova povezanih s konverzijom u središnjoj banci procjenjuju na približno 1,2 milijarde kuna godišnje, ali to je istodobno i gubitak za banke/mjenjače.

Sve to trebalo bi rezultirati i većom otpornošću gospodarstva na krize. Osim što javne financije više neće biti izložene valutnom i riziku deprecijacije te poremećaja na deviznom tržištu kakvi se nerijetko događaju u krizama, važnim “kišobranom” smatra se i pristup monetarnim operacijama Eurosustava. On bankama omogućuje zaduživanje u eurima, a pruža potporu i tržištu javnog duga kroz program otkupa vrijednosnih papira.

Tu je i mogućnost pristupa Europskom mehaniznu za stabilnost (ESM) čiji krediti imaju nisku kamatnu stopu i duge rokove otplate. Financijsku pomoć ESM-a dosad je koristilo pet država, a Grčka kao jedna od njih npr. danas ima više od 200 milijardi eura (111 posto BDP-a) duga prema ESM-u.

Vezano uz gubitak dijela monetarnog suvereniteta, u HNB-u će reći kako središnja banka zbog eurizacije i sada ima sužen prostor za upravljanje kamatnim stopama i tečajem. Guverner tako na nedavne opaske iz Sabora o tome da i HNB može i treba sa svoje strane dati doprinos borbi s inflacijom kaže da sada kad smo na putu ulaska u eurozonu i kad smo fiksirali tečaj, to nije baš opcija. “Najučinkovitiji instrument za moderaciju inflacije bila bi aprecijacija tečaja, ali za to bi ona morala značajna, a to sad nema smisla”, objašnjava. Napominje i da kamatne stope HNB-a već jesu više od ESB-a, s tim da se očekuje da će se do kraja godine izjednačiti.

S ulaskom u eurozonu donekle će se smanjiti i regulatorni trošak za banke, ponajprije smanjenjem obvezne pričuve s devet na jedan posto i ukidanjem obveze pokrića deviznih obveza deviznim potraživanjima. Premije osiguranja depozita do daljnjega, očito, ostaju više nego u većini članica (2,5 prema 0,8 posto). No, banke trenutno daleko više zaokupljaju operativne prilagodbe prelasku na euro u koje su duboko uronjenje već godinu-dvije.

Na panelu HUB-a sudjelovali su čelnici vodećih banaka na hrvatskom tržištu/PD

Nulti prioritet

Dinko Lucić, prvi čovjek Privredne banke, brojkama je ilustrirao zahtjevnost procesa prilagodbi euru. Uz 19 projektnih “streamova”, u PBZ-u je na tome direktno angažirano 540 participanata, a promjenama je obuhvaćeno 135 poslovnih procesa, 283 aplikacije, 473 proizvoda, 1469 tipova transakcija.

Uz angažman velikog broja ljudi, to zahtijeva velika ulaganja u informacijske sustave, bankomatsku mrežu te druge uređaje i dugotrajnu imovinu. Pored toga, s uvođenjem eura rezultatski pritisak očekuje se i slijedom gubitka prihoda vezanih uz konverziju odnosno mjenjačke poslove.

Prema riječima Balázsa Békeffyja, predsjednika Uprave OTP banke, u toj banci ukupne troškove prilagodbe za prelazak na euro procjenjuju na 87 milijuna kuna. RBA računa s desetak milijuna eura, kaže Liana Keserić, predsjednica Uprave. Na projektu euro u toj je banci angažirano 200-250 ljudi.

Na tom tragu su i računice dviju najvećih banaka u Hrvatskoj, Zagrebačke i Privredne. Ivan Vlaho, predsjednik Uprave Zabe, kaže kako za veće banke na našem tržištu prilagodbe za euro nameću “dvoznamenkast broj milijuna eura ulaganja”, a Lucić iz PBZ-a govori o procjenama između 10 i 17 milijuna eura.

Iako taj projekt u bankama promatraju, kako kaže Keserić, kao klasični stres test s nekoliko ključnih fokusa (klijenti, leadership, upravljanje rizicima, tehnologija, procesi), najizazovniji im je dio vezan uz rad s klijentima, pogotovo s manjim poduzetnicima i obrtnicima koji se ne mogu dublje baviti predstojećim promjenama. “Ključna je pravovremena opskrba gotovinom poduzeća i obrtnika, da naši klijenti pravovremeno dobiju sredstvo za rad. Ne smije se dogoditi da poduzetnicima nedostaju euri”, kaže Lucić. .

