Stagnira broj blokiranih potrošača, a raste iznos glavnice duga pod blokadom, promatrano na godišnjoj razini prema Fininoj Informaciji o kretanju dospjelih neizvršenih osnova za plaćanje poslovnih subjekata i potrošača na dan 30. travnja.

Finini podaci, naime, pokazuju da su u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje na kraju travnja evidentirana 237.983 blokirana potrošača, što je za 0,9% manje nego u prethodnom mjesecu, a 0,2% više nego prije godinu dana.

Fina

Krajem ožujka blokirani računi 240 tisuća građana s dugom od 18,2 milijarde kuna

Međutim, dug potrošača iz osnova na kraju ovog travnja iznosio je 18,6 milijardi kuna (glavnica), što je za 2,1% više u odnosu na ožujak 2022., ali i za 8,1% više u odnosu na travanj 2021. Kamate su, navode, iznosile 6,7 milijardi kuna.

Kome su građani najviše dužni

“Najveći dio duga, u iznosu od 5,6 milijardi kuna (bez kamata), odnosio se na dug potrošača prema bankama kao vjerovnicima, a prema svim financijskim institucijama, dug je iznosio 6,5 milijardi kuna”, navodi se u Fininoj informaciji, a u kojoj se iznosi i da se dugovanje od navedenih 5,6 mlrd kn prema bankama, kreditnim unijama, ŠKZ-ovima i štedionicama odnosi na nešto više od 46 tisuća blokiranih. Zatim oko 40 tisuća blokiranih građana ukupno duguje 572 milijuna kuna svojim ovrhovoditeljima osiguravajućim društvima. Kartičarske kuće blokiraju 8,8 tisuća dužnika u prisilnoj naplati duga od 155 milijuna kuna, dok leasing i faktoring društva kroz ovrhu na novčanoj tražbini blokiraju 1307 ovršenika potrošača koji su dužni iznos od oko 116 milijuna kuna.

'Minusi i dalje masovni'

Banke agencijama za naplatu potraživanja već prodale pola milijarde kuna dugova građana

Dug prema središnjoj državi i JLP(R)S-ima iznosi 3,7 mlrd. kn, a od toga oko 3,4 milijarde odnosi se na središnju državu koja u prisilnoj naplati ima predane osnove za naplatu kojima zapravo blokira najveći broj dužnika u odnosu na ostale skupine ovrhovoditelja – čak 100.861 građana. Preostalih 333 milijuna kuna odnosi se na prisilnu naplatu županija, gradova i općina u čijim se postupcima prisilne naplate blokiraju računi za oko 34.300 građana.

Tako s jedne strane financijski sektor i država kao ovrhovoditelji drže 55% ukupnog iznosa travanjske blokade potrošača, enormno visok udjel od oko 37,4% ili blizu 7 milijardi kuna (po evidencijama u strukturi različitih skupina ovrhovoditelja to je najveća iskazana brojka) odnosi se na disperziranu kategoriju ovrhovoditelja koja se zove “svi ostali vjerovnici – tvrtke i obrti u preostalim područjima djelatnosti i drugi”. Usto, velik postotak je povezan i s velikim brojem privatnih zajmova: ovaj udjel iznosi oko 3,4 posto u ukupnom iznosu blokade potrošača te taj statistički podatak izražava poziciju za blokiranih 5631 ovršenika, potrošača od kojih se prisilno naplaćuju ovrhovoditelji drugi potrošači, a tako su pod blokadom radi prisilne naplate ukupnog iznosa od 633 milijuna kuna.

Za usporedbu koliko je u kategoriji privatnih zajmova među potrošačima zapravo velik iznos blokade, tvrtke u području djelatnosti D – Opskrba električnom energijom, plinom, parom i klimatizacijom kao ovrhovoditelji potražuju 90,5 mil kn (00,5% ukupnog iznosa), no pritom na udaru je nešto više od 16.600 građana. Čak 27,6 tisuća potrošača blokirano je radi naplate duga u iznosu od 158 mil kuna od strane ovrhovoditelja tvrtki u području djelatnosti E – Opskrba vodom, uklanjanje otpadnih voda, gospodarenje otpadom te djelatnosti sanacije okoliša ((0,9% ukupnog iznosa). Tvrtkama u području djelatnosti J – informacije i komunikacije blizu 80.500 dužnika duguje oko 440 milijuna kuna, a telekomi za isporučene usluge prisilno naplaćuju iznos od 310,5 mil kuna temeljem čega je pod blokadom nešto manje od 60.000 građana.

Kako pomoći dužnicima da izađu iz začaranoga kruga

Na početku spomenuti raskorak između stagnacije broja ovršenika potrošača, dok na drugoj strani raste njihov ukupni iznos blokade na godišnjoj razini gledano za 8,1%, skrenuo je pozornost na jednu staru temu, odnosno u prijedlozima kako pomoći dužnicima da izađu iz začaranoga kruga vječne blokade mogli su se kao moguća rješenja čuti i prijedlozi da se u sklopu intervencije u novom Ovršnom zakonu sustav promijeni i prvo prisilno naplaćuje glavnica, pa potom kamata. No prijedlog nije prošao. Pitali smo stoga pravnike i računovodstvene stručnjake za pojašnjenje.

Prema zagrebačkom odvjetniku Mići Ljubenku iz Odvjetničkog društva Ljubenko i partneri, ukupna glavnica na isti broj dužnika se povećava zbog zakona. jer Fina prvo mora naplaćivati kamatu. Zbog toga se događa, kaže, da kod jednog broja dužnika mjesečna obaveza po kamati iznosi više nego dio plaće koja im se plijeni (npr. dugovi za kredite bankama), pa je po njemu jasno da takvi dužnici nikad niti neće početi otplaćivati glavnicu, a s vremenom dobivaju nove ovrhe s novim glavnicama, primjerice kao što su komunalna naknada, pričuva, čistoća i slično.

Grijeh i greška zakona

“To je grijeh i greška zakona jer primjenjujemo Zakon o obveznim odnosima koji je iz 1978., a isto je prepisano i u zakonskim izmjenama 2005., riješio da se prvo naplaćuje kamata, pa glavnica. To ima smisla kod dobrovoljnih naplata, ali kod prisilnih postiže se kontraefekt. Dodatno, apsurd je što vjerovnici ne knjiže kamatu jer bi knjiženjem prije naplate uzrokovali sebi prihod, a time i trošak poreza na dobit. Dakle, Fina naplaćuje kamatu koju vjerovnik prije naplate nije imao ni knjiženu”, kaže Ljubenko.

Jedini vjerovnik koji po zakonu zaista obračunava kamatu i to bez troška poreza je Porezna uprava za dug poreza jer, naravno, da na kamatu za porez ne ide novi porez, kako navodi, uz kratko pojašnjenje da navedeni problem nije takav zbog naplate kamata na poreze, nego je jednostavno “inercija iz ZOO-a i za sada nema se volje u Ovršnom zakonu propisati da se kod prisilne naplate prvo namiruje glavnica, a zatim kamata”.

Financijski stručnjak te ovlašteni računovođa i revizor Vlado Brkanić, urednik u stručnom mjesečniku “RRiF”, navodi da se za nenaplaćena potraživanja kroz duže razdoblje, npr. dvije – tri godine, primjenjuje računovodstveno načelo opreza, prema kojemu se to potraživanje vrijednosno usklađuje (otpisuje se na teret rashoda) te se vodi kao sumnjivo, i u sporu sve do ishoda ovršnog postupka.

Kako se procjenjuje visoki stupanj neizvjesnosti u naplati u pravilu se u praksi, kaže, zatezne kamate ne knjiže sve dok se ne naplati i glavnica i kamata.

“Postoji odstupanje računovodstvenog načela knjiženja od pravnog načela uračunavanja prema ZOO-u, gdje se u pravilu odobrava naplata glavnice i zadužuje novčani račun akonto glavnice, a na kraju se knjiži prihod od kamata za naplaćenu kamatu. Navedeno odstupanje upućuje na potrebu usklađenja pravnog i financijskog motrišta, no ako bi se promijenio redoslijed uračunavanja u prisilnoj naplati, dakle prvo glavnica pa zatezne kamate, vjerovnici bi u tom slučaju imali stanovite gubitke na kamatama. Tada nastupa pravilo anatocizma – zabrana obračuna kamate na kamatu, ako se iste u sudskom sporu ne utuže”, konstatira Brkanić.

Na ovaj način će vječno biti više od 200.000 blokiranih

Međutim, prema Ljubenku kad bi se to propisalo (naplata prvo glavnice, pa kamata) moglo bi se doći do dodatnog efekta tako da “mnogi vjerovnici čak lakše otpuštaju dug s naslova kamate ili pristupaju nakon naplate glavnice sklapanju nagodbi upravo zato što kamatu nisu bili niti knjižili”.

“Ako država ne razumije da na ovaj način će vječno biti više od 200.000 blokiranih i da će stalno pomalo rasti dug glavnice, onda je to tako, jer očito još uvijek to nije nikome problem koji treba riješiti. Kad odluče riješiti, rješenje je da se u Ovršnom zakonu propiše prvo trošak (on je nebitan u učešću), zatim glavnica i na kraju kamata”, zaključuje Ljubenko podsjećajući da je Hrvatska odvjetnička komora između ostaloga i to predložila kao potrebnu intervenciju u sklopu donošenju novog OZ-a.