Sve veći crescendo komentara krivnju za trenutni porast američke inflacije prebacuje izravno na Federalne rezerve. Međutim, velik dio kritika zapanjujuće je naivan po pitanju političkih pritisaka s kojima su se Fed i druge središnje banke diljem svijeta morale nositi posljednjih godina.

U Sjedinjenim Američkim Državama pritisci na Fed dosegli su vrhunac kada su demokrati, željni provođenja progresivnih ideja u praksi, preuzeli kontrolu nad Bijelom kućom i Kongresom u siječnju 2021. Da, Fed ima značajnu neovisnost u mnogim dimenzijama, ali ne uživa ni približno istu institucionalnu neovisnost kao, recimo, Europska središnja banka.

Umjesto toga, Fed je stvorenje Kongresa koje se, u teoriji, može radikalno transformirati u kratkom roku. Važno je napomenuti da mandat predsjednika Feda uvijek istječe godinu dana u mandatu novog predsjednika, a administracija predsjednika Joea Bidena uspjela je obaviti i nekoliko drugih imenovanja Feda.

Iako ideja o “Fedovom prenapučivanju” (dodavanjem novih pozicija kako bi se pogodovalo glasačkoj većini središnje banke) nikada nije dobila na snazi, dužnosnici Feda zasigurno su primijetili raspravu Bidenove administracije o tome treba li se suprotstaviti konzervativnoj većini američkog Vrhovnog suda povećanjem broja sudaca.

S obzirom na Bidenov pokušaj primjene golemih fiskalnih poticaja, koliko je bilo realno misliti da je Fed mogao početi podizati kamatne stope u prvoj polovici 2021. uslijed početka rasta inflacije? Većina ekonomista još uvijek nije smatrala inflaciju velikim makroekonomskim problemom.

Sjetimo se da kada je moj kolega s Harvarda Lawrence Summers počeo nježno upozoravati na inflaciju još u veljači 2021., mnogi ekonomisti još nisu uzimali trajan oporavak od pandemije Covid-19 zdravo za gotovo.

Bidenov eksperiment
Povrh toga, progresivci su bili zaneseni idejom da bi američki savezni dug mogao znatno porasti bez izazivanja značajnog povećanja inflacije ili kamatnih stopa. Moderna monetarna teorija, ili MMT, ekstremna verzija ove ideje koja je pozivala Fed da otkupi dug kako ga je izdala riznica, imala je mnogo utjecajnih pristaša u politici i medijima.

Još u veljači 2022., kada je godišnja inflacija u SAD-u bila 7,9%, New York Times objavio je zadivljujući profil vodeće zagovornice MMT-a Stephanie Kelton.

Da je Fed počeo povećavati stopu saveznih fondova u prvoj polovici 2021. godine, za čak četvrtinu ili pola postotnog boda, Bidenova administracija pobrinula bi se da se središnja banka okrivi za bilo kakvu recesiju koja je uslijedila.

A zagovornici moderne monetarne teorije rekli bi da njihov eksperiment nikada nije dobio priliku. To bi bila vrlo učinkovita kritika Feda, s obzirom na to koliko dugo je inflacija bila prikrivena.

Prije pandemije, osim nekoliko ekstremnih slučajeva kao što su Argentina i Venezuela, činilo se da je inflacija nestala. Istodobno, niske prevladavajuće kamatne stope značile su da su se mnoge vlade osjećale ohrabrene sa svojim mnogo većim fiskalnim deficitima.

Ugledni centristički ekonomisti poput Oliviera Blancharda tvrdili su da bi vlade trebale biti mnogo manje zabrinute zbog duga nego u prošlosti jer bi kamatne stope ostale vrlo niske u odnosu na stope rasta BDP-a.

Drugi su naglasili da bi vlade trebale dopustiti povećanje duga u recesiji i krizama, ali ne previše brinuti o njegovom aktivnom smanjenju tijekom procvata. Činilo se da inflacija nije bila velika briga.

Naime, takozvani “helikopterski novac”, odnosno financiranje fiskalnih deficita od strane središnjih banaka, široko se promicalo kao način poticanja gospodarstava kada su se donositelji monetarne politike našli u situaciji da ne mogu smanjiti kamatne stope koje su već bile blizu nule.

Iako su neki od nas odlučno tvrdili da su MMT, pa čak i njene blaže varijante duboko promašene, bila je to zavodljiva ideja i, dok inflacija zapravo nije izmakla kontroli, bilo je teško odlučno pokazati njene nedostatke.

Na neki način, nametala se potreba da se iskuša eksperiment Bidenove administracije s hiperpoticajima u rastućem gospodarstvu, a progresivci bi uzeli na nišan Fed da je stajao na putu.

Snažni politički pritisci
No, iako bi to moglo objasniti zašto se Fed u početku suzdržavao od povećanja stopa, zašto je i dalje odbijao djelovati kada se rast cijena ubrzao krajem 2021. godine? Dio objašnjenja može biti da su ekonomisti Feda doista mislili da su inflatorni pritisci privremeni.

No Bidenova odluka da odgodi ponovno imenovanje predsjednika Feda Jeromea Powella do kraja studenog također je odigrala utjecajnu ulogu. Da je Fed počeo povećavati stope u drugoj polovici 2021., predsjednik bi vjerojatno zamijenio Powella nekim tko zagovara niske kamatne stope, a tržišta bi odmah smanjila povećanja.

Postoji li ikakav način da se Fed može bolje izolirati od takvih pritisaka u budućnosti? Krivim Fed što u 2019. nije ozbiljno shvatio ideju politike duboko negativnih kamatnih stopa kao način ublažavanja deflacije. Istini za volju, ekonomska struka i u tom je pogledu jako zaostala.

Velik dio intelektualnog otpora duboko negativnim kamatnim stopama neobično je površan i treba ga riješiti sljedeći put kada Fed bude preispitivao svoj monetarni okvir. Da je Fed imao snažniji alat za borbu protiv deflacije, vjerojatno bi bio hrabriji u povećanju kamatnih stopa ranije uslijed rasta inflacije.

Potpuni učinak monetarne politike na inflaciju obično traje nekoliko tromjesečja, a Fedu je potrebno povjerenje da bude agilniji. Ukratko, Fed zasigurno snosi svoj dio krivnje za veliku inflaciju 2020-ih.

Međutim, snažni politički pritisci s ljevice i pretjerano optimistične analize otvorene dužničke politike, da ne spominjemo istinske neizvjesnosti oko inflacije i realnih kamatnih stopa, također su odigrali vrlo veliku ulogu.