Vlaho, pak, ističe važnost načela predvidivosti, posebice u kontekstu podzakonskih akata vezanih npr. predopskrbu eurima i tempo punjenja velike mreže bankomata eurima od 1. siječnja iduće godine. “Naš plan je da 1.siječnja više od 40 posto bankomata bude spremno”, rekao je. 

“U tržišnoj utakmici mi smo protivnici, ali u ovom projektu koji je za nas nulti prioritet  igramo za reprezentaciju, ne za klub”, kaže Mario Žižek, predsjednik Uprave Addiko banke.

Procjena troškova

Neko vrijeme nakon prelaska na euro rezultati banaka očito će biti pod pritiskom, ponajprije uslijed gubitka prihoda od mjenjačkih aktivnosti, kartičnog poslovanja, kao i smanjenja prihoda od kamata. ali efekte eura treba gledati u srednjem i dugom roku, kažu bankari. “Troškovi su kratkoročno nenadoknadivi, ali dugoročno vidimo pozitivne neto efekte kao rezultat smanjenja rizika, rasta gospodarstva i potreba za financiranjem”, smatra Marko Badurina, predsjednik Uprave Hrvatske poštanske banke.

Schoefboeck tome dodaje i daljnju optimizaciju troškova, digitalizaciju, kao i daljnju konsolidaciju tržišta “koja se već događa, a i pojačat će se”. S obzirom na tržišnu konkurenciju, ne vjeruje u dizanje naknada. Békeffy pak kaže da “prema iskustvima drugih zemalja, može doći će do poskupljenja nekih usluga i proizvoda, ali to neće biti drastično”.

U Addiko banci računaju da će izgubiti između pet i sedam posto prihoda kada uvedemo euro, a za kompenziranje će trebati barem dvije-tri godine, predviđa Žižek. Taj negativan efekt na prihode u Zabi procjenjuju na oko sedam posto, a to je prema njezinu čelnom čovjeku optimistična varijanta. PBZ s tim u vezi navodi kako imaju dvjestotinjak ugovornih mjenjačnica koji rade kao njihovi agenti i s te osnove izgubit će približno 25 milijuna eura.

Koliko god je euro, kako kaže Odak, “na mnogo načina već dugo naša valuta” (rijetko tko o cijenama auta ili stana govori u kunama), više je nego očito koliko su zahtjevni zahvati koje treba napraviti kako bi se zamijenila valuta u cirkulaciji. “I materijalni i virtualni novac treba konvertirati i osigurati uvjerljivo funkcioniranje sustava koji će ojačati povjerenje korisnika, a ujedno treba osigurati da ta promjena pozitivno utječe na stabilnost i funkcionalnost bankovnog sustava. Uza sve, to će uvelike promijeniti ulogu HNB-a u monetarnoj politici”, zaključuje bivši viceguverner.

Na putu do konačnog uvođenja eura predstoji s europske strane još potvrda ispunjavanja kriterija koja se očekuje idućeg mjeseca, te formalna odluka Vijeća EU koja se predviđa u srpnju. Usto, tu je još za odraditi dosta zadaća iz Nacionalnog plana zamjene. Uz početak masovne proizvodnje eurokovanica (srpanj), nabavu novčanica te početak dvojnog iskazivanja cijena, to podrazumijeva i donošenje podzakonskih akata i dovršetak prilagodbi u financijskom sektoru, tvrtkama i državi.

Bude li sve po planu, sve će se kune deponirane u bankama s 1. siječnjem “probuditi” kao euri. “Svi će se iznosi podijeliti sa 7,5 i nešto. Istovrsni kunski i eurski računi spojit će se u jedan račun. Na računima će biti nova stanja u novoj valuti. Tko dođe do bankomata ili poslovnice, dobit će eure umjesto kuna“, u nekoliko sličica Odak opisuje prvi dan 2023.

“Eurozona nekad jest ‘izgledala’ bolje nego danas, ali relevantno pitanje je je li za nas sada bolje biti pod tim kišobranom nego izvan njega, A sve ipak upućuje da je”, nakon svega je zaključio jedan sudionik opatijske konferencije.