Najskuplje poljoprivredno zemljište u Srbiji u 2021. godini prodano je u općini Žitište (u Banatu) po cijeni od 3,5 milijuna eura za 303 hektara, navodi se u izvještaju Republičkog geodetskog zavoda.

Najskuplji kvadrat poljoprivrednog zemljišta prodan je u Jakovu (Surčin) po cijeni od 24,9 eura po metru četvornom za parcelu površine 59 ari. Najskuplje je zemljište u Vojvodini, a najjeftinije na jugu Srbije. Potražnja za zemljištem raste i na sjeveru i na jugu zemlje.

Prosjek 6800 eura
Prosječna cijena poljoprivrednog zemljišta – njive – na području Srbije u 2021. godini je oko 6800 eura po hektaru. Cijene se kreću u rasponu od ispod 350 eura do više od 41.000 eura po hektaru, od čega je 93 posto u rasponu od 900 do 18.000 eura po hektaru.

Prosječna površina u prometu po regijama je 1,7 hektara na području Vojvodine, 90 ari na području grada Beograda, 77 ari na području Šumadije i zapadne Srbije te 60 ari na području južne i istočne Srbije.

Poljoprivredni analitičar Branislav Gulan smatra kako cijena zemljišta sigurno neće padati u narednom razdoblju i naglašava kako se trenutno u Vojvodini hektar zemljišta u prvoj zoni, odnosno blizu ceste ne može naći ispod 15.000 eura. Napominje da je u Vojvodini najkvalitetnije zemljište i ne čudi što su pojedine oranice prodane za velik novac.

Gulan podsjeća da cijene poljoprivrednog zemljišta još od 2001. godine rastu i tada je hektar koštao oko 200 eura, da bi 2008. godine dostigao oko 5000 eura, a sada i više od 40.000 eura za hektar kvalitetne zemlje u Vojvodini.

Ima i ekstremnih primjera pa je tako oko Bačke Topole hektar plaćen astronomskih 120.000 eura. Agronomski analitičar Gulan kaže kako tek slijedi rast cijena oranica s obzirom na skupu hranu i globalna tržišna kretanja.

“Tko ima njivu, ima i bogatstvo. Njiva najsigurnije danas može čuvati novac. Svakako, najbolje je novce uložiti u neki biznis, a tko nema smisla za to, uvijek mu ostaju nekretnine, pogotovo poljoprivredno ili građevinsko zemljište na kome mogu jednog dana da okrupne svoj kapital, a ne da pare drže u slamarici ili u trezoru”, kaže Gulan.

Faktor denacionalizacije
Prema Gulanovim riječima, Srbija ukupno ima 5,1 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta, od čega je 4,1 milijuna hektara obradivog, a samo se 3,47 milijuna hektara obrađuje i na tim se površinama nešto proizvodi. Gulan navodi i da je prosječan posjed u Srbiji oko 6,6 hektara, a da oko 217.000 poljoprivrednika posjeduje do dva hektara. Poljoprivredne površine u Srbiji, kako objašnjava Gulan, obrađuju ljudi stari u prosjeku 62 godine.

“Suština je i da nema mnogo zemlje na tržištu, posebno kad govorimo o velikim parcelama. U jednom trenutku na cijenu je utjecala restitucija odnosno denacionalizacija. Kako se koja zemlja vrati, obično se odmah pojavi i na tržištu jer nasljednici koji su je dobili nazad uglavnom se nisu bavili poljoprivredom, pa su je odmah prodavali”, kaže analitičar Gulan.