Kako stvari sada stoje, čini se da će Vlada u svibnju iznjedriti rješenje dramatičnog problema za hrvatsko graditeljstvo – korekcije u ugovorima s fiksnim cijenama za javne projekte.

Ipak, još se brusi navodno obvezujuće pravno rješenje za pat poziciju zbog kojeg su se već pobunili najveći domaći građevinari. Postigne li se kompromis, uskoro se mogu očekivati masovni aneksi ugovorenih projekata koji su u fazi realizacije.

Tome bi se trebalo pristupiti po izrađenoj metodologiji, navodno uz preporuku indeksacije cijena kao najfleksibilnije metode za ovaj sektor jer omogućuje najtransparentnije izračun promjene cijena građevinskih elemenata te omogućava najjasniji revizijski trag.

Provedbu bi pak trebalo omogućiti po modelu koji je de facto i na neki način de jure obvezujuće naravi za sve javne naručitelje, kako ne bi bilo dileme. Dugo očekivano aneksiranje ugovora prometnulo se u “vrući krumpir” jer je u pitanje došla realizacija velikih infrastrukturnih projekata – cestarskih i željezničkih te onih u vodnom gospodarstvom, ali i ostalih koji se financiraju EU novcem.

Zbog manjka korekcija i usklađenja s tržišnim kretanjima uslijed tržišnih poremećaja i drastičnih promjena cijena građevinskog materijala bez adekvatnoga rješenja prijeti zastoj i u ugovaranju poslovau području novih projekata s financijskim EU prefiksom.

Stvari su jasne – cijene koje su izvođači nudili prije pola godine u postupcima javne nabave, koji nekad znaju trajati i godinu dana, uz cjenovne potrese na tržištu postaju gospodarski neodržive.

Zapreke će navodno biti otklonjene jer se priprema obvezujuća podloga, navode poznavatelji koji tumače da je nakana Banskih dvora uvesti jednoznačni obvezujući pravni mehanizam koji će za potrebe korekcije cijena vrijediti za sve javne naručitelje.

Nakon 7 i više mjeseci od Vladine preporuke javnim naručiteljima da pristupe sklapanju aneksa to bi podrazumijevalo punu primjenu iste, ali više ne kroz preporuku nego kroz obvezujuću formulu za isplatu naraslih troškova stavki građevinskih radova preko 10 posto.

Prema informacijama koje smo dobili iz nekoliko izvora, problematika navedenih ugovora riješila bi se kroz obvezujući dokument koji će vezivati javne naručitelje da pristupe korekcijama, i to u formi Vladine uredbe sa zakonskom snagom. Taj ili sličan modalitet, bit će prelomljeno očito vrlo brzo.

Na izradi pravnog rješenja po nalogu premijera angažiran je Vladin Ured za zakonodavstvo na čijem je stolu već dokument koji je izradila Radne skupina pri Ministarstvu mora, prometa i infrastrukture. Zadatak je operativno provesti Vladin Zaključak o postupanju radi ublažavanja posljedica poremećaja cijena građevinskog materijala i proizvoda, donesen 30. rujna 2021.

Podlogu za to izradila je spomenuta Radna skupina, s jedne strane kroz metodologiju priznanja razlike u cijeni na temelju ugovora o građenju u slučajevima porasta cijena pojedinih građevinskih materijala i proizvoda, te kroz pravno mišljenje glede primjene navedene metodologije kao legalnog sredstva za pravo izvođača na korekciju cijene radova zbog povećanja elemenata od kojih je cijena sastavljena upravo u izmjeni sklopljenih ugovora po pravilima javne nabave te s klauzulom o nepromjenjivosti cijena.

Pravni okvir sastoji se od Zakona o obveznim odnosima te Zakona o javnoj nabavi, HGK-a je po njima dopunila Smjernice za provedbu postupaka priznanja razlike u cijeni, ujedno je i tijelo bitno za indeks cijena građevinskih materijala za primjenu u novoj metodologiji.

“Još se nije pristupilo korekciji cijena”, navodi vlasnik Kamgrada Dragutin Kamensk. Ipak, dodaje kako mu se, sudeći, prema informacijama koje građevinarima stižu, čini da je procedura za to u tijeku te da vodi k rješenju.

Po hodogramu aktivnosti vezano za rješavanje tog problema, dokument Radne skupine resora Olega Butkovića, bitan je za Vladu kako bi se rješenje donijelo, odnosno, kako kaže Kamenski, uobličilo kroz odgovarajući obvezujući zakonski okvir.

Vlasnik Kamgrada Dragutin Kamenski/DUŠKO JARAMAZ/PIXSELL

Mrtvo slovo na papiru
“Nadamo se da će tako biti riješen problem jer u protivnom slučaju za projekte u realizaciji to bi značilo da se oni nikad neće moći završiti”, upozorava Kamenski. U svojim nastojanjima da se uspostavi podjela rizika između naručitelja i izvođača radova, a da se praćenje cjenovnih kretanja na tržištu građevinskih materijala i usluga u Hrvatskoj digne na potrebnu razinu, uključeni su predstavnici HUP-a i HGK, koji zajednički potpisuju i nove Uzance o građenju. No, kako kaže glavni direktor HUP-a Damir Zoriću – i Vladin Zaključak, i uzance još su mrtvo slovo na papiru.

“Koliko znam nijedan jedini put Vladin Zaključak nije se primijenio u ugovorima, a javni naručitelji traže da se izrijekom uzance isključe iz ugovaranja”, navodi Zorić dodajući da su građevinske tvrtke mahom pristupile selekciji poslova koje izvode pa preskaču poslove poput armiranja i rade manje zahvati kod kojih cjenovni aspekt nije bitnije izražen.

Mnogi su, kaže, odustali od sklapanja novih ugovora jer nitko ne može raditi u korist vlastite štete. Ipak, u svom komentaru glede očekivanja, kao i učinaka prvih poteza uspostavljene Inicijative 45 – riječ je o “pobuni” građevinskih tvrtki koje su ovih dana ponovo upozorile na problem, iako suzdržan Zorić dodaje kako mu se čini da Vlada konačno ide prema rješenju.

Treba naglasiti da je zbog dramatičnog stanja ugroženo i ugovaranje projekata koji će se financirati kroz NPOO-a, mehanizma koji zahtijeva sklapanje ugovora s fiksnim cijenama.

‘Škare su u rukama države’
Tu je i dodatan problem jer procedura javne nabave traje i do godinu dana, pa kad odabrani ponuditelj dobije ugovor morao bi ugovoriti nuđene cijene koje više nisu realne što se prvenstveno kao uteg pokazuje kod energenata i željeza koji su vitalni za građevinu.

Da su problemi kulminirali vidi se i na prvom slučaju u kojem je kroz EU fondove trebalo uložiti 100 milijuna kuna, no odabranom izvođaču ne isplati se raditi po tim uvjetima.

Tko će pristati ugovarati poslove s klauzulom nepromjenjive cijene kad se ne zna što će s biti s cijenama, i uz dodatni faktor pritiska na rast plaća, retoričko je pitanje.

Prema Zorićevu mišljenju, potrebne su promjene u procedurama i nova rješenja jer očito ćemo za istu količinu posla moći izvesti manje projekata, a u toj razlici se traži rješenje. “Škare su u rukama države koja može u razgovorima s EK riješiti problem”, zaključuje